Nakon pretraga u bolnici na Firulama, susreo sam se u kafiću preko puta KBC-a sa Stipom Legendom kojeg dugo nisam vidio.
Iz svoje Podstrane krenuo je prema Gripama na komemoraciju Damiru Šolmanu, i ni pet, ni šest on će meni.
- Je li Ugrina, uskoro ćeš o mirovinu, a nikad ništa nisi napisa o meni...
- Kako zdravlje Stipe, pusti novine, u našim je godinama to najvažnije pitanje, jesi dobro, a?
- Jesan, dobro sam, Bogu hvala. Evo nam je doša i sveti Duje... Ove godine je baš 30 godina, to znači triba se posebno proslavit... A ja sam ti, da znaš, cili dan na Sudamji, od jutra do mraka.
- Čekaj malo Stipe, 30 godina čega, valjda fjere, one što je svojedobno osmislio Ante Ćićo Ganza... Jer koliko se ja sjećam, bio sam ceremonijar 1992. kad sam vodio prvu obnovljenu procesiju preko Rive, Marmontove, na Pjacu do katedrale gdje je tada pomoćni biskup Petar Šolić predvodio misno slavlje...
- Je, je, treba naglasiti da je najvažnija procesija i misa u čast svetog Duje. I ja sam se, eto, vinča u splitskoj katedrali, za Malu Gospu, 8. rujna 1979. Vinča me je župnik Cvitko, kako smo svi zvali don Ivana Cvitanovića.
- Di si ti bija Stipe te 1992., jesi li sudjelova na procesiji i misi?
- Te sam godine bija mobiliziran, ali sam zato godinu poslije, 1993. bio na Sudamji 100 posto. Te me godine zazva pokojni šjor Pjero Jelaska i reka mi: dođi mali, daj mi ruke. To je bila prva tombola za svetog Duju na splitskoj Rivi.
- Znači, ipak se najprije vratio onaj važniji, vjerski dio pa onda pučki...
- Je, procesiju ne može ništa zaminit...
- A jesu li je malo skratili, nakon što je obnovljena prvih je godina išla Marmontovom pored spomenika Grgura Ninskog i đardina pa Hrvojevom te je završavala misom na otvorenom kod svetog Duje. Bi li, po tebi Stipe, trebalo vratiti staru trasu procesije i misu kod katedrale a svjetovni dio ostaviti na Rivi. Šta ti kažeš?
- Ja mislim da se slažen Ivane s tebom i da misu treba vratiti isprid katedrale, a ne na Rivi.
- Ako se ne varam, tombola se iz početka igrala na bini na sredini Rive?
- Je, tamo di je nekad bila Splitska banka.
- I onda, kako je došlo do toga da te šjor Pjero koji je tombolu vodio prvih godina, popeo k‘ sebi na binu?
- Pa bija san naslonjen na nju, iz prvog reda, a kako sam bija već popularan jer prva kamera me snimila na košarku na Gripan 1976., tako me šjor Pjero pripozna i odmah me zva gori.
- Dobro to, mi znamo da si ti Stipe Legenda, ali ne znamo jesi li možda osvojio koju tombolu, ili barem cinkvinu...
- Nikad. Još bih samo napomenuo da od kad sam u splitskoj tombuli, svakoga gledan u oči, ko dobije dobro dobije. Da moj Podstranac koji dobije ja bih izvuka iz publike petero ljudi, najbolje je dice i neka mu kontroliraju listić, da ne bi neko reka da sam namistija.
- Šta si ti zapravo Stipe radija i koliko mi je poznato još radiš na tomboli za Sudamju, vadiš brojeve, što li?
- Ne, ne, ne, nego doživotni prešident...
- A, doživotni prešidente... Ko onda vadi brojeve?
- A dica i gospodin Tonći Banov, koji je zadnjih godina voditelj tombole.
- Koja ti je najdraža ostala u pamćenju tombola svih ovih 30 godina, prva ili možda neka druga?
- Svake godine mi je draga tombola. I uvik Bračanin je dobije...
- To kao ono kad je Gary Linaker izgovorio legendarnu izjavu: Nogomet je igra u kojoj 22 igrača trče za loptom 90 minuta i na kraju uvijek pobjeđuju Nijemci.
- Je, upravo tako.
- A ima li osim veselih i tužnih trenutaka na tomboli?
- A ima i tih, kako da ne. Najteže mi pada kad netko prijavi dobitak, uzlize se gori na binu i onda kad mu provjeravam brojeve vidim da nije dobro zaokruživa...
- A reci mi Legendo što predviđaš za ovogodišnju jubilarnu 30. tombulu. Što bi preporučio igračima, na koje brojeve da zaigraju?
- Ženske noge ili dva brata gobava.
- Prevedeno za one koji to ne razumiju to su...
- To su 77 i 33, ovo drugo su i Isusove godine.
- A zero 30?
- E, a to je moje, moj broj. Za moju proslavu 30 godina na tombuli.
- Ajde još na kraju, što bi poručija našim čitateljima.
- Najprije bi se zahvalio mojoj Slobodnoj Dalmaciji koja me vodi...
- Je, vodimo dosje o tebi...
- E, dosje, dobro si reka, hvala vam puno. Uvik sam bija u dobre s urednicima, novinarima, fotoreporterima naročito. I još bi pozdravija moga prijatelja, profesora tjelesnog u Drugoj gimnaziji, Itka Melića, ja sam mu savjetnik...
- Čekaj, čekaj Stipe, to ćemo preskočiti ako nije riječ o tomboli... A moga si nam čestitat i 80. rođendan.
- Je, normalno, čestitam.
- Je li još uvik čitaš novinu u papirnatom izdanju ili si se i ti prebacija na portal?
- Slobodna je meni svaki dan u ruci. I za kraj bi samo još posebno pozdravija Čedu Pocrnića, kad je radija Pomet, puno je mojih slika stavija, recimo onu s Mišom Kovačem. Ja mislim da će se to dikod izvuć. I Sašu Ljubičića bi pozdravija...
- Ajde, hvala Stipe, dobro ti zdravlje i sriću za ovogodišnju tombolu za svetoga Duju.
- Hvala vamin i svima, neka dođu u velikom broju na Rivu, i moji Podstranci, ka i svake godine. Na dobro vam došla Sudamja!