StoryEditor
ShowbizKriza na krizu

Lana i Nataša o proživljenim strahovima, komentiraju situaciju u Zagrebu zadnjih mjeseci: ‘Svi smo doživjeli šok‘, ‘Nisam od kamena, utječe na mene‘

28. srpnja 2020. - 18:57
Marijana Banko/ Cropix

- Nisam od kamena, naravno da sve što se događa utječe i na mene. Imam boljih i lošijih dana, ali držim se okupiranom i zaposlenom i, iskreno, jedva čekam koncerte. Evo, prvi gradski trg koji se javi - odradit ću koncert besplatno, kad nam uvjeti to budu dopuštali i kad bude sigurno, ili ću donirati prihod u humanitarne svrhe, mene ne moraju platiti. Toliko mi to fali, jedva čekam da se sve vrati u normalu. Pogotovo da dođem u Dalmaciju – kaže pjevačica Lana Jurčević i vlasnica uspješne kozmetičke linije, koja se poput mnogih Hrvata proteklih mjeseci trudi sačuvati zdrav razum.

Poglavito Zagrepčana, jer ih je osim epidemije koronavirusa pogodio i snažan potres, a prije nekoliko dana i poplava, čije je razmjere Lana, u vožnji potopljenim gradskim ulicama, u videu na svom Instagramu okarakterizirala kao pakao. Ćudljiva priroda u kombinaciji s virusom, koji je poharao cijeli svijet, među ljudima je izazvala osjećaj nesigurnosti i nemoći, u težim slučajevima i potpunog beznađa.

image
Podvožnjak Miramarska
Žena koja spašava vozača invalida koji ima protezu za nogu od utapljanja
Goran Mehkek/Hanza Media

Zaziranje od zime

Kriza na krizu "udara" proteklih mjeseci - brojni su ostali bez domova, oni stariji su pak u njima zatočeni. Mnogi su u potpunosti bez prihoda, velik dio zaposlenika u privatnom sektoru muku muči zbog srezanih plaća. Turistička sezona i ljeto koliko-toliko utječu na bolje stanje duha, od nadolazeće jeseni i zime svi zaziru...

- Očito je ova godina velika prekretnica svima, upravo zbog tih stvari koje kao da su ubrzale ljude u nekim razmišljanjima, odlukama... Kao da je sve jedan veliki test. Koliko god je stresa iza svega toga, nekako vjerujem da se u jako puno slučajeva događa neko "čišćenje" koje ipak vodi prema dobrim i pozitivnim stvarima. Kad ste luđak i kreativac kao ja, onda smislite nove načine da "pucate" tu energiju van - pokušava sačuvati optimizam Lana.

U noći kada se na Zagreb sručilo nevrijeme praćeno ogromnom količinom kiše najprije je pojurila u svoje skladište kozmetike - na svu sreću bilo je u dobrom stanju, sve je više-manje bilo neoštećeno, jer kutije stoje na paletama iznad tla. Otkako zbog epidemije koronavirusa nema koncerata, pjevačica se posvetila svojoj kozmetičkoj liniji, a radi i melodije i tekstove za nove pjesme uz potporu svojih izdavača iz Warner Musica. Ni oni joj, ističe, ne daju da klone duhom, motiviraju je i podržavaju.

- Ali točno osjećam da nisam ista osoba početkom godine i sada. I u meni su se neke stvari prelomile i gledam na puno stvari drugačije - otvoreno će Lana.

Nekoliko mjeseci ranije, kad je Zagreb zdrmao jak potres i između ostalih dijelova grada prouzročio velike štete u staroj gradskoj jezgri, glumica Nataša Janjić osjećala se potpuno bespomoćno i uplašeno. Sa suprugom i sinom je trudna morala bježati iz svojega znatno oštećenog obiteljskog gnijezda koje su savili u zgradi blizu Botaničkog vrta, nakon potresa proglašenom nesigurnom za stanovanje. Tek dva mjeseca kasnije se, nakon renoviranja, u njega vratila sa suprugom, ortopedom Nenadom Medančićem, i jednogodišnjim sinčićem Tonijem. Ali i onda je jedno vrijeme intenzivnije osjećala nemir. A nesigurnost negdje u njoj, ispod površine, priznaje, još uvijek tinja...

