Opet je krajem studenoga stara dama "Esplanade" učinila Zagreb ne samo hrvatskom, nego i pravom regionalnom metropolom. Vinskom. Sva u raskoši okićenih novogodišnjih jela Esplanada je u svojim elegantnim dvoranama okupila sav vinski svijet Hrvatske te brojne ponajbolje i iz okolnih zemalja.
Tijekom četiri dana, od četvrtka do nedjelje, trajao je festival vina i delicija "VinoCom", koji već 16. godinu zaredom organizira prof. Ivan Dropuljić i njegovi. Izvanredno kao i uvijek.
"Vinocom" je najveći i najprestižniji festival vina u Lijepoj našoj, vinari posebno vole doći u "Esplanadu", a posebno baš svi vole i vlasnika festivala prof. Ivana Dropuljića. Pa iz tog spoja starog rafiniranog hotela, koji pamti brojne slavne goste i vrijeme "Orient expressa", posebno dobrih vibracija i blagonaklonosti organizatora prema svim sudionicima ove priče, te vedrine, kreacije i druželjubivosti vinskog svijeta, dobijete ono što jest festival "Vinocom" – posve posebno događanje u slavu vina, života, veselja…
"Od ovih 16 godina festival je u ‘Esplanadi‘ 15 godina. Prvi je bio u ‘Lisinskome‘, a onda smo vidili problem infrastrukture i odlučili se na ‘Esplanadu‘. I evo nas tu do danas", veli mi prof. Dropuljić.
"Nikad prije mene nije bilo festivala vina u ‘Esplanadi‘, ni u Hrvatskoj. Ja sam prvi ovaj tip festivala radio kod nas, prvi je bio 2006. godine. Onda smo 2008. radili prvi sličan festival s pokojnim Mirom Bogdanovićem u Dioklecijanovim podrumima, dakle prvi smo napravili i festival vina u Splitu u Dioklecijanovim podrumima. Ovaj festival ima tu neku dobru energiju, ovdje nema namrštenih ljudi… Ove godine je 250 izlagača i to je maksimum koliko ih je moglo stati. Nažalost, nisam ih mogao više staviti, morao sam odbiti najboljeg mađarskog vinara iz Villanya, najboljeg slovenskog majstora slatkih vina, izvanrednog poznatog vinara s Paga, naprosto ih nisam imao gdje staviti sa štandom. A prednost uvijek imaju oni koji su bili na zadnjem festivalu ‘Vinocom‘."
Tko god drži do sebe u vinskom svijetu, želi na festival u "Esplanadu" pa su tu bili ovog vikenda svi vinari, cijela Dalmacija, Slavonija, Baranja, Zagorje, Istra, Kvarner. Bilo je i stranih vinara iz čak 12 zemalja, a na svom štandu u "Esplanadi" predstavljao se i "Vinitaly", poznati talijanski festival iz Verone. Pitam prof. Dropuljića kako vidi promjene u vinskom svijetu Hrvatske u ovih zadnjih 16 godina.
"Aaaa, velike su promjene, pomalo odlaze veliki vinari koji su pokrenuli renesansu vinarstva… Sjećam se, jednom su ovdje u ‘Esplanadi‘ bili pokojni Skaramuča u kolicima, pokojni Ivan Jerković, koji je prvi vjerovao u trnjak, a pridružio im se za stolom Zlatan Plenković, koji je iz bolnice pobjegao da dođe ovdje. Vinari su uvijek posebno voljeli ovaj festival. A vinski svijet je strašno napredovao sve ove godine, vina su napredovala, hvala Bogu, idu mladi ljudi, nasljednici Koraka, Tomca, Plenkovića, preuzeli su očeve poslove, borbeni su, idu dalje, što mi je jako drago…"
Nikako do dvorana, kroz lobi srećemo drage poznanike i prijatelje, riječ dvije sa svakim, pa se odjednom sklopilo baš zanimljivo društvo, veliki enolog Franjo Francem, pa se pridružio svjetski uspješni maslinar i građevinski poduzetnik Goran Morović, vlasnik čudesnog hotela "Nai 3.3." s Dugog otoka, došao i Ivica Kovačević iz "Stina vina" i prijeti penzijom iza Nove godine, o penziji govori i poznati vinar Korak koji se pridružio ekipi, pa novinar i urednik sa slovenske televizije Drago Bulc, stigao i novi direktor Slobodne Dalmacije Vinko Ursić Glavanović, veliki fan vina, pa se priključio vrhunski vinar Bire, prvi ambasador grka i Lumbarde... I priči nikad kraja.
