StoryEditor
Svijetstanična memorija umrlih davatelja organa SVJETSKI JE FENOMEN

Lezbijka s novim srcem zaljubila se u muškarca

Piše PSD.
3. lipnja 2008. - 00:15
Jedan od najpoznatijih slučajeva kod presađivanja organa je slučaj mlade američke lezbijke koja je obožavala jesti meso, a s novim srcem je postala vegetarijanka i zavoljela - muškarca

 Iako izgleda kao da se radi o znanstvenoj fantastici, sa svih
 strana stižu brojni primjeri / (R)
Iako znanost sa skepsom gleda na dokumentirana svjedočenja ljudi koji tvrde da su im nakon transplantacije doniranih organa “presađene” i navike umrlih ljudi, i u Hrvatskoj članovi Udruge “Transplant” tvrde da se i njima događa taj fenomen, znanstveno nazvan “stanična memorija”.

Gordana Filipović iz Splita, kojoj je prije dvije godine presađena jetra, i Zlatko Grofelnik iz Zagreba, kojemu je prije tri godine presađeno srce, naveli su u “Slobodnoj” da vjeruju u postojanje te memorije i “prijenos” nekih osobina s mrtvog davatelja na primatelja.

Gordana tako smatra da je dobila neke navike mrtvog davatelja koji joj je darovao jetru: odmah joj je prestala želja za cigaretama, a i promijenio joj se, kategorički tvrdi, rukopis.

Prenesen karakter

Čak su joj i djelatnici splitske “Fine”, kaže, odbili obaviti novčane transkacije obiteljske tvrtke jer se potpis na dokumentima nakon operacije nije podudarao s onim prije operacije. Sedamdesetogodšnji Grofelnik kaže da je s novim srcem postao i agresivniji, te, ističe, brže plane.

- Ja im vjerujem! To je fenomen koji još nije objašnjen, ali koji se dogodio i kod mene. Meni je transplantiran bubreg i nakon te operacije postala sam hiperaktivna, imam višak energije, što prije nije bio slučaj. Poslije sam doznala da sam dobila bubreg od muškarca koji je bio iznimno aktivna osoba, radio je u voćnjaku, a pao je dok je obavljao rezidbu u vrtu i na mjestu umro.

Valjda je dio njegova karaktera prešao i na mene - kaže Tanja Watz iz zagrebačke Udruge “Transplant”, dodajući da u SAD-u postoji institut koji se bavi ispitivanjem takvih osoba i njihovih tvrdnja.

- Dokumentirani su slučajevi ljudi koji su promijenili osobnost i prehrambene navike nakon što su dobili organ donora.

Ljudi, primjerice, nisu nikada slušali klasičnu glazbu, a nakon transplantacije postanu ljubitelji i poznavatelji klasike - kaže Watz, dok je profesor Gary Schwartz s američkog Sveučilišta Arizona u časopisu “Journal of Near-Death Studies” naveo brojne slučajeve kada su ljudi doslovce promijenili ličnost.

Schwartz je apostrofirao slučaj mlade lezbijke koja je obožavala meso, a koja je transplantacijom dobila srce vegetarijanke heteroseksualnog usmjerenja. Nekoliko dana nakon operacije nije više jela meso i zaljubila se u - muškarca.

Sanader: Vlada će pomoći

Jutros sam razgovarao s ministrom zdravstva. Plan je nastaviti konzultacije kako bi se i Vlada uključila u tu akciju - odgovorio je premijer Ivo Sanader upitan hoće li i Vlada biti uključena u akciju nabave mehaničkih srca potrebnih pacijentima dok čekaju transplantaciju srca. Akcija je pokrenuta nakon što je, nažalost, u nedostatku takvog uređaja preminuo 28-godišnji Mateo Orehovac iz Siska.

M. Ć. / epeha

Liječnici skeptični

Dr. Bojan Biočina, liječnik koji je presadio oko 40 srca, kaže da shvaća ljude koji govore o tome da su se promijenili nakon transplantacije, ali ističe kako ne vjeruje da su “primili” s organima i neke navike umrlih davatelja.

- Operirani na srcu osjećaju da su posebni. To je više neki psihološki rezultat operacije i njihova percepcija za koju nema racionalnog medicinskog obrazloženja. Centar osobnosti je mozak, a ne srce - kaže Biočina, a s njim se slaže i dr. Ante Ujević iz Splita, šef eksplantacijskog tima za Dalmaciju. “To je intrigantna tema, ali sam skeptičan prema tvrdnjama transplantiranih”, kratak je bio. dr Ujević.

Potpuno se promijenili

Sedamdesetogodišnji Zlatko Grofelnik, jedna od nastarijih osoba u ovom djelu Europe koja je dobila novo srce, kaže da je nakon operacije dobio “agresivniju crtu”, a žena mu tvrdi, napominje, da je postao bolji muž.

“Sada ne znam s čime to povezati, s jedne strane mi govore da je to do stanične memorije i prijenosa navika s mrtvog davatelja na primatelja, a s druge strane ističu da to nema veze s tim. No, znam ljude koji tvrde da su se nakon transplatacija jako izmijenili i vjeruju da je to u direktnoj vezi s doniranim organom i načinom života davatelja”, kaže Grofelnik.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
25. lipanj 2022 13:24