Katunjani i Kreševljani dio su onoga našeg umjerenog samozatajnog puka koji se nikada nije pretjerano hvalio svojim dostignućima, bogatom poviješću, a još manje tradicijom i njezinim obredima. Više se to živjelo bez previše pompe, ulagivanja, hvalospjeva, europskog novca i raznih kulturnih zaštita njihovih dobara. Ni nalik svojim susjedima i međašnicima koji bi, da mogu, i onaj kamen što su po njemu gazili svrstali u spomeničku baštinu vrijednu svakog divljenja. Premda često puta bez ikakve osnove.
Upravo jedan od tih tradicijskih običaja u toj drevnoj župi Radobilji, čiji prvi spomen seže iz polovice četrnaestog stoljeća, obred je čuvanja Kristova groba u vrijeme svetog trodnevlja, star tristotinjak godina. Najvjerojatnije nakon oslobođenja toga kraja od...