Unatoč neporecivoj činjenici da je Brač, bit će, i najpjesničkiji otok uopće u nas, poglavito kad je posrijedi stihodaho žongliranje čakavskim idiomima, vidljivijeg romanopisca lektirnoga kalibra mimo Vladimira Nazora, ipak, dati neće. Ali, jedini koji se s validnim štivom ovoga žanra iole približio Nazoru jest sumještanin mu Postiranin – Branko Belan.
Upisat će se ovaj vrijedni kulturnjak u mapu prozne "bračiane" iliti "bračistike" nizom svojih žanrovski vrlo razvedenih romanesknih ostvaraja – premda na Braču, danas, malo tko za njega, nažalost, zna! – no, možda, dublju je i za nacionalnu humanistiku umnogome važniju brazdu zaorao na polju filmske umjetnosti. I to u višestrukom svojstvu: i kao vrstan teoretičar, pisac pionirskih djela sineastičke...