Rock ‘n‘ Roll zvijezda Tina Turner podijelila je sumornu objavu na Instagramu o zatajenju bubrega čak dva mjeseca prije svoje prerane smrti.
Naime, 83-godišnja Turner otvoreno je progovorila o svojim zdravstvenim problemima na Međunarodni dan bubrega 9. ožujka, otkrivajući da se dovela u "ozbiljnu opasnost" ne shvaćajući ozbiljno svoju dijagnozu hipertenzije, dijagnosticirane još 1978. godine, piše Daily Mail.
- Moji su bubrezi žrtve mog neshvaćanja da je moj visoki krvni tlak trebao biti liječen konvencionalnom medicinom - napisala je Turner.
- Dovela sam se u veliku opasnost odbijajući se suočiti s realnošću da mi treba svakodnevna, doživotna terapija lijekovima - objasnila je.
- Visoki krvni tlak smatrala sam svojim normalnim. Stoga ga zapravo nisam ni pokušavala kontrolirati - objasnila je.
Budući da se njezino stanje nije liječilo, Turner je 2009. doživjela moždani udar. Imala je još jedan moždani udar 2013.,
Tri godine kasnije, 2016., dijagnosticiran joj je rak crijeva. Liječnici su joj odstranili dio crijeva, ali problemi s bubrezima su se pogoršali. Turner je patila od neugodnih nuspojava liječenja hipertenzije i prestala je uzimati lijekove, a umjesto toga pokušala je s homeopatskim lijekovima. Rezultati su doveli do zatajenja bubrega i na kraju rezultirali time da je njezin suprug Bach donirao svoj bubreg kako bi joj spasio život.
- Hipertenzija povećava rizik za nastanak srčanog infarkta, zatajenja srca, moždanog udara, oštećenja bubrega, sljepoće i dr. Bolesnici s visokim vrijednostima krvnog tlaka imaju 4 puta veći rizik od nastanka srčanog infarkta i 7 puta veći rizik od nastanka moždanog udara nego osobe s normalnim tlakom. Sve ove komplikacije dovode do visokog stupnja nesposobnosti za rad, pa je to još jedan veliki razlog za mjerenje krvnog tlaka, pravovremeno otkrivanje povišenih vrijednosti i odgovarajuće liječenje - navodi za Zavod za javno zdravstvo Dubrovačko neretvanske županije mr. Ankica Džono-Boban, dr. med., spec. javnog zdravstva.
- Čimbenici koji povećavaju rizik nastanka hipertenzije mogu biti promjenjivi i nepromjenjivi. Promjenjivi rizični čimbenici su: nezdrava prehrana (prekomjeran unos soli, prehrana bogata zasićenim mastima i transmasnim kiselinama, nedovoljan unos voća i povrća), nedovoljna tjelesna aktivnost, konzumacija duhana i alkohola te prekomjerna tjelesna masa i pretilost (gojaznost). Nepromjenjivi rizični čimbenici su: obiteljska anamneza hipertenzije, dob preko 65 godina i koegzistirajuće bolesti poput dijabetesa ili bolesti bubrega - navodi dr. Džono - Boban.
Evo što Medicinski priručnik kaže o visokom krvom tlaku:
- Visoki krvni tlak (hipertenzija) je, općenito govoreći, stanje bez simptoma pri kojem nenormalno visoki tlak u arterijama povećava rizik nastanka problema kao što su moždani udar, aneurizma, zatajenje srca, srčani udar i oštećenje bubrega.
Za većinu ljudi riječ hipertenzija znači pretjeranu napetost, nervozu ili stres. U medicinskom smislu pojam hipertenzija označava stanje povišenog krvnog tlaka bez obzira na uzrok. Visoki krvni tlak naziva se i "tihi ubojica", jer obično godinama ne uzrokuje simptome, sve dok ne izazove oštećenje važnih organa.
