StoryEditor
Hajdukanaliza sezone (II)

Odlazak Juranovića ostavio je rupu na desnoj strani koju će biti teško popuniti, ali zato na drugom boku Bijeli imaju igrača ogromnog potencijala

5. kolovoza 2020. - 08:03
Goran Mehkek/Hanza Media

Josip Juranović bio je neprikosnoveni vladar desnog boka Bijelih, a njegovim odlaskom ostala je praznina na jednoj od najosjetljivijih pozicija u momčadi, za koju Hajduk za trenutno nema adekvatno rješenje. Juranović nije pružao posebno dobre partije u drugom dijelu sezone, ponajviše zbog prelaska u sustav 3-5-2 koji mu očigledno nije odgovarao, ali je ipak bio svojevrsna konstanta na koju se trener mogao osloniti.

I dok je na desnom boku bilo "dosadno", na lijevom su se događale tektonske promjene, jer je Tudor od početka odlučio eksperimentirati, bacivši Čolinu i Dolčeka koji su dovedeni za popriličan novac u drugi plan i ukazavši povjerenje Marinu Jakolišu i Francescu Tahiraju - dvojcu koji uopće nije bio naviknut igrati na toj poziciji.

Kako je sezona odmicala, postajalo je sve jasnije da Jakoliš i Tahiraj jednostavno ne doprinose momčadi niti toliko da bi se opravdalo njihovo opetovano imenovanje u prvu jedanaestorku, a kamoli da bi se opravdalo držanje na klupi dvojca koji je ukupno plaćen više od milijun eura.

Dolček i Čolina dobivali su više prilika nakon povratka na travnjake u lipnju, a ovaj potonji iskoristio je svaku minutu da pokaže svoju kvalitetu i vrijednost za momčad, što su uostalom prepoznali i inozemni klubovi koji su zainteresirani za njegove usluge, bez obzira na činjenicu što je propustio veliki dio proljetnog dijela sezone.

David Čolina

image
Željko Hajdinjak/Hanza Media

Britanski The Guardian 2017. godine je uvrstio Davida Čolinu među 60 najvećih nogometnih talenata na svijetu, a talijanski Tuttosport ga je 2019. i 2020. smjestio među 100 kandidata za nagradu Golden Boy, koja se smatra Zlatnom loptom za mlade nogometaše. Hajduk je lijevog beka rođenog u Zagrebu prošlog ljeta doveo iz Monaca za 700 tisuća eura, kao jednog od dva igrača koja su trebala zamijeniti Domagoja Bradarića koji je otišao u Lille, ali s obzirom na Dolčekovu prirodnu poziciju, Čolina je djelovao kao izrazitiji pretendent na mjesto lijevog beka.

Ukazano povjerenje Damira Burića Čolina je iskoristio pa je tako bio jedan od neizostavnih članova prve jedanaestorke u jesenskom dijelu sezone. Tudor ga je, pak, otpisao odmah po dolasku na klupu Bijelih, ali nakon povratka na terene u lipnju Čolina je počeo sve više vremena provoditi u akciji, a sve je kulminiralo predstavom na Maksimiru, gdje je bio jedan od ponajboljih pojedinaca u susretu protiv svog bivšeg kluba.

Nije slučajno da je baš protiv Dinama Čolina odigrao svoju najbolju utakmicu drugog dijela sezone. Tudor je u tom susretu odlučio svoju momčad postaviti u 4-4-2 romb, što je sustav koji otvara puno prostora bekovima, a zbog čega je Čolina i bio želja Oreščanina koji je uglavnom koristio taj sustav. Hajdukov lijevi bek pokazao je koliko mu bolje leži takva postavka momčadi i bio je sjajan u svim ofenzivnim segmentima igre koji se traže od modernih bekova. Upućivao je odmjerene i smislene ubačaje, pokazao je sposobnost za biti "okomit", što je bio jedan od Tudorovih glavnih zahtjeva pri izboru igrača, te je pokazao da može biti opasan i u situacijama 1 na 1 na širokom prostoru.

U današnjem nogometu u kojem je uloga bekova sve važnija i u kojem su kvalitetni lijevi bekovi još rjeđi od desnih, važno je da se na toj poziciji nalazi igrač koji će moći ispuniti, ako ne sve, onda barem većinu zahtjeva i to učiniti na kvalitetni način. Hajdukov lijevi bek školovan je te tehnički i taktički kvalitetan igrač koji trenutno nema ozbiljnu konkurenciju u momčadi Bijelih, stoga nipošto ne bi smio biti marginaliziran sljedeće sezone, već bi trebao biti jedan od ključnih igrača.

Naravno, pod uvjetom da uopće ostane na Poljudu...

Ivan Dolček

image
Damir Krajač/Hanza Media

Ivan Dolček doveden je da zajedno s Čolinom nadoknadi odlazak Domagoja Bradarića, ali primarno ofenzivnih karakteristika od početka je imao poteškoća u fazi obrane te je, čim se Čolina oporavio od ozljede, premješten na klupu. Dolaskom Tudora Dolček je, kao i Čolina, bačen u drugi plan, ali je od lipnja sudjelovao u svim utakmicama, sakupivši ukupno 452 minute.

