Neke države poznate su po upornom odbijanju ukinuća smrtne kazne. Čak i u tim država smrtna presuda za pripadnice ženskog spola je iznimno rijetka pojava. Oduzeti život ljudskom biću najradikalniji je oblik primjene pravde, ako se pravda može izvršiti na takav način. Jedan od najpoznatijih slučajeva te vrste je onaj u saveznoj državi Virginiji kada je nakon čak 98 godina pogubljena smrtonosnom injekcijom ženska osoba. Njeno ime je Teresa Lewis. Gnjusno i okrutno moralo je biti Teresino ogrješenje o zakon kad je zaslužila takav kraj.
Odrastanje u siromaštvu, mijenjanje slabo plaćenih poslova uz sklonost alkoholizmu i prekomjerno uzimanje lijekova nije se činilo kao recept za katastrofu takvih razmjera, koju je priredila svojoj obitelji. U 31. godini života zaposlila se u tvornici tekstila, na radnom mjestu je upoznala Juliana Lewisa za kog se iste godine i oženila. 2002. godine, nakon što je s Julianom provela dvije godine, Teresa je odlučila okončati brak tako što će usmrtiti svog supruga.
Tome je sasvim sigurno doprinijela činjenica da se Julianov sin iz prvog braka, Charles spremao za služenje vojske, a u slučaju njegove smrti, 250.000 dolar s njegovog životnog osiguranja bilo je namijenjeno njegovom ocu ili pomajci, Teresi. Istodobno je Teresa započela ljubavnu aferu sa dvojicom mladića, 21-godišnjim Matthewom Schallenbergerom i 19-godišnjim Rodneyom Fullerom. Dvojicu mladića uspjela je nagovoriti, uz uvjerljivi argument novca, da sačmaricama ubiju njenog supruga i posinka.
Jedne večeri Teresa je ostavila otvorena kućna vrata kroz koja su po dogovoru ušli naoružani Matthew i Rodney. S nekoliko pucnjeva usmrtili su Juliana i njegovog sina Charlesa koji su se u tom trenutku nalazili u svojim spavaćim sobama. Teresa je čekala 45 minuta, nadajući se da će Julian i Charles za to vrijeme iskrvariti, i tek onda pozvala policiju. Sumnja je ubrzo pala na Teresu, budući da se, figurativno rečeno, tijela njenih ukućana još nisu bila ohladila, a ona je pokušala s njihovih računa preuzeti novac. Nefigurativno rečeno, to je pokušala napraviti prije pogreba svog supruga i posinka.
Na suđenju za dvostruko ubojstvo njen odvjetnik pokušao ju je braniti na temelju njenog niskog kvocijenta inteligencije. Obrana nije uspjela uvjeriti sutkinju da osoba s niskim kvocijentom inteligencije nije bila sposobna manipulirati dvojicom mladića i organizirati ubojstvo. Sutkinja je Teresu prilikom izricanja smrtne presude nazvala “glavom zmije”, aludirajući na njenu ulogu organizatora dvostrukog ubojstva. Vrhovni sud i guverner savezne države Virginije su odbili zahtjev za pomilovanjem.
Teresa se u zatvoru okrenula vjeri te je vrijeme pred samo izvršenje kazne provela u društvu sa svećenikom, moleći se. Za svoj posljednji obrok zaželjela je pohana pileća prsa, grašak i pitu od jabuke. “Volim te i jako mi je žao” bile su njene posljednje riječi koje je uputila Julianovoj kćeri iz prvog braka. Presuda je izvršena 2010. godine smrtonosnom injekcijom, u virdžinijskom zatvoru Greensville u večernjim satima.