StoryEditor
Domaći nogomettransfer iz snova

Dan nakon potpisa kada su se slegle emocije Ivo Grbić nam je ispričao: Rekao sam im da sam iz najvećeg kluba u Hrvatskoj

22. kolovoza 2020. - 09:20
Ivo Grbić na stadionu Atletica Wanda MetropolitanoPrivatni album

Vratar je (bio) Lokomotive, Dinamove sestre, pa ipak toliko je Hajduka i Splita u tom poslu transfera Ive Grbića (24) u Atletico Madrid da zaslužuje poseban osvrt i s našeg kuta gledanja. Najmanje je to tih 5 posto koliko Hajduku pripada na ime solidarne naknade.

Napokon, uz Grbića je bio i splitski, njegov odvjetnik Davor Radić, odavna već u nogometnim poslovima prisutan kao akter značajnih događaja. Dovršili su posao, slikali se, poletjeli jučer iz Madrida preko Frankfurta doma, u Split.

Naš domaći „albatros s Meja” kako smo mu tepali zbog golemog raspona ruku još tamo u počecima karijere, prešao je u Atletico Madrid. Neće biti samo u sjeni Jana Oblaka, slovenskog vratara. Zasjat će i njemu sunce, zna Atletico koga je uzeo, pratili su ga intenzivno zadnjih godina.

S pozicije lokal-patriota šteta je što Grbić transfer nije realizirao iz Hajduka, pa da milijuni slete u Poljud. Šteta je što nije branio za Hajduk, otišao je prije dvije godine. Takve su bile (ne)prilike, išao je tamo gdje će biti siguran u minutažu, Lokomotiva je baš takva sredina. Mogli su u Hajduku u trenutku topat na njega, mogli i trebali, ali nisu: imali su Leticu, Stipicu, prije toga Lovru Kalinića. Ivi se nije dalo (više) čekat. Lokomotiva mu je ostavila cijeli gol na volju, maksimalnu minutažu, iskazao se. Ivo, junak naše priče, nije skrivao emocije:

- Najsretniji sam čovjek na svijetu, potpisao sam za veliki klub i nastavljam učiti i raditi s jednim od najboljih vratara na svijetu, a za mene Oblak i jest najbolji. Sretan sam što sam baš u Atleticu, rekao sam im da sam iz Splita, tamo igra Hajduk, najveći klub u Hrvatskoj i ima mentalitet kakvom i ja pripadam. Nikad se ne predaje! - „albatros” je raširio krila.

Trenutak emocija posvetio je ocu. Pokojni Josip, za prijatelje Joke, bio je i predsjednik Hajduka, taman za proslavu 100. godišnjice. Dakako daje uvijek vjerovao u sina, hrabrio ga... A još je veliki Vladimir Beara u malome Grbiću vidio nešto posebno.

- U trenutku potpisa posebno sam bio ponosan i u mislima na svog tatu. Znam da je i moj otac Josip ponosan gore na nebu i da mi stalno prati svaki korak...

Ne znam kako vama, ali vašem se reporteru stisnulo grlo. Uvijek nam se vraćaju u misli „Joke i njegov mali sin Ivo”, ta slika pred Poljudom, kao da ih sad vidimo. I taj Bukle Hlevnjak nezaobilazni, rečenica njegova famozna „emocije su zajebana stvar”.

Grbiću je tek sada iskazati se do kraja, poziv u reprezentaciju kod Zlatka Dalića je već sletio.

U trenutku je izgledalo da će u WBA, u Englesku kod Slavena Bilića, ali je Atletico uletio „u škare”, veći klub, ponudio više. Znaju „colchoneros” da su dobili vrhunski potencijal i kvalitetu:

- Želim zbilja svima zahvaliti, obitelji, prijateljima, Hajduku koji me stvorio i Lokomotivi koja mi je dala priliku. Atleticu koji me sad uzeo. Ja nastavljam ponizno dalje, svjestan da je ispred mene još dug put usavršavanja i karijere – rekao nam je Grbić između dva aerodroma. Preporučili su ga i Nikola Kalinić, ranije u Atleticu, te Šime Vrsaljko.

A zamislite slučaja, dvojica iz Trpnja, s Pelješca, Nikola Kalinić i Ivo Grbić, kuća do kuće - u Atletico Madridu! Kalinić dolje ima kuću, a Grbići su porijeklom iz Trpnja.

U Atleticu ga čeka uloga rezerve, ali Oblak danas-sutra može dalje, u sezoni je 60 utakmica, tako da će i naš „albatros s Meja” (nije mu se uvijek sviđao taj nadimak, ali zar nije to simpatično?) do svoje minutaže.

Lovre Kalinić, Ivo Grbić, Karlo Letica, tri su najskuplja transfera vratara u Hrvatskoj, sva trojica iz Hajduka, pardon Grbić via Ferata, tj. Lokomotiva, takav je život.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

14. listopad 2020 15:12