A u Smaragdnoj dvorani odmah na početku kušamo svrdlovinu, zadarsku ponos-sortu, autohtonu. Rijetko je to vino i malo tko ga ima. Predstavlja nam ga mladi Domagoj Žuža, jedan od vlasnika vinarije Bora koja se ponosi svojom svrdlovinom.
Kaže: "Vidjeli smo da je velika potreba za autohtonim sortama, pogotovo u okolici Zadra, i želimo gurati naše, u dućane, u restorane, gdje god treba, tako da imamo svrdlovinu i maraštinu, neka se turisti i naši domaći upoznaju s našim sortama." Nema toga puno, kaže Domagoj, svrdlovine imaju oko 1500 litara.
Korak, dva dalje prilika kakva se ne propušta. Kušamo izvanredno vino staro ni manje ni više nego - 33 godine! Arhivska Križevačka graševina berba 1990. Mladen Zrno, znalac iz Badela 1862 veli: "Sačuvao sam vam malo da kušate. Fascinantno vino, a 33 godine mu je!" Prekrasno, čudesnih aroma, sjajno harmoniziranih šećera i kiselina. I živo - kao da je jučer rođeno. "Napravio ga je davno enolog i predsjednik Sommelier kluba Franjo Francem, ovo je njegovo autorsko djelo. Bio je maloprije probat i iznenadio se, nije ni on vjerovao da će to vino živjet toliko dugo u ovako dobroj kondiciji."
Sav vinski svijet je ovdje, srećemo vinskog znalca Sašu Zeca, dugo se nismo vidjeli, danas ima svoju firmu "Vina mozaika", pa onda Pelješčani iz PZ Putniković, Niko Meštrović i Marko Šuman iz PZ Kuna, tu su i iz PZ Dingač, pa motori dobrog raspoloženja Matuško i sin mu Mate, i s njima njihov nezaobilazni frend Zlatko Bošnjak, vlasnik "Trs" vinarije u Iloku. Pelješčanima je bilo malo žao što moraju skratiti gušte u "Esplanadi", vele, žure na svoje Dane otvorenih podruma na Pelješcu koji su se, eto, poklopili s ovom velikom feštom.
Negdje iza pet popodne Darko Janković iz Zlatan otoka za kušanje je otvorio stvarno posebno vino, koje rade nasljednici legendarnog Zlatana Plenkovića i njihov enolog Davor Šestanović – Zlatan plavac exclusive berba 2018. Čekalo se u redu za kušanje, u pet minuta tri boce su rastočene.
A što je zapravo Zlatan plavac exclusive? "To je posebna selekcija plavca malog iz najboljih, 40 godina starih vinograda u Svetoj Nedjelji na Hvaru, vino je odnjegovano 3 godine u najboljim francuskim baricima i ima samo 1200 boca", referirao je Darko Janković.
Atmosferu na štandu Ivice Radovića dizao je splitski ugostitelji, hedonist Stanko Marinković, blizu njih je bila jaka hercegovačka postava na čelu s vinarima Milas i Škegro, otkrivamo prvi put i zanimljivu vinariju "Katich" iz Lovreća, Imotskoga. Poslali su nas da ovdje probamo zanimljiv pošip iz dalmatinskog zaleđa, a enolog Viktor Zdilar nam govori o specifičnostima imotskog vinogorja zbog kojih je ovaj pošip poseban.
