U birača je pamćenje kratko kao u čovječje ribice. Tek što na vlast zasjedne nova garnitura, već se zaboravi na marifetluke bivših, pa ih se do godinu, dvije, zaziva kao spasitelje. Primjera radi, iako su Kerumove političke dionice izgubile na vrijednosti, čovjek je na društvenim mrežama uskrsnuo jer se, eto, u njegovu mandatu u Splitu gradilo, a sada se samo čeprka.
Na društvenim se mrežama tako iznova kliče Kerumu, a prije se slavilo Ivoševića, koji mu se hrabro suprotstavljao i stalno mu bio za leđima kad bi ovaj na bilo koji način poželio zaobići zakone i propise. Onom žestinom i vokabularom kojim se Kerum tada obračunavao s aktivistom Ivoševićem i novinarima, Ivošević je kasnije baratao u srazu sa svojim kritičarima i pripadnicima sedme (pri)sile koji bi mu stali na žulj. Kako to sve lijepo život okrene i namjesti.
Kerumov sukob interesa
Fejsbukovci i ini virtualni komentatori najviše spominju Kerumovu Zapadnu obalu i POS-ove stanove na Kili, kao nešto veliko i za Split korisno, što nisu uspjeli napraviti njegovi nasljednici.
Istine radi, Zapadna obala sjajno je odrađena, o tomu nema spora, ali zbog nje nam je Karepovac još koju godinu zaudarao jer su sredstva uplaćivana za tu svrhu, zahvaljujući upravo vehementnom Željku i desnoj mu ruci – Juri Šundovu, nonšalantno prenamijenjena za Zapadnu obalu. I sve je to napravljeno ne zbog domaćih i furešta, već zbog hotela "Marjan", koji je njegov tadašnji vlasnik Kerum htio pretvoriti u prvokategornik svjetske klase. Bio je to školski primjer sukoba interesa.
Gotovo da je ispod radara prošlo i da je Kerumov nasljednik na mjestu poteštata, Andro Krstulović Opara, već na početku mandata iznašao sredstva za sanaciju Karepovca, no nije da ga se baš zbog toga slavilo. Jasno je i zašto: prvo, sklopio je koaliciju s istim tim Kerumom i s njim četiri godine držao vlast iako ga je ovaj u kampanji izvrijeđao na pasja kola, i drugo, Karepovac prvenstveno nije stavljen ad acta jer Oparini HDZ-ovci, koji desetljećima vladaju Splitsko-dalmatinskom županijom, nisu izgradili Centar za gospodarenje otpadom u Lećevici, a prije će valjda Đekna umrijeti nego se to dogodi.
Labirinti birokratske zbiljnosti
Aktualna garnitura je u to vrijeme tukla po HDZ-u i Kerumu zbog nečinjenja na Žnjanu, zavrijedivši na toj temi puno političkih bodova, da bi i sama nakon dvostruke pobjede na izborima zapela u birokratskim labirintima hrvatske zbiljnosti, pa nikako da krene s mjesta. Džabe su Puljak i suradnici postavljanje vodovodnih i kanalizacijskih cijevi proglasili nultom fazom uređenja Žnjana, jer je to samo po sebi nonsens. Nula, naime, ne predstavlja ni početak, ni kraj, već govori da se, što se dvadeset godina očekivanih radova tiče, (još) ništa ne događa.
Problem je u tome da od vremena HSLS-a u Splitu nitko nije uspio sastaviti dva puna mandata, a za četiri godine može se napraviti jako malo. Zato tko god preuzme uzde u Banovini, očajnički traži po ladicama projekte u visokoj fazi gotovosti, da bi što skorije mogao raspisati natječaj za izvođača radova i krenuti s njima. Ispada da se jedino tako nakon te kratke četiri godine na vlasti, može presjeći svečanu vrpcu i pohvaliti učinjenim.
Koliko se god naši politički akteri međusobno "kefali", nužno su osuđeni na kontinuitet, jer ni Crveni Kmeri nisu uspjeli vratiti svijet na početne postavke, pa tako neće ni bilo koja od gradskih vlada, ma koliko sipala žuč po prethodnicima. Isto je i s onima koji promatraju događaje u splitskoj političkoj areni. To što baš i ne ide ovima danas, ne znači da su oni prije njih bili sjajni i bezgrešni, i da bi njihovim povratkom spasili stvar. Da je tako, onda ne bi ni sišli s vlasti.