Zašto je Hajduk igrao tako slabo? Je li to zbog toga što je nestalo "kemije" između trenera i igrača?
Teško je to reći, zašto se o tome onda ranije nije pisalo? Znakovit je bio "team-building" nakon poraza od Istre, kad su emitirali i zajedničku sliku momčadi i funkcionera, uz rođendansko slavlje... Hajduk se na tom planu mnogo trudio da pruži idiličnu sliku.
Pokušavalo se davati, emitirati sliku zajedništva, u tom smislu su plasirane i mnoge izjave, na pressicama i u mixed-zoni, a i nastupi Leke koji je bivao zadovoljan kako se treniralo govorio je u prilog tome kako su svi zdušno na zajedničkom poslu. "Radimo ka‘ pasi", bila je omiljena poštapalica trenera.
E sad, kad je došlo do četiri poraza u šest utakmica, postavlja se pitanje nije li momčad okrenula leđa treneru?! Nije bilo igre, to je osnovni problem, a Leko je sigurno imao svoju viziju intenziteta treninga i rada, što se možda i nije sviđala svima. Uvijek je to tako. Ni Tomislav Ivić nije bio svima simpatičan, pa nitko ne spori njegovu stručnost.
Jedini izbor i kandidat za novog trenera bio je - Mislav Karoglan, praktično i pragmatično rješenje, da ne spominjemo tko se sve spominjao kroz medije, nije vrijedno spomena, jer su im šanse bile ravne - nuli.
Karoglan se vraća možda i zbog toga što je u igračima tijekom svog mandata prošle jeseni stekao veliko povjerenje. Pristup mekši. Na tom planu možda je igračima bliži po svome načinu rada, nego što je to bio strogi Leko. Premda to ne znači da će sad igrači moći raditi što i koliko ih je volja, jer ni to nije pravi put do uspjeha.