Hop, hop, hop.
Samo šta nije. Dok čekamo da se prvi zvuci žestokoga ritma zaore iz Parka mladeži - sidimo na zidiću i ćakulamo, kako je i red. A di ćeš boljih sugovornika od balotaša.
- Oni iz dva prva nebodera su dobili karte, mi nismo, a i ne tribaju nan - smije se Lukina baka, Marija joj je ime, dok navija.
Za ženske.
Unuk Luka navija za svoju "tetu Tonu".
U ostatku se balotaju i spomenuta Tonkica, Gordana, Ankica, Dragi, Slobodan i Petar. Mješovita ekipa. Među navijačima i "ultraši". Neki su potegli na partiju čak iz Litve.
- Dvije tisuće i dvije stotine kilometara - potežu crtu od svoga doma do našeg doma Aurimas.
Zastavom se obgrlili, čude se što reporterka ne prepoznaje bandiru, maea culpa, tučemo se u prsi.
- Taxi vam je skup, ali mi smo smještaj našli u Kaštelima pa smo ipak malo dalje, sve ostalo nije skupo - oni stavljaju ruku na srce, pa smo anatomski izjednačili sve eventualne razlike u gestikulaciji. Mahanje narodima!
Red je nabrojati naše prijatelje iz Litve, ipak su doletili drito k nama, Tonite, Juste, Ignas i Pytis, možda i Gytis, nismo sigurni, pa se opet, eto, tučemo u prsi.
- Dobra su ovo dica - veli nam ekipa iz plavih spinutskih nebodera, kad jutrom izađu sa stadiona - ne staju s plesom.
- Kao da odlebde, a ne odšetaju do svojeg apartmana - smiju se.
- Ili se parkiraju - motaju nam ramenom do kombija parkiranog odmah do zjoga.
A tamo - Francuzi. Nasmijani. Mi pitamo na engleski, oni odgovaraju na francuski i razumjemo se ka da smo "kuća do pojate" odrasli, uostalom ne‘š ti - nije ni Toulouse na kraj svita!
U kombiju spavaju stvarno, "na kat", nije gužva, sve se stigne, pa i zube oprat, onako, s nogu.
Oni su Thomas, Loriana, Stephane, Belyamine i Yannick, zabavljaju se turbo. Tjedan dana su odvojili za Hrvatsku, tri dana od toga za Ultru, Split im je lu-di-lo.
- Parkirani smo ovdje i nema straha. Vlasnik susjednog kafića nam dozvoljava da napunimo sve mobitele, punjače, sve što na struju radi. Zbog Ultre je sve puno policije, pa nema potrebe niti za zaključavanjem vrata vozila - sve nam tako kazuju.
Zbog DJ Garrixa upale su u minus!
Bankovni.
Studentski.
A na sto metara vidiš da su naše, ne možeš promašit toliku lipotu i divotu, jer kad imaš 20 sve je na tebi savršeno. One su Marija, Lucija, Cvita, Matea i Aurora.
- Red je da roditelji kapnu koji euro, jer nije red da su im dica u "crveno" - sve tako vele, dok raspredamo koliko su se uređivale za događaj zbog kojeg su, kako već rekosmo, upale u minus.
- Uru i po - eto toliko su po licima lijepile svjetleće, šljašteće, vrckaste i šarene naljepnice.
- Ultra je došla nama, pa smo mi došle Ultri. Neka nikada ne ode iz Splita! Jel se može tražiti raspisivanje referenduma? - sve tako redaju pitanja naše studentice, a mi se jedva nekako dovukli do ekipe Hitne medicinske pomoći. Pet je timova spremno, za "ne daj Bože zla".
- Ova mladost je toliko fino odgojena i pristojna - odmah će "u glavu" dr Antonija Žanić, koordinatorica svih tih timova.
- Kad im zatrebamo dođu do nas, pitaju, kažu nam kakav ih problem mori - pa doznajemo kako je najčešće riječ o intoksikaciji, površinskim ranama, ali i alergijskim reakcijama.
Problema s alergijama nema ekipa iz Nizozemske. Zato su se cvjetno odjenuli.
- Na svaki festival dolazimo jednako odjeveni - otkriva nam Johan.
Najbolji su prijatelji, Tim, Koen, Lars, Jordi i on. U godini barem deset festivala techno glazbe otplešu u svojoj zemlji, ali odlaze i na događanja u blizini. Ili u daljini. Nije im bilo teško niti do Miamija potegnit. Od Rotterdama do Splitova stadiona su došli preko Milana. Kada odslušaju što su naumili odlaze na Plitvice, a onda će skoknit sekund do Munchena.
- Jeftino je kod vas - uvjeravaju nas, pa pokazuju pola litre piva, festivalska cijena kod nas je pet eura, u njihovoj zemlji tulipana sedam. Okruglo.
- U usporedbi s Izraelom svugdje je sve jeftino - smije se Coral. Pa se "instagramski" namješta sa prijateljicama Lee i Inbar - našem Saši Buriću. Raširite zastave. Stanite ovako. Stanite onako. I dok Saša daje naredbe - u sliku se ubacuju momci. I oni nose zastave Izraela.
- To su vam prijatelji? - pristojno pitamo.
- Prvi put ih vidimo! Znate svi iz Izraela van Izraela su nam prijatelji - pristojno će one.
I tako, sve neka puno fina dica. Došli zabavit se. Došli zaplesat. Došli vidit malo svita.
- Kako vam je grad lijep! Prekrasan! - sve nam tako dobacuju.
A nama drago...