Još jedan zanimljiv pošip predstavlja nam Salvador Mandarić na štandu Rizmana s Komarne. Kaže: "Ovo je premijera pošipa sur lie berba 2022. koji još nije pušten na tržište."
A do njih bard omiškog vinarstva s pravim prvakom: Prošek pod imenom Prošek svim talijanskim prosvjedima usprkos.
- Ooo, pravi prošek pod imenom baš Prošek! Svaka čast, Nikša - velim Nikši Mimici, poznatom omiškom vinaru koji se inače posebno diči svojim vrhunskim moćnim tribidragom iz vinograda na padinama iznad Omiša.
Stari Omiški prošek na etiketi baš tako piše, a Nikša će mi: "Bome da se zove prošek, oduvijek se tako zvao, pa još godine 1772. poznati talijanski putopisac Fortis piše o "starom omiškom prošeku", proizvedenom od sorti tribidrag i muškat ruža omiška. Po toj i takvoj recepturi rađen je i ovaj moj Stari omiški prošek."
Zagorci prijatelji, veliki meštar ledenih vina Boris Drenški Bodren i pjenušaca Boris Vuglec okupljali su kao i uvijek što dobrim vibracijama, šta izuzetnim vinima, brojne oko svog štanda, Kaštelani Krolo i Matela svjedočili o moćnim vinima Dalmacije, crljenku ponajprije, a bogme i plavcu, Šibenčani Rak, Sladić, Vinoplod predstavili su vrhunske babiće, debite i maraštine i … bilo je toga.
Bilo je zapravo u "Esplanadi" svega ekskluzivnog, svega pa čak i – vina od indijanske banane. Za jednim štandom posve neobično voće kakvo nikad nisam vidjela. I neobično vino. Što je to?
"Vino od indijanske banane. Ja sam Ivan Šulog, vlasnik firme "Šulog" iz Donje Bistre i najveći sam proizvođač indijanske banane na svijetu", veli čovjek široka osmjeha.
- Ma dajte, stvarno?
- Stvarno. Imam 30 hektara indijanske banane i sljedećeg proljeća sadimo još 30. Gdje je to? Po čitavoj Hrvatskoj, a jedna od plantaža koja mi je najbolja je u Poličniku. I ja sam jedini na svijetu koji radi vino od indijanske banane!
I još kaže, nitko u Europi nema takvu širinu u proizvodnji egzotičnog voća. Ima i kivano i zmajsko voće i još toga dosta. Kaže, ipak sam ne može ništa, uzgaja sve to uz pomoć kooperanata, sve u Hrvatskoj. Čudo! Od voća i čovjeka. A kakvo je vino od indijanske banane? Zanimljivo, vino baš vino, i nema mu se što reći, a u aftertasteu se na kraju osjeti banana. Ugodno. Ima 12 % alkohola, a kaže još uvijek ga ne prodaje, samo je za degustaciju, ovo su prvi mačići.
Dobila sam na dar plod mangosteena, neobičnog voća iz Tajlanda i Indonezije, kušala, neobično, slatko, s dosta soka, lijepo.
I na kraju kud će suza neg na oko, ugledam svoje maslinare. U lobiju "Esplanade" za istim stolom Velimir Jurić iz poznate vodnjanske firme maslinarskih prvaka maslinova ulja "Oio vivo", čuveni skradinski uljar Drago Laća i zlatni maslinar Jure Ivanković. Otkud oni ovdje?
Kažu, vino i maslinovo ulje idu najbolje na svijetu pa je logično da su se među najboljim vinarima našli i vrsni maslinari. Jurić je na festival donio predstaviti njihove krasne žižolere, buže i sve ostalo, zadovoljan je maslinarskom godinom, veli. Štand do njega je sa svojim zlatnim uljima Ivanković.
A do njega Marija Žuvela, kćerka i nasljednica poznatog korčulanskog maslinara i uljara Fanita, puna energije predstavljala je njihova vrhunska maslinova ulja, govorila s ljubavlju o bolesnom ocu, ovogodišnjoj berbi, poslu u uljari…•
