U Domu za starije i nemoćne osobe na splitskoj Zenti posljednjih je dana jako napeto. Član Upravnog vijeća, ujedno i korisnik Doma, Ante Banovac izrazio je nezadovoljstvo uvjetima života u ustanovi kojoj je osnivač Županija splitsko-dalmatinska. Okupilo se 70 od 340 korisnika Doma na Zenti, a među njima nije bilo ravnatelja Ivana Škaričića jer nije ni bio pozvan.
Teme oko kojih se najburnije reagiralo i koje su dovele do žestoke rasprave su: prehrana, cijena prijevoza sanitetom do bolnice, odlazak u ljekarnu, nedostatak tople vode od šest do osam ujutro te plaćanje upotrebe klima-uređaja i hladnjaka.
‘Gdje je meso?‘
Nema tko nije htio nešto reći o prehrani u domu. Hrana nije nutritivno bogata, lošeg je okusa te se predugo čeka između obroka – neke su od najvećih zamjerki.
Između doručka i ručka korisnici Doma, kažu nam, čekaju po četiri sata, a između ručka i večere – šest sati. Da međuobroke koriste oni s medicinskom dokumentacijom i moraju ih dodatno platiti, potvrdio je naknadno i ravnatelj Škaričić.
U cjeniku usluga navedeno je kako se dijetalna prehrana naplaćuje euro i pol po danu. Korisnica s dijabetesom na sastanku se požalila kako tu nije kraj dodatnim troškovima.
– Plaćam dodatni inzulin oko 20 eura, donošenje hrane u sobu stoji me par stotina eura godišnje jer nemam preporuku liječnika, a još nema ni vode - navodi.
Korisnici se žale i na uvjete ugovora o smještaju, prema kojem moraju plaćati obroke koje ne žele pojesti ili kad su u bolnici. Prema ugovoru, ako korisnik izbiva iz Doma dulje od sedam dana zbog zdravstvenih razloga, cijena se smanjuje za trošak prehrane.
A o tome što jedu svakog dana prikazali su fotografijama uz pitanje: "Gdje je meso?!" Normative prehrane određuje Ministarstvo, a Nastavni zavod uzorkuje hranu, odgovor je ravnatelja pročitan na sastanku.
Nekoliko korisnika je pak u znak nezadovoljstva odbilo ići na ručak i pozirali su ispred ulaza u Dom. Svih 680 korisnika Doma, koliko ih ima prema riječima ravnatelja, uslugu prehrane plaćaju 263 eura mjesečno, neovisno o tome koju od četiri stupnja usluge koriste.
Cijena prijevoza sanitetom do bolnice bila je još jedna tema ove žustre rasprave. Umjesto da, poput svih drugih građana, plate uslugu taksi-prijevoza od par eura, oni prijevoz sanitetom plaćaju višestruko skuplje.
Prijevoz sanitetom od Doma na Zenti do bolnice na Firulama, što je udaljenost od par stotina metara, platit će čak 20 eura. Pratnja do bolnice stajat će ih dodatnih 13 eura. Dakle, 33 eura za odlazak do bolnice! Zato i oni, ako mogu, zovu taksi.
Što se tiče lijekova, svi lijekovi koje u stopostotnom iznosu ne financira Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje ne stižu na adresu Doma. Jedino što im preostaje jest pitati najbliže ili opet platiti taksi.
Topla voda, hladnjak i klima-uređaj
O tome da ujutro nedostaje tople vode u Domu već smo ljetos pisali. Ivan Škaričić tada nam je priznao kako "vode zafali te da Nastavni zavod za javno zdravstvo vrši periodična ispitivanja vode zbog legionele i u pravilu imaju dobre nalaze". Ovaj problem, prema riječima korisnika, još nije riješen.
Očekivano, mnoge je korisnike Doma bilo strah javno prigovarati u strahu da ne izgube mjesto u Domu na koje su čekali godinama, pa i desetljećima.
Naime, a to nam je potvrdio i ravnatelj Škaričić, na dvokrevetnu sobu čeka se četiri i pol godine, a na jednokrevetnu sobu 10-11 godina.
– Ja sam se s bratom prijavio za dvokrevetnu sobu. Imali smo klauzulu u ugovoru prema kojoj nakon smrti jednog od nas drugi brat ide u jednokrevetnu sobu. Prijavio sam se 2010. i ušao 2015. Čekao sam manje, ljudi i po deset godina čekaju za jednokrevetnu sobu – rekao nam je Ante Banovac.
Neka od pitanja koja su se "potegnula" na raspravi je i pitanje manjka broja zaposlenika, izostanak aktivnosti i fizikalne terapije te nejednako plaćanje smještaja kad se uzmu u obzir kvadrati stana, prema kojem stanari jednokrevetnih i dvokrevetnih soba plaćaju nejednaku cijenu i višestruko višu cijenu od onih koji plaćaju apartmane.
