Ako je netko osjetio na svojoj koži surov smisao za humor splitske publike, Hajdukove, onda je to – da ne idemo dalje u prošlost – Darko Jozinović.
Dobar lijevi branič, nogometaš koji je uvijek davao sve od sebe, sa svojim kvalitetama odličnog profesionalca duga koraka špartao je lijevom stranom, lakoćom bi prihvatio sustav 3 – 5 – 2, a koji put, hm, ne bi pogodio centaršut.
Stigao je u Hajduk iz Cibalije devedesetih i odigrao svoje, maksimalno pošteno. Bio je dobar, a publika ga je jednom baš uzela na pik. U nekoj dobrohotnoj verziji...
Zazivala ga da izvede penal u prvenstvenoj utakmici u kojoj je Hajduk debelo vodio, pa onda imao priliku još povisiti vodstvo s bijele točke. Publika je sa sjevera skandirala „Jozo, Jozo...”, htjela da miljenik trenutka šutira.
Uz...