Fasade još padaju

- Nakon velikog potresa, kad se promijenila cijela logistika prometa u Zagrebu, a tramvaji počeli prolaziti točno gdje živimo (umjesto dotadašnje dvije svakodnevno je prolazilo osam linija uz Botanički vrt), mi smo svakoga dana imali po dva Richtera samo od svakog prolaza tramvaja tako da čak one kasnije, sitne potrese, nismo ni osjećali. Treslo nas je non-stop. Bilo je izrazito neugodno... Ali otkako se promet vratio na Ilicu, lakše se diše - kazala nam je glumica, koja je prije nekoliko dana postala i majka malene Kaje.

- Mislim da smo sve mi malo hipersenzibilizirali na zvukove i trešnju, pa pojačano i osjećamo. Uznemirujuće je i bučno, nikako naći mir. Svi, naravno, razmišljamo kako napustiti centar i otići negdje malo dalje u prirodu i tišinu, izvan tog prometa i općenito centra, koji je trusan jer je star. Čak sam sklona i teoriji da se tu nešto i promijenilo, da se sve malo rastreslo i postalo poroznije, do te mjere da drugačije rezonira ta buka. Promet se drukčije čuje, sve je nekako bučnije... Život u centru više nije najugodniji, a da ne govorim o izlascima i šetnjama. Još uvijek padaju fasade, nelagodno je... - govori Nataša. Rođenoj Splićanki žao je Zagreba, već dugi niz godina i njezina grada. Baš ga osjeća svojim. Voli njegovu austrougarsku arhitekturu i smatra kako je prije potresa bilo baš lijepih primjera obnovljenih zgrada.

- Žao mi je da nas taj centar ljepše ne predstavlja, ipak je u pitanju metropola. Da to nismo krenuli obnavljati, pa bismo opet ljepše i ugodnije živjeli. To je jezgra države, trebalo bi to... Svi moji kolege koji žive u centru u obnovljenim stanovima u starim zgradama razmišljaju o preseljenju negdje drugdje. Svi razmišljamo kako bi bilo lijepo živjeti u nekim novogradnjama što dalje od centra. Čovjek se više ne osjeća sigurno... U pitanju je nemar, koji traje već desetljećima. Očito je to trebalo ranije obnavljati, ako ništa drugo, onda radi sigurnosti, a ne samo lickati fasade - kritički će glumica. Sebi je, kaže, stavila u glavu odluku kako se više neće bojati, jer od straha nema ništa.

- Svi smo doživjeli veliki šok, bilo je kao bombardiranje. Suprug i ja zgrabili smo bebu, zidovi su otpadali, a mi smo bježali van. Nakon toga imam osjećaj da sam odradila jedan veliki strah, pa se nadam da gore od toga ne može. Ako smo to preživjeli, onda ćemo preživjeti i ne znam što sve ne. Šansa je i poginuti u prometu, može vas pogoditi i cigla s krova... Ali ne možemo opstajati na strahu. To je kontraproduktivno - kaže Nataša Janjić.

Kako bi se lakše nosili s traumama mnogi pribjegavaju različitim metodama živeći "novo normalno". Dok se jedni s traumama uspješnije nose, drugi imaju problema sa spavanjem, manjkom koncentracije i fokusom, tjelesno možda ne funkcioniraju najbolje, jer su doživjeli šok. Oni koji, primjerice, strahuju od potresa konstantno mogu biti u stanju pripravnosti jer njihova glava misli: "Tko zna kad trebam trčati van?"

Normalni osjećaji

Kako možemo sami sebi pomoći, prije nego što se ukaže potreba za stručnom asistencijom?

- Za početak, trebamo biti svjesni kako su sve reakcije i naši osjećaji koji se pojavljuju u nenormalnim uvjetima - normalni. Potrebno je brinuti se o osnovnim potrebama, a puno se govorilo o tome i na početku korone, a to su - jedi, spavaj, vježbaj. Tražite podršku, kad vam je potrebna. Ako se osjećate preplašeno, zatražite je od bližnjih, prijatelja ili nekoga kome vjerujete. Dijelite to i pokušajte živjeti normalan život, održavati rutinu. Najvažnije je gledati optimistično na stvari. Znam, lako je to reći, ali teško prihvatiti nekome tko proživljava strah. Svakako ne treba gubiti nadu, treba se pokušati prisjetiti neke krize koju smo proživjeli, nekog teškog životnog razdoblja i sebi reći: "O.K., preživjeli smo to, pa ćemo i ovo" