Noć, muk, tišina..., nigdje žive duše, samo taj sklad u tom mističnom procipu između svitova remeti dugotrajno brecanje zvona sa zagvoške crkvice Velike Gospe iz 17. stoljeća podno mista, a opet bliže Biokovu, naslućuje da smo “ugazili” u Mrtvu noć, noć između Svih svetih i Dušnog dana kada ovozemaljskim grobljima svoje noge “protežu” osvjedočeni sveci, a i oni koji će to tek postati.
Dok se prvi iščuđavaju današnjim novitadama, tunelu kod Rastovca i odašiljaču na najvišem biokovskom vrhu Svetom Juri, opet imenovana po viđenijim svecima iz katoličkog kalendara, drugi tu noć okupljeni oko krijesa krate pričama i legendama, šalama i vicevima.
Te svete noći na repertoaru naših ljudi su i ozbiljne stvari. Prisjećajući se dobrih i loših djela...