Spominje se ovih dana rasap juniorske generacije Hajduka koja je lani u ova doba počela svoj uspon na Mont Blanc: tukla Šahtar, pa Manchester City, Borussiju Dortmund i Milan, e da bi na zadnjoj skalini zapela o AZ, međutim i s europskim srebrom oko vrata, veliki su, senzacionalan doseg ostvarili. Trenutačno stanje: aktera veličanstvenog podviga nema u prvoj momčadi, nisu dovoljno narasli. Rokas Pukštas je još ranije priključen prvotimcima, a Niko Sigur nije imao pravo nastupa juniore po Europi.
A ostali, di su pravi srebrni? Roko Brajković i Šimun Hrgović su najbliži, ali bez vele minutaže u prvih 11, dok su se od te generacije u inozemstvo već plasirali napadači Mate Antunović (Monza) i Boško Jemo (Lecce) u juniorske momčadi (primavera) svojih novih klubova.
Nije nam tema kako srebrnih juniora nema u prvoj momčadi, nego evo tko im i zbog čega zatvara vrata!
E pa zato što je Hajduk kao kad slonovi krenu kući nakon dugog putovanja, Hajduk vrvi iskusnim igračima koji su već (svoje od)igrali u inozemstvu, te iz raznih razloga nisu potrajali tamo gdje je – kesa dublja. Pa je njihovo inozemstvo ujedno i – Hajduk.
Novi trend
Otišli i vratili se. To je neki novi trend, to kad igrači zarade vanka, pa se vrate u HNL kad im novac nije više prioritet. Zasite se tuđine, ne da im se, a s iskustvom mogu pomoći doma, povratak im je najbolja opcija.
Hajduk ih je prigrlio, selektirao je momčad iz inozemstva, radi to već nekoliko godina (tako su se vraćali u HNL primjerice i Katić i Borevković), a jasno je da dok su na poprištu iskusnici, mladi mogu samo čamiti čekajući. Vrata su im zatvorena. Odnosno, nisu otvorena.
Mnoga velika imena igraju s namjerom da tu, u Hajduku i završe karijeru. Takvu politiku posebno provodi predsjednik Lukša Jakobušić, znajući da će mu titulu donijeti iskusni momci, a ne poletarci. A sve na tragu one davne izjave trenera Marijana Pušnika koji je, kad su ga doveli u ‘kašetu brokava‘ rekao ‘hej, pa oko mene su sve golobradi, nema muževnih i kako da od mene tražite rezultat, a imam djece, a ne muževe‘!?
Politika Hajduka se vremenom drastično preoblikovala od projekta ‘naša dica‘ do pokliča ‘hoćemo titulu‘. Pa da vidimo tko je tu sve bitan čimbenik:
Najprije je došao Lovre Kalinić, kao glasnik, izraziti vjesnik trenda povratka, preuzeo je timun, kormilo barke i kapetanski uplovio u splitsku luku. Sjećate se videa dobrodošlice. Danas je posljednji u tom nizu povrataka Josip Brekalo koji se u Hajduk došao ‘reciklirati‘ iz Fiorentine, s izraženom nadom da mu čin povratka ‘lajka‘ i izbornik Zlatko Dalić, lakše će ga uzeti u reprezentaciju za Euro.
Metuzalemi su se vratili, sunce tuđeg neba neće ih grijat kao vlastito, u smiraj karijere želja im je ući u povijest s Hajdukovim naslovom prvaka.
Na golu je naš Austrijanac Ivan Lučić (28) koji je okusio inozemstvo (bio i treći vratar Bayerna), branio u Danskoj i Engleskoj, a Hajduka se dokopao preko Istre. Pričuva je kapetan Lovre Kalinić (33) nakon Genta i Aston Ville, gdje je katkad bio kao Sveti Lovre na gradelama, povratak doma učinio mu se najboljom opcijom.
Kazahstan, Azerbajdžan...
U obrani Dino Mikanović (29, Danska, Kazahstan), Zvonimir Šarlija (27, Rusija, Grčka), Filip Uremović (26, Slovenija, Rusija, Engleska, Njemačka), Josip Elez (29, Italija, Mađarska, Danska, Njemačka) i Dario Melnjak (31, Belgija, Azerbajdžan, Slovenija, Turska) potvrđuju našu tezu.
U veznom redu to su Filip Krovinović (28, Portugal i Engleska) i Laszlo Kleinheisler (29, Mađar koji je kao naš, osječki zet koji u Grčkoj nije dugo izdržao nakon prodaje iz Osijeka, a prije je bio i u Njemačkoj i Kazahstanu), njima je Hajduk pravo inozemstvo, zar ne?
U napadu su ponajbolji egzemplari naše teze. Rodonačelnik povratka u Hajduk, uz Lovru Kalinića svakako je Marko Livaja (30), s njim je počelo svo ovo ludilo iščekivanja titule, Livaja je najbolji primjer kako je (i) u Hajduku dobro i šta će se više ić‘ patit u inozemstvo; potpisao je višegodišnji ugovor s ‘bijelima‘. A i naigrao se tamo gdje mu se više ni ne ide. I bolje je da mu se ne ide (Italija, Švicarska, Rusija, Španjolska, Grčka). Ništa bez Marka.
Za njim je Nikola Kalinić (36) koji stavlja u Poljudu šampionsku točku na karijeru (Engleska, Ukrajina, Italija, Španjolska), pa Aleksandar Makedonski Trajkovski (31) kojeg svojatamo jer je igrao za Inter Zaprešić, naš je iz HNL-a (pa Belgija, Italija, Španjolska, Danska, Saudijska Arabija), i tu je da pomogne sa svoje strane, te naposljetku Ivan Perišić (35). O povratku omiljenog Perije sve znate, friško je. Jedini je on sigurno na proputovanju, jer nakon Francuske, Belgije, Njemačke, Italije, Engleske krenuo bi uskoro dalje, a Španjolska kao jedina od svih Liga petice gdje nije bio, golema mu je (bila) želja, dok je kudikamo realnija opcija da ode u Saudijsku Arabiju. I naposljetku Josip Brekalo (25) koji se nakon Njemačke i Italije vratio u Hrvatsku e da bi (između ostalog) lakše zaslužio reprezentatvni poziv.
Kakva momčad! Stara momčad? Ne, iskusna. Od povratnika iz inozemstva. Povratak (u inozemstvu) otpisanih. Onih koji (većinom) vanka više ne mogu (zauvijek ili privremeno) doći do izražaja. Pa dolaze, vraćaju se, ne bi li u smiraj karijere osvojili s Hajdukom povijesni naslov prvaka, prvi nakon 2005. godine!
Međutim, dok god je tako, mladima se vrata ne otvaraju. Recimo to otvoreno, zatvorena su. To je makijavelizam: cilj (titula) opravdava sredstvo. Po nama razložan. Pa neka mnoge navedene karijere idu svome kraju, s adresom Hajduk, zadnja pošta Poljud.
To je i rizik. Ali, znate onu: tko ne riskira, ne profitira!