Broj Amerikanaca koji imaju povišeni krvni tlak procjenjuje se na više od 50 milijuna. Češće se nalazi u crnaca―38% odraslih crnaca ima visoki krvni tlak, u usporedbi sa 29% bijelaca. Bilo koja razina povišenog krvnog tlaka ostavlja uvijek lošije posljedice u crnaca.
Drži se da se u Sjedinjenim Američkim Državama dijagnoza povišenog krvnog tlaka postavi samo u dvije od tri osobe. Od ukupnog broja dijagnosticiranih slučajeva povišenog krvnog tlaka lijekovima se liječi oko 75%, a od liječenih samo se 45% liječi ispravno.
Pri mjerenju krvnog tlaka zapisuju se dvije vrijednosti. Gornja vrijednost predstavlja trenutak kada se srce stisne (sistola); dok se donja vrijednost javlja za vrijeme odmora (relaksacije) srca između dva udarca (dijastola). Krvni tlak se bilježi kao sistolički tlak kroz dijastolički tlak―na primjer 120/80 mm Hg (milimetara žive), što treba čitati kao "sto i dvadeset kroz osamdeset".
Dogovorno je određeno da se visokim krvnim tlakom smatra vrijednost sistoličkog tlaka u mirovanju od 140 mm Hg ili više, a dijastoličkog tlaka u mirovanju od 90 mm Hg ili više, ili kada su povišene vrijednosti i sistoličkog i dijastoličkog tlaka. Kod visokog krvnog tlaka obično su povišene obje vrijednosti tlaka, i sistolička i dijastolička.
Pri izoliranoj sistoličkoj hipertenziji, sistolički tlak je 140 mm Hg ili više, a dijastolički tlak niži je od 90 mm Hg, to jest dijastolički se tlak nalazi unutar normalnih vrijednosti. Izolirana sistolička hipertenzija je češća u starijih. U gotovo se svih ljudi krvni tlak povisuje sa starenjem, i to sistolički tlak sve do 80 godina, a dijastolički se povisuje sve do 55te ili 60te godine života. Nakon toga tlak zadržava tu vrijednost ili, čak, počinje padati.
Maligna hipertenzija je posebno ozbiljan oblik povišenog krvnog tlaka koja, ako se ne liječi, dovodi obično do smrti unutar 3 do 6 mjeseci. Na sreću, to je stanje rijetko, a javlja se samo u 1 od 200 osoba koje imaju povišeni krvni tlak, ali se sedam puta češće javlja u crnaca nego u bijelaca, češće u muškaraca nego u žena, i češće u ljudi sa nižim, nego u onih s višim socijalno ekononomskim statusom. Maligna hipertenzija spada u skupinu hitnih medicinskih stanja.
Kontrola krvnog tlaka
Tlak u arterijama može se povisiti na više načina. Kao prvo, srce može pumpati krv većom snagom, izbacujući veću količinu krvi svakim otkucajem. Druga mogućnost je da velike arterije mogu izgubiti svoju normalnu elastičnost i postati krute tako da se ne mogu dovoljno širiti kada kroz njih srce izbacuje krv. Radi toga se krv pri svakom srčanom otkucaju probija većom snagom nego je to normalno kroz manje prostora, pa tlak raste. To je ono što se događa u starijih jer su stijenke njihovih arterija postale sužene i ukrućene radi arterioskleroze.
Krvni tlak se slično povisuje i pri vazokonstrikciji―kada su male arterije (arteriole) privremeno stisnute uslijed živčanih ili hormonskih podražaja. Treći način na koji se tlak u arterijama povisuje je povećanje ukupne tekućine koja cirkulira u krvožilnom sustavu. To se događa kod nekih oboljenja bubrega kada oni nisu sposobni izlučiti dovoljnu količinu soli i tekućine iz tijela. Volumen krvi u tijelu se povećava, a posljedica je porast krvnog tlaka.
I obratno, tlak pada ukoliko slabi srčana crpna sposobnost, ako su arterije proširene (dilatirane) ili kad se količina tekućine u tijelu smanji. Prilagodbu ovih čimbenika vrše bubrezi promjenama svoje funkcije i autonomni živčani sustav―koji je dio živčanog sustava i automatski regulira mnoge tjelesne funkcije.
