Dan nakon noćnog izlaska znatiželjna majka pokušava doznati što se sve zbivalo i kako se dijete provelo. Sve su majke iste...
– I? S kin si plesa?
– A?!
– Mislin – sentiš...
– Sentiš, šta?!
I tu se sruši cijeli svijet! Dijete ne zna što je to sentiš, a majka se pita – gdje je nestao? Tko je zaboravio sentiš i, zaboga, zašto?!
Pa pokušava dočarati riječima zamagljen, zamračen prostor prepun mladih ljudi, znak kojim se nagovještava početak bloka "laganica", pripreme za dolazak u blizinu onog/one s kim želiš zaplesati, pa taktove pjesama koje zaustavljaju vrijeme.
Ubrzano kucanje srca i znojenje dlanova ne možeš opisati, pa se majka i ne trudi, ne može shvatiti dijete jer te sam spomen na sentiš prebaci u neko doba koje pamtiš, koje ćeš pamtiti uvijek, zauvijek....