Kad bi se pisale bilo panorama bilo povijest sakristantske književnosti u nas, poglavito u Dalmaciji, nastao bi o tome pozamašan matun od libra. O crkvi, crkvenim navikama ili religioznim naslijeđima mnogotko bi imao što notirati i iza sebe ostaviti: i s katoličke i s pravoslavne, ali i sa židovske i s muslimanske promatračnice. Pa je onda mnogotko to i učinio... S druge strane, kad bi se već pisci i odredili iz kojega će kutka ili zapećka vlastitog empirijskog motrišta uputiti vlastitu strijelu osmatranja, ona bi mogla biti odapeta opeta možda iz istog luka, ali u dva posve distingvirana središta. Strijelac-namjernik, naime, može crkvene ili religiozne mete gađati na način da ih cilja iz pravca Crkve prema vanka, odnosno, može ih otpuštanjem zategnute strune slati...