StoryEditor
SplitLOŠE ISKUSTVO

Splićanin ogorčen tretmanom majke na Hitnom kirurškom: Udarilo ju je auto, a više su joj pomogli ljudi na pazaru! Starica od 90 godina trpjela je satima i plakala!; Dr. Perko: Nema nepravilnosti, u Londonu bi duže čekala!

26. rujna 2021. - 20:08

Da postoji nekakva Knjiga žalbe za tretman pacijenta u bolnici, ne bih se javija vama. Ovako mi preostaje jedino Slobodna ka neki servis građana. Ne znam kome bi drugome zavapija – na početku svoje ispovijesti vezano za tretman njegove majke (svi detalji su poznati redakciji) na Hitnom kirurškom prijamu kazao nam je Ante Putnik (67), umirovljeni pomorski časnik iz Splita.

Moramo napomenuti da njegovu priču prenosimo uz majčinu privolu, te da se ograđujemo od iste, ali je prenosimo u cijelosti, ispričanim slijedom.

- Prije nekoliko dana, (na Potvrdi o narudžbi pacijenta piše točan datum), mater mi je udrilo auto na pješačkom prijelazu kod Tržnice Sućidar di je išla u spizu; bilo je to oko devet ujutro, i to na pješačkom prijelazu – prisjeća se jutra kad mu je 89-godišnja majka, po običaju, krenula u spizu na obližnju tržnicu.

- Nekome bi se možda učinilo najgore od svega to šta je ženu auto udrilo na zebri, ali virujte mi da joj je od toga udesa pa čak i zadobivenih ozljeda, na kraju najveću traumu stvorilo dugo čekanje u bolnici.

Odbila odlazak na kontrolu

Do te mjere da je sutradan odbila odlazak na kontrolu, a gips kaže da će ić skinit negdi u privatnika – ogorčen je Putnik, kojega je majka, dakako, prvog nazvala nakon udarca automobila.

- Znači, moja mater nije tip hipohondra, čak me nije ni nazvala odmah, nego kad je počela osjećat bolove, oko 13 sati. Moran reć i da je vozač koji ju je udrija autom bija jako fin, pružija joj je pomoć, iznervira se više nego ona.

Doveja ju je na pazarić, dali su joj katrigu blizu "Bobisa", donili joj vode i cukra. Mogu vam reć da su joj više pomogli ljudi na pazariću i vozač od ovih kasnije na Hitnoj – tužno zaključuje sin vremešne unesrećenice.

- Došla je doma kad se malo pribrala, a kad je popustija šok, počeli su bolovi. Onda me ipak nazvala i zamolila da dođem po nju i odvezem je na Hitnu.

Doša sam čim sam moga, za nekih po ure, jer me u trenutku poziva zatekla u Trogiru, taman smo supruga i ja kupovali neke sadnice u trgovini Sjeme – kazuje naš sugovornik, koji se s majkom "čekirao" na Hitnom kirurškom prijamu na Firulama oko 14 sati.

Tamo su ga, kaže, najprije informirali da zbog prirode ozljede – uslijed prometne nesreće – moraju pozvati policijske službenike.

Čekamo sve do 18 sati

- Pričekali smo policajca, on je doša i obavija svoje, napravija zapisnik i najavija očevid na licu mista, i tražija da mu konačni nalaz pošaljem mailom kako bi se vidila težina zadobivenih ozljeda.

Nakon preliminarne dijagnostike nam je najavljeno da će tribat snimit na rentgen nekoliko dijelova tijela, na nozi je bilo dosta modrica i jedna otvorena rana, a kost šake na koju se dočekala možda je slomljena.

Mater je još bila pod dojmom svega, posjeo san je u kolica koja sam negdi naša da se ne bi srušila jer mi se činilo da nije stabilna na nogama. Na daljnju obradu čekamo sve do iza 18 sati, i to mi je najgori dio – prisjeća se Putnik.

Mladi na nogama prije na red

- Desetak puta san ulazija i pokušava urgirat, govorija im da uzmu staru ženu malo brže na pregled, ima skoro devedeset godina, bolesnu kralježnicu, osteoporozu i dijabetes. Prije nje su ulazili mladi, bilo je i tinejdžera s nekim lomovima, ali oni bi normalno šetali okolo s mobitelom i došli na red prije nje.

Mater se počela užasno nervirat, a onda su je ipak pozvali da uđe oko šest popodne, i tada likari (žena i muškarac) pišu šta sve triba ić snimit.

Pola sata smo još čekali da to sve ispišu, a onda otišli na susjedni ulaz di je RTG. I tamo nas je neka mlađa ženska preduhitrila jer je ubacila uputnicu u kutiju prije nas, a mi nismo skužili da tu triba ubacit uputnicu nego smo čekali da nas se prozove.

Aj dobro, to sve u svemu nije trajalo dugo, nekih dvadesetak minuta – nešto pomirljivije veli Putnik.

No, vrhunac nervoze te preduge agonije tek dolazi.

- Rečeno nam je da materi triba stavit gips, i opet dolazimo k doktorima. I čekamo. Ja izlazim kupit vodu, mater ništa ne jede cili dan, i kad sam se vratija s bočicom vode vidim da matere nema; stavili su je na čekanje u drugu prostoriju, staru gipsaonu!

