Talentiranog mladog Splićanina, Ivana Palinića (27) kompleksno jelo poznate kuharice Katarine Vrenc stajalo je prolaza u daljnje natjecanje u Masterchefu. No Ivan je uspio dogurati do 12 najsposobnijih koji su opstali u ovom izrazito zahtjevnom natjecanju, a zbog svoje skromnosti i dobroćudnosti je postao miljenik gledatelja. Vrativši se u svoj rodni i ljubljeni Split, Ivan je odlučio s nama podijeliti utiske i dojmove sa svog kulinarskog putovanja, ali i otkriti nam njegovu početnu stanicu.
Kad je u tebi počela tinjati ljubav prema kužini?
Uvijek sam gledao majku kako kuha i pravi kolače, posebno jedno vrijeme dok nije radila, a inače je ugostitelj kao i ja. Najviše sam od nje to vidio i pomagao joj kao dijete. Masterchef je tu imao svoje prste, jer sam odrastao gledajući ga. Prvi je Masterchef bio, čini mi se, 2011. i tad sam ga intenzivno počeo gledati. Ispratio sam svaku emisiju, svaku sezonu. Nisam se samo navukao na show, već sam zavolio i kuhanje. Kući sam eksperimentirao s raznim namirnicama i tako sam lagano počeo kuhati. 2018. sam upisao i kineziologiju u Splitu, a onda sam se posvetio i zdravijoj prehrani.
Što najviše voliš kuhati?
Najviše volim azijsku hranu, sushi, wok, Poke bowl... Na Poke sam se dvaput i poskliznuo u Masterchefu. Azijsku sam hranu zavolio zbog patke. S patkom sam prvi put i "išao" u Masterchef- bio nam je zadatak predstaviti sebe i svoje djetinjstvo jednim jelom, a ja sam se odmah sjetio patke. Fora kod patke je da ju nikad nisam radio svojim prijateljima, a uvijek sam pričao o tome kako ju super pripremam, pa sam je posvetio njima. S prijateljem sam jednom sjeo u restoran i naručio sushi - odmah mi se svidio. Zatim sam krenuo dalje istraživati azijsku kuhinju. Osobno, meni se kod azijske kuhinje najviše svidjela široka mogućnost spajanja različitih namirnica i okusa.
Jesi li završio fakultet?
Nažalost, nisam. Ja sam od svoje 18-te godine radio kao konobar, nakon tri godine kad sam odlučio upisati fakultet, to sam i napravio. Premda sam redovno završio prvu i drugu godinu i vanredno krenuo s onom trećom, odlučio sam zamrznuti faks i posvetiti se ugostiteljstvu gdje sam na kraju i završio tečaj za barmena.
Kako si se u konačnici prijavio na Masterchef?
Kao što sam već spomenuo, zaista sam pratio Masterchef od njegovih televizijskih početaka i svake sam si sezone govorio, ajde, iduće se stvarno prijavljuješ. Međutim, kako su u ugostiteljstvu sezone naporne, to me uvijek spriječavalo. Zadnju sam sezonu odradio na Braču, u Bobovišćima i ove sam godine sam sebi rekao, sad stvarno ideš. Tako je i bilo.
Jesi li u nekom periodu života radio u kuhinji?
Nikad još nisam radio kao profesionalni kuhar. Čim sam završio srednju, odmah sam počeo konobariti s tim da meni konobarenje nije bio samo brz novac, već sam zaista i zavolio taj posao. Nekako sam zavolio i želio znati više o kavama, vinima i slično. Valjda je i to na neki čudan način povezano s mojom ljubavlju prema kuhinji.
Je li sudjelovanje u Masterchefu povuklo i više poslovnih ponuda za sobom?
Znam kolika su to odricanja, što se kaže, ni sveca ni petka, ali ne mogu znati dok ne probam. Kad sam ispadao, član žirija Stjepan Vukadin mi je rekao da su mi vrata njegovog restorana uvijek otvorena. Bio mi je mentor, to me baš dotaklo. Na društvenim mrežama ima raznih poruka, od ponuda za posao do poruka podrške ljudi kojima sam jako zahvalan.
Vidiš li se u kuhinji?
Definitivno, vrijedi probati. Treba se tome posvetiti, ništa od toga ne mogu znati dok ne probam. Samo taj osjećaj rada mi nedostaje, od prijave na Masterchef nisam baš radio, neke sitne poslove sa strane da. Nedostaje mi ta radna atmosfera i adrenalin.
Koji su tvoji planovi za iduću godinu?
Do Nove godine planiram možda odraditi advent, hoće li to biti u Zagrebu ili u Splitu, ima još vremena za odlučiti.
Imao si nešto težu priču odrastanja, je li kuhanje bilo svojevrstan bijeg od problema?
Ne bih to tako nazvao, kuhanje je moja strast. Moja obitelj, majka i braća uvijek su mi bili podrška, ne samo oni, nego i svi prijatelji, poznanici i cura su uvijek bili tu uz mene.
Kako je bilo živjeti u velikoj zajednici Masterchefa?
Rekao bih samo jedno posebno iskustvo. Bili smo zajedno 24 sata na dan, neke ljude upoznate bolje i imate osjećaj da ih znate godinama. Nema tu nekakvog rivalstva i osjećaja neprijateljstva. Iz Masterchefa sam izašao bogatiji za nekoliko novih prijatelja. Baš nam je i žiri rekao da smo najskladnija ekipa od početka Masterchefa, to se najviše vidjelo po stres testovima - koliko smo bodrili natjecatelje koji su završili u stres testu. To je kao jedna velika zajednica i obitelj.