U oko 90% ljudi koji imaju povišen krvni tlak uzrok je nepoznat. To se stanja tada naziva esencijalna ili primarna hipertenzija. Esencijalna hipertenzija ima vjerojatno više uzroka. Mnoge promjene na srcu i krvnim žilama vjerojatno doprinose povećanju krvnog tlaka.
Ukoliko je uzrok poznat stanje se naziva sekundarna hipertenzija. U 5% do 10% ljudi s povišenim krvnim tlakom uzrok su bubrežne bolesti. U 1% do 2% uzrok je neki hormonski poremećaj ili uzimanje određenih lijekova, kao što su oralni kontraceptivi (tablete protiv začeća). Rijetki uzrok povišenog krvnog tlaka je feokromocitom. To je tumor nadbubrežne žlijezde koji luči hormone adrenalin i noradrenalin.
Debljina (gojaznost), pretežito sjedeći način života, stres, prekomjerno uživanje alkohola ili konzumiranje pretjerano slane hrane mogu imati značajnu ulogu u nastanku povišenog krvnog tlaka, posebno u osoba s nasljednom sklonošću.
Stres uzrokuje privremeno povišenje krvnog tlaka, jer se obično krvni tlak vraća na normalu čim prestane stres. To objašnjava još jednu pojavu koja se zove "hipertenzija bijelog mantila". Navedeni se naziv odnosi na pojavu da se povišeni krvni tlak (hipertenzija) uvijek registrira prilikom mjerenja u liječničkoj ordinaciji, dok mjerenja izvan ordinacije pokazuju normalne vrijednosti. Takav povremeno povišeni krvni tlak može izazvati oštećenja organa koja su onda uzrokom trajnog povišenja krvnog tlaka, pa i u vremenu kada stres više nije prisutan. Ova teorija da se povremeno povišenje krvnog tlaka može pretvoriti u trajno povišenje krvnog tlaka nije dokazana.
Simptomi
U većine ljudi povišeni krvni tlak ne uzrokuje simptome, unatoč podudarnosti da se istodobno mogu pojaviti određeni simptomi za koje je prošireno mišljenje―pogrešno―da su posljedica povišenog krvnog tlaka: glavobolja, krvarenje iz nosa, vrtoglavica, crvenilo lica i zamor. Premda ljudi s povišenim krvnim tlakom mogu imati ove simptome dokazano je da se ti simptomi jednako često pojavljuju u ljudi koji nemaju povišeni krvni tlak.
Uuzroci sekundarne hipertenzije
Bolesti bubrega
• Stenoza bubrežne arterije
• Pijelonefritis
• Glomerolonefritis
• Tumori bubrega
• Policistična bubrežna bolest (obično nasljedna)
• Povrede bubrega
• Terapija zračenjem, koje je oštetilo bubreg
Hormonski poremećaji
• Hiperaldosteronizam
• Cushingov (Kušingov) sindrom
• Feokromocitom
Lijekovi
• Oralni kontraceptivi
• Kortikosteroidi
• Ciklosporin
• Eritropoetin
• Kokain
• Zloporaba alkohola
• Likorice (sladić)―pretjerane količine
Drugi uzroci
• Koarktacija aorte
• Preeklampsija―komplikacija u trudnoći
• Akutna intermitentna porfirija
• Akutno otrovanje olovom
Ukoliko osoba ima izrazito visok krvni tlak, ako je to stanje dugotrajno ili se bolesnik ne liječi, mogu se ipak pojaviti simptomi poput glavobolje, zamora, mučnine, umora, povraćanja, nedostatka zraka i omaglice. Međutim, tada su ovi simptomi znak (moguće i tlakom izazvanog) oštećenja mozga, očiju, srca i bubrega. Katkada ljudi s vrlo visokim tlakom mogu biti jako pospani, dapače pasti i u komu radi edema mozga. To se stanje naziva hipertenzivna encefalopatija i zahtijeva hitno medicinsko liječenje.