Od ranog jutra prodavači su duž splitske Rive otvorili štandove s kuhačama, metlama, klepetušama, drvenarijom, nakitom te različitim domaćim i autohtonim proizvodima povodom proslave još jednog blagdana Svetog Dujma.
Ove godine štandovi će biti otvoreni dan duže nego prošle godine. Od subote do utorka se mogu kupiti različiti proizvodi, no zato je i cijena za najam štandova viša nego prošle godine pa paralelno s time i raznih proizvoda koji su u ponudi. Plaća se po metraži ne po poziciji. I oni koji izlažu na betonu i oni na početku Rive.
- Oko 250 eura sam platio i na to nadodaj PDV. Plaća se po metru kvadratnom - govori nam jedan prodavač koji je drugu godinu za redom, za ovu prigodu, izlaže proizvode na glavnoj splitskoj šetnici.
Sunce i ugodne temperature privukli su građane, ali i strane goste u centar grada na obilježavanje Sudamje. Među njima smo pronašli Johna i Kellyja dok su šetali Rivom i kupili suvenir za ponijeti kući u SAD:
- Platili smo osam eura ovu figuricu. Cijene kao u svim turističkim gradovima, ništa previše - odgovorili su nam John i Kelly koji su nastavili šetnju gradom.
Dok su turisti razgledavali, oni koji su htjeli izbjeći gužvu već su napravili đir gradom i kupili klepetušu, kuhaču ili medenjake poput Marina koji je s kćerkom i sinom šetao po Rivi dok su se mališani utrkivali s klepetušama:
- Osam eura sam dao za klepetušu, dakle dvije sam platio 16 eura. Cijena mi nije preskupa, ovo je jednom u godini - odgovorio nam je Marin dok je pokušao uhvatiti djecu koja su mu već pobjegla u gužvu dok smo ćakulali.
- Kupila sam kuhaču za sebe i malu frulicu za unuka. Cijene malo skupe za nas umirovljenike, ali dobro je, ipak je sveti Duje - govori nam Katica dok nam pokazuje sto je sve dobrog kupila danas.
Za naporna tri dana su spremni i prodavači. Stigli su iz najviše sa sjevera Hrvatske, Varaždin i Marija Bistrica.
Marija Kunić iz sela Laz koje je smješteno nadomak svetišta Majke Božje Bistričke, uputila nas je kako je riječ o malom mjestu u Zagorju koje je kolijevka drvenih dječjih igračaka. Nalaze se na Listi zaštićenih dobara nematerijalne baštine u Registru kulturnih dobara Republike i od 2009. godine na popisu nematerijalnih dobara upisanih na UNESCO Reprezentativni popis nematerijalne svjetske baštine u Europi.
- Radimo seriju od po deset komada, a za to nam treba od 10 do 14 dana. Najprije se režu daščice, lijepe se i spajaju, imamo modele prema kojima to izrađujemo, pa rezbarimo, a kad se sastavi boja se sa žutom, pa imamo temeljnu boju i ljepilo da drvo ne upija boju… - dugo je gospođa Marija nabrajala proceduru izrade jedinstvenih igračaka koje tradicionalno u obitelji rezbare i slažu već cijelo stoljeće.
- To je bio siromašan kraj, nije bilo posla, a bilo je puno djece. U selu su tada stariji ljudi počeli raditi frule, i od toga je krenula tradicija izrade dječjih igračaka u našem selu. Moj tata je išao kod starijih i učio kako se to radi - prisjetila se naša sugovornica.
Prodaju klepetuše, dječji namještaj poput ormara, vitrina, škrinje, stol, stolice, kolijevke za bebu, a za dečke imaju frule, traktore, vlakiće, avione, zaprege… Nažalost, od prošle godine su morali podići cijenu za otprilike 30 posto za klepetuše, ali nisu dizali cijene za kuhača i slične drvenariju.
- Ovo vidimo jednom godišnje, tako da nije uopće problem dati novac za tradicionalni hrvatski proizvod - dodala je Splićanka koja je slušala naš razgovor i komentirala kratko cijene dok je razgledavala šarenilo proizvoda na štandu gospođe Kunac.
Marija Horvat iz Bjelovara dugih 25 godina izlaže svoje radove na splitskoj Rivi povodom blagdana sv. Duje.
- Lijepo se osjećamo ovdje, zato i dolazimo. Prodajemo licitarska srčeka, bobice, medenjake, lizalice, sve je slatko i fino - rekla je Marija. Riječ je o ručnom obiteljskom radu u čijoj izradi sudjeluje cijela obitelj, ali i snahe koje su prihvatile obiteljski posao.
- S poslom su krenuli roditelji od supruga, pa mi, a nadamo se da će i naši dečki nastaviti s obiteljskom tradicijom. Kada sve zbroje, bave se time preko 100 godina - ispričala je i istaknula kako nisu dizali cijene u odnosu na prošlu godinu.
Bližilo se 10 sati, bilo je vrijeme i za svečanu sjednicu Gradskog vijeća, a Splićani i Splićanke su u sve većem broju krenuli stizati. Kraj njih turistička vođenja po Rivi koja se počela puniti kako je i temperatura rasla. Krenula je kupnja, prodaja, cjenkanje, uspoređivanje, gledanje, testiranje klepetuša. Cijene su više-manje ujednačene na štandova:
Klepetuše oko osam eura, kuhače od euro i pol do tri eura. Frulice ovisno o veličini od pet do deset eura. Medu štandovima pronalazimo jedan gdje cijene nisu istaknute. Prodavač nam se nije predstavio no kaže nam kako su kod njega cijene barem za euro niže:
- Došao sam sa sjevera Hrvatske. Prvi put sam ovdje. Klepetuša sedam eura, kuhače euro. Otac mi ima štand na početku Rive pa ćemo usporediti utržak. Vidjet ćemo hoću li uspjeti zaraditi više - kroz šalu će nam.
Nastavljamo potragu i na dnu Rive, iza makete, dolazimo do pravog malo vašara s drvenarijama. Nema čega nema, reklo bi se:
- A što je najskuplje, je li ovaj drveni držač za kruh? - pitali smo.
- Nije, nego pladanj za pršut. On je oko 70 eura - odgovara nam Martina Lana čija je obitelj okolice Varaždina, a prodaju daske, kuhače, pletene i drvene proizvode. Naravno, i kod njih je riječ o obiteljskom obrtu. Time se bave već tri desetljeća, a pola tog radnog vijeka dolaze u Split na feštu sv. Duje.
Prodavači su za sada zadovoljni prodajom, a vjeruju kako će zbog sunčanog dana gosti i Splićani biti raspoloženi za kupnju i zabavu. Upitali smo gradonačelnika za cijenu štandova, no odgovor na tu temu nismo dobili.
- Danas nije vrijeme za to. Čestitam Sudamju svima - kratko je poručio gradonačelnik Ivica Puljak.