Imoćani i gastarbajterstvo povezani su pupčanom vrpcom.
Još od davnina kršni i siromašni ljudi iz Dalmatinske zagore kretali su u nepoznat svijet da bi sebi, ali ponajprije svom budućem naraštaju osigurali život dostojan čovjeka. Stoga i ne čudi da Imoćana ima od Sibira do Ognjene Zemlje i od Grenlanda do Rta Dobre nade, najjužnije točke afričkog kontinenta.
Nažalost, mnogi su u tuđini ostavili tamo i svoje kosti, a njihovi potomci su rijetko dolazili na iskonska ognjišta kako bi nastavili život koji su tu započeli njihovi preci. Istina, bilo je slučajeva da su se vraćale obitelji iz druge generacije u dijaspori, ponekad čak i iz treće.
Ono što se velikom broju takvih mora priznati jest činjenica da su barem nečim, prvenstveno baštinskim naslijeđem, zadržali...