Uloga lijevog bočnog u sustavu 3-5-2 više mu je odgovarala nego ona lijevog beka u sustavu s četvoricom u zadnjoj liniji, ponajviše zato što je imao veći prostor na kojem je mogao djelovati, ali još uvijek nije pokazao kvalitetu koja bi ga učinila nezamjenjivim na lijevoj strani u slučaju da Čolina napusti klub.

Dolček definitivno ima potencijala, ali mu očigledno treba vremena i puno rada da bi apsolvirao poziciju/e na kojima nije puno igrao prije dolaska na Poljud.

Marin Jakoliš

image
Damir Krajač/Hanza Media

Doveden kao napadač, Jakoliš je ipak ostavio najdublji trag prošle sezone igrajući na poziciji lijevog bočnog, na koju ga je postavio Igor Tudor, smatrajući kako Jakoliš ima tu "okomitost" koju on traži od igrača na toj poziciji. Ipak, od samog početka je bilo jasno da je Jakoliš previše limitiran da bi bio efikasan i opasan u fazi napada u toj ulozi.

Njegovu brzinu Jakolišu nitko ne može osporiti i imali smo prilike vidjeti ove sezone da je neuhvatljiv kada ostane na širokom prostoru. No problem je bio u tome što su se takve situacije jako rijetko događale, pogotovo dok je igrao na poziciji lijevog bočnog. Bio je previše predvidljiv i protivnici stoga nisu imali previše problema s branjenjem njegovih prodora, pogotovo ako bi obrana bila dobro postavljena i kompaktna te se igrači međusobno korigirali i tako onemogućavali Jakolišu dolazak u dobru poziciju, čak i kada bi uspješno predriblao prvog igrača.

Sve u svemu, Marin Jakoliš je svojim igrama dokazao da definitivno nije dobar izbor za poziciju lijevog bočnog.

Francesco Tahiraj

image
Jakov Prkić/Hanza Media

Tahirajeva situacija slična je kao i Jakoliševa, Albanac je gurnut na lijevog bočnog, iako to nije njegova prirodna pozicija te se tamo nije najbolje snašao. Iako se mora reći da je ipak zahvaljujući svojim karakteristikama djelovao kudikamo opasnije. Nije mu se mogao spočitati ni manjak odgovornosti u fazi obrane, kao ni Jakolišu, ali ipak je bilo evidentno da to jednostavno nije to i da Tahiraj nije bolje rješenje od Čoline ili Dolčeka.

S obzirom na to da su ofenzivnije pozicije već dosta dobro popunjene, za očekivati je da će Tahiraj i dalje biti jedna od opcija Tudoru na lijevom boku, pogotovo ako Dolček ode na posudbu, ali dojam je da bi u tom slučaju Čolininu rezervu ipak trebalo tražiti u nekim drugim igračima.

Ivan Brnić

image
Goran Mehkek/Hanza Media


Brnić je sakupio 396 minuta od povratka na terene u lipnju, a promijenio je nekoliko pozicija, među kojima je zaigrao i na desnom bočnom. To mu ipak nije toliko odgovaralo, dok je momčadi vjerojatno odgovaralo još i manje, jer na toj poziciji mladi Brnić ne može pokazati sav raskoš svog talenta, dok zbog specifičnosti same pozicije i odgovornosti koju ona nosi u kontekstu momčadi, njegovo postavljanje na nju djeluje kao "lose-lose" situacija za igrača i ekipu.

U nedostatku igrača koji mogu pokriti poziciju desnog bočnog Brnić se može iskoristiti za povremeno uskakanje u momčad u toj ulozi, ali ipak možda ne bi trebalo ići u smjeru da ga se u potpunosti "preobrati" na tu poziciju.

Tudor je uglavnom koristio sustav 3-5-2, ali se pri kraju prvenstva u nekoliko navrata odlučio za sustave s četvoricom u zadnjoj liniji. Ako će sljedeće sezone krenuti s takvom idejom, Čolina i Dolček bi mu trebali biti prvi izbor na lijevoj strani, dok bi potraga za desnim bekom vjerojatno bila jednostavnija, jer bi se na tržištu tražio igrač univerzalnije kvalitete nego u slučaju kada bi se tražio bek za igru u sustavu 3-5-2.

Nije isključeno ni da netko od navedenih igrača jednostavno preseli na desnu stranu, ako se ne uspije pronaći kvalitetan desni bek. Tudor je već znao eksperimentirati s tim, a oni koji su pratili utakmice s Hajdukovih ovogodišnjih zimskih priprema, sjetit će se da je David Čolina dosta dobro odigrao minute koje je proveo na poziciji desnog bočnog.

Naravno, natjecateljske utakmice su uvijek drugačije od prijateljskih i možda bi bilo šteta koristiti najboljeg bočnog igrača u klubu na njegovoj slabijoj strani, ali Staniću i Kepčiji bi imperativ ionako trebao biti dovođenje desnog beka.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

29. rujan 2020 21:19