Japanac Tsotumu Miyazaki je odlukom suda Zemlje izlazećeg sunca svoj život skončao slamanje vrata pod pritiskom užeta. U periodu od godinu dana na području glavnog grada Tokija počinio je takve zločine, da je u javnosti svoje domovini pretvoren u sinonim za monstruma u ljudskom tijelu. Japanski mediji su ga dok je još uživao u anonimnosti pod mučnim dojmom njegovim monstruoznih zločina prozvali Ubojicom djevojčica. Ovo je njegova priča.
Rodio se u imućnoj obitelji u predgrađu Tokija. Od najranije mladosti patio je zbog deformiteta na ruci. Ismijavan od vršnjaka u školi, zanemaren od roditelja, utjehu je pronašao u stripovima. Jedina osoba koja je pokazivala interes za mladića bio je njegov djed, čija smrt je pokopala i zadnje tragove ljudskosti kod Miyazakija jer je uskoro krenuo u svoj krvavi pohod, čiji užas se teško može opisati riječima.
Svoje prvo ubojstvo počinio je 1988. godine. U auto je namamio četverogodišnju Mari Konno koja se u tom trenutku na gradskoj ulici nalazila bez nadzora. Zatim je odjurio prema šumi na zapadnom rubu Tokija. Tamo ju je uplakanu izveo iz auta, proveo pola sata pričajući s njom da bi je potom zadavio. Njeno tijelo je seksualno zlostavljao i na kraju pokopao u šumi.
Drugo ubojstvo je počinio slijedeći isti ritam. Navabivši sedmogodišnju djevojčicu Masami Yosizawa bez nadzora u svoje auto, odvezao ju je u istu šumu, zadavio, iživljavao se nad mrtvim tijelom i na kraju ga sakrio u šumi. U treće ubojstvo je uveo dodatne stravične detalje: svoju novu žrtvu, četverogodišnju Eriku Nambu je živu svukao i fotografirao. Nažalost, to nije spasilo Eriku od smrti.
Policija je, međutim, uskoro otkrila Erikino tijelo i poduzela veliku istragu, povezujući tri ubojstva s istom osobom koju su prozvali Ubojicom djevojčica. Vrijeme pojačane policijske akcije poduzete zbog pronalaska zločinca, proveo je zlostavljajući roditelje ubijenih žrtava. Erikinim roditeljima je poslao razglednicu na kojoj je pisalo: Erika, hladno, kašalj, vrat, odmor, smrt. Upućivao je telefonske pozive roditeljima pokušavajući ih dodatno traumatizirati.
Na kućnu adresu svoje prve žrtve Mari Konno poslao je paket u kojem su se nalazili dijelovi njenog tijela, slikama njene odjeće i mliječnim zubima (vratio se na mjesto svog zločina i tijelo raskomadao). Paket je sadržavao i poruku: Mari, kosti, kremirana, istraži, dokaži.
Svoje posljednje ubojstvo izveo je 1989. godine. Petogodišnja Ayako Nomoto je, nakon što ju je namamio u svoj automobil, naglas primijetila njegov deformitet na ruci, što je kod Miyazakija izazvalo toliki bijes da ju je zadavio prije no što su stigli do šume. Ovog puta se odlučio na drugačiji postupak s tijelom svoje žrtve. Odnio ga je u svoj stan i u njemu držao dva dana koristeći sve to vrijeme za slikanje mrtvog tijela i vršenje svojih morbidnih parafilija. Nakon što se tijelo počelo raspadati, otkinuo je glavu, ruke i gležnjeve i takvo osakaćeno tijelo odnio na obližnje groblje. Ovog puta je nekrofiliji dodao i kanibalizam. Pateći cijelog života zbog deformirane ruke, zdravu ruku svoje žrtve je skuhao i pojeo.
Pokušao je na popis svojih žrtava pridodati i petu djevojčicu, ali srećom bio je zaustavljen. U gradskom parku je naišao na dvije djevojčice i započeo konverzaciju s mlađom. Starija sestra je, posumnjavši u dobre namjere nepoznatog čovjeka, otrčala do svog oca koji je u parku pronašao golog Miyazakija s fotoaparatom smještenim pored međunožja svoje kćeri. Otkriveni Miyazaki se dao u panični bijeg prema svom automobilu, ali ga je na parkingu već čekala policija koju je prethodno nazvao uspaničeni otac djevojčice. Nakon pretrage Miyazakijevog stana shvatili su da se ne radi o običnom pedofilu, već o serijskom ubojici – Ubojici djevojčica.
U njegovom stanu policija je pronašla 6000 videokazeta pornografskog sadržaja, kao i mnoštvo slika obnaženih tijela njegovih žrtava. Na suđenju se branio suludim teorijama (za ubojstva djevojčica je optužio čovjeka štakora, zapravo lika iz svojih crteža koji su pronađeni u njegovom stanu) i pokazivao znakove teškog poremećaja ličnosti.
Toliki je šok među Japancima izazvalo otkriće da je svirepi ubojica zapravo povučeni Tsutomu Miyazaki da je njegov slučaj proizveo javnu raspravu o toksičnom utjecaju stripova na mlade Japance. Miyazakijev otac, ne mogavši nositi teret spoznaje da je njegovo dijete zapravo Ubojica djevojčica, počinio je samoubojstvo. Miyazakiju je smrtna kazna vješanjem dosuđena 1997. godine. Drugostupanjski i Vrhovni sud je odbio žalbu njegovih odvjetnika. Kazna je izvršena u zoru 17. lipnja 2008. godine.