Od punte Marjana do Vranjica na sjevernoj strani splitskog poluotoka vrlo malo prostora je u nadležnosti Grada. Za zahvate na Marjanu treba pitati Županiju i resorno Ministarstvo, neki dijelovi park-šume su pod koncesijama, kao plaža i ugostiteljski objekt na Benama, gdje Županija drži stranu Kerumovima kao koncesionarima, unatoč prosvjedima Grada i Javne ustanove za upravljanje Park-šumom Marjan. Za sportske lučice je isto potrebna koncesija Županije.
Industrijski dio sjeverne strane poluotoka izgrađen je u drugim vremenima, kad je industrija hranila Split. Stoga su tamo izgrađeni željeznički kolosijeci, ceste i lučki sadržaji. Nakon što industrije za koju je sve to rađeno više nema, a grad je izgubio upravljačka prava, slobodna zona u Sjevernoj luci pripala je raznim igračima, pa tako i kapitalu koji drži “Luku” d.d.
Prije nekoliko godina “Luka” d.d. pokušala je u slobodnu zonu dovesti naftni terminal, ne mareći za more i zdravlje građana, o čemu smo detaljno pisali. No, koliko su sadašnji poslovi na području slobodne zone opasni za građane?
Iz Državnog inspektorata poslali su svoje očitovanje neposredno pred današnju tematsku sjednicu Gradskog vijeća. Trudili su se dokazivati kako provode mjere nadzora, i kažnjavaju one koji se ne pridržavaju propisa.
Ali, iz Banovine kažu da je otvorenost inspektora samo do određene mjere, nakon koje slijedi zid šutnje. Kad je Grad početkom srpnja zatražio konkretne podatke što inspektori namjeravaju poduzeti kako bi se poboljšalo stanje, zahtjev za pristup informacijama Državni inspektorat je odbio, pozivajući se na ograničeno pravo pristupa informacijama. Gradu nije pomoglo ni to što se žalio.
Iz novog izvještaja kojeg je Banovini poslao Državni inspektorat vidi se da su neki koji posluju u Sjevernoj luci (inspektori ih ne imenuju) zaradili prekršajne naloge nakon kojih su uskladili svoje poslovanje s propisima.
Za neke poslovne subjekte se navodi da nisu poslušali inspektore pa će ih se nastaviti kažnjavati. Državni inspektorat tvrdi da je sanitarna inspekcija do sada provela 10 nadzora. Napominju da je inspekcija rada utvrdila nedostatke, a protiv jednog poslodavca i odgovorne osobe nadležnom sudu podnesen je optužni prijedlog.
Koks, troska, teški metali...
Spominju se i mjerenja prašine zelenog koksa, granulirane troske, teških metala, poliaromatskih cikličkih ugljikovodika, za koja se kaže da su u skladu s pravilnicima o izloženosti opasnim kemikalijama na radu, i biološkim graničnim vrijednostima. Ali, ne doznajemo koliko je sve to štetno za zdravlje građana.
Uostalom, prvo i osnovno pitanje glasi - je li takvim djelatnostima koje se obavljaju u slobodnoj zoni mjesto u naseljenom području?
Pravo na zdravlje osnovno je ljudsko pravo i ono je izričito priznato u međunarodnom pravu. Iz stava Svjetske zdravstvene organizacije proizlazi da bez zdravlja ni ostala prava nemaju puno smisla. Prevedeno na ovaj slučaj - Što će vam radna prava i politička prava ako vas arsen truje?
Dugo vremena je ista stvar koja je radnicima na području Kaštelanskog zaljeva davala posao i donosila kruh na stol bila ona koja im je uzimala zdravlje - opasna industrija (azbest, cementna industrija, kemijska tvornica “Jugovinil”). Vrijeme je da se tome stane na kraj.
Baratanje opasnim teretima treba urbanisitčkim planiranjem izmjestiti iz naseljenih područja. Ako to nije moguće, svi podaci trebaju biti javni, da građani znaju što se događa, što rade inspekcije i što rade oni koji se bave zagađivačkim industrijama.
Ako će se jednog dana isplanirati da se takvi poslovi izmjeste s gusto naseljenih područja, to bi bilo pozdravljeno od svih. Ali sad želimo znati što se događa i kako to utječe na naše zdravlje i da se ti poslovni subjekti dnevno kontroliraju. Bili oni u slobodnoj zoni ili ne.