James Mangold, svestrani američki redatelj koji potpisuje dojmljive filmove različitih žanrova popu „Cop Land“ (krimić), „Girl Interrupted“ (psihološka drama), „Walk The Line“ (glazbeni), „3:10 to Yuma) (westrern), „Logan“ (superjunaci), „Ford Vs Ferrari“ (sportska biografija), još je 2020. objavio da će mu sljedeći projekt biti biografski film o Bobu Dylanu.
Projekt se iščekivao s nestrpljenjem, no pandemija je poremetila planove i Mangold se okrenuo režiranju petog nastavka Indiane Jonesa, rijetkog filma u njegovoj filmografiji kojeg i kritika i publika nisu dočekali entuzijastički, piše Novi list.
Kad je stiglo vrijeme da se svi uključeni, računajući tu i u zadnje vrijeme vrlo zaposlenog glavnog glumca Timotheeja Chalameta mogu posvetiti projektu, očekivani početak snimanja u kolovozu ponovno je odgođen zbog štrajka scenarista u Hollywoodu.
U novom intervjuu za GQ Timothee Chalamet koji glumi Dylana kaže da je sad više nema nikakvih prepreka i on je sam u punim pripremama da stane pred kamere. To uključuje i vježbe pjevanja i dijalekta za ovog mladog Njujorčanina, jednog od najcijenjenijih mladih glumaca uopće.
Na pjevanju i hvatanju Dylanovog dijalekta kojeg je ponio u New York iz rodne Minnesote ranih 60-ih godina s njim radi cijeli tim koji je pripremao Austina Butlera za rolu Elvisa u istoimenom glazbeno-biografskom filmu Baza Luhrmanna koji mu je donio opravdanu nominaciju za Oscara u kategoriji glavnog glumca prošle godine.
Chalamet je rekao da je vidio koliko se Butler posvetio toj ulozi i postao svjestan da će morati i sam učiniti isto kao bi bi bio uvjerljiv kao legenda folk i rock glazbe. To je uključivalo i proučavanje Dylanovog života i karijere, kao i čitanje njegove sjajne autobiografije „Chronicles“ kako bi pokušao shvatiti na koji način Dylan funkcionira i kako doživljava stvari oko sebe.
Film će se zvati „A Complete Unknown“ po stihu iz legendarne pjesme „Like A Rolling Stone“ i pokrivat će jedno od najzanimljivijih razdoblja duge karijere Boba Dylana.
Ono kad Dylan kao novi mesija folk glazbe i protestne glazbe 1965. odbaci svoj minimalistički zvuk akustične gitare, usne harmonike i glasa, i prigrli zvuk rock glazbe s električnim gitarama i bubnjem što je toliko podijelilo njegovu publiku da su mu na koncertu znali zborno vikati „Judo“ i smatrali ga izdajnikom folk glazbe, piše Novi list.