Mater plače, oće ić ća

Iznervira sam se, tražija objašnjenje zašto ona tako dugo čeka dok stalno ulaze novi, mladi ljudi i izlaze prije nje. Mater u međuvremenu počinje plakat, hoće pokidat sve papire i ić ća, plače zašto nije ostala doma pit čaj, kaže da bi joj bolje bilo da nije ni došla.

Bolničar mi govori da dica imaju prioritet, ja mu kažem da u redu, ali moja mater je starica od devedeset godina i ka takva također spada u ranjivu skupinu i triba je tretirat ka dite jer, Božeprosti, čekajući tu može i umrit...

Odlazim na prijem, tražim neku knjigu žalbe, materi u međuvremenu stavljaju zavoje i gips, napokon je gotova; to je bilo u 20.10 sati.

U evidenciji prijema pacijenata piše kad je došla, ali nigdi ne piše ura kad je bila gotova, a ja revoltiran nemogućnošću da se požalim na nekoj službenoj razini snimam video i navodim uru kako bi osta bar neki trag.

Počeli vikat da zašto sniman

Medicinsko osoblje na to poludi, počnu vikat na mene da zašto sniman, ne smin snimat, prijete da će zvat policiju. Tu mi se pomračija um, mater ni mrtva ni živa u kolicima plače, a ja odlazim napokon.

Mater ne želi više ni čut za Hitnu pomoć, odbija ić na pregled, ovih dana mora skinit gips i ne znam šta ću s njom. Da ironija bude veća, mater mi je 27 godina radila upravo u bolnici, peglala je bolničke mantile i svi su je tadašnji zaposlenici, uključujući i likare, cijenili!

Otišla je davno u penziju, bilo je to 1984. godine, kad mi je umra očuh, pa je uzela njegovu mirovinu i prestala radit. Kamo sriće da je se neko još sića, pa da je malo bolje pogleda.

U stvari, tužno je da čovik uopće mora računat na ikakvu vezu i protekciju ako ima skoro 90 godin'. U toj dobi svak bi triba bit protežiran jer je, budimo realni, jednom nogom već u grobu – tužno zaključuje Ante Putnik, sin starice koja je pretrpjela udes.

Predstojnik Klinike za kirurgiju KBC Split: 

Ne možemo od bolnice raditi cirkus!

Za komentar situacije zamolili smo ravnatelja KBC Split dr. Julija Meštrovića, a on je susretljivo najavio da će provjeriti okolnosti toga dana i konkretnog slučaja, s kojim zbog obima posla dakako ne može biti a priori upoznat.

- Vidjet ću s kolegama što se točno dogodilo, pa vam tek onda mogu više reći - kazao je ravnatelj KBC Split, nakon čega nas je doista u razumnom roku kontaktirao dr. Zdravko Perko, predstojnik Klinike za kirurgiju KBC Split, u čijoj je ingerenciji i Hitni kirurški prijam.

- Gospođa je zaprimljena na obradu nakon čekanja od dva sata i 40 minuta, što je prosjek čekanja koji bi je snašao da je bilo gdje u svijetu došla potražiti pomoć, u Londonu primjerice.

Zapravo, tamo bi vjerojatno čekala i duže - ilustrirao je dr. Perko, istaknuvši odmah da je žena došla samostalno (pješice), što samo po sebi govori o njezinu stanju, daleko od bilo kakve životne ugroze.

- Dakle, osoba je došla hodajući, te je nakon čekanja uslijedila trijaža i svi postupci (poput rendgenskog snimanja) koji svaki za sebe traže vrijeme.

Jedini imperativ: obrada životno ugroženih!

Inače je toga dana bila ogromna gužva, a njezino stanje procijenjeno je objektivno i u razgovoru s kolegama nisam vidio nepravilnosti u njihovu postupanju.

Morate znati da pacijent ne zna što se događa iza zatvorenih vrata, oni vide samo jedan dio i u pravilu je svima njihova situacija najteža, to je razumljivo, ali nije objektivna slika onoga što se zbiva - približava liječnik.

Napominje da je na gipsanje kao konačnu stavku jednostavno morala čekati zato što je u bolnici samo jedan gipser, koji ima obveze i na drugim odjelima.

K tomu, ne postoji pravilo prema kojemu ni mladi, niti stari ljudi imaju prioritet; jedini imperativ je hitna obrada životno ugroženih, te male djece kao uvriježen način postupanja.

Što se tiče snimanja u krugu bolnice, ono je nedopuštenoo, kazuje dr. Perko.

- Ne možemo od bolnice raditi cirkus, a niti ugrožavati pravo na privatnost ostalih pacijenata i ljudi koji se zateknu tamo gdje je netko naumio snimati video.

To je neozbiljno - smatra liječnik, te napominje kako na web-stranici splitske bolnice postoji mjesto na kojemu se može napisati prigovor, ali i pohvalu osoblju i liječnicima.

item - id = 1130247
related id = 0 -> 1145128
related id = 1 -> 1145126
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
23. studeni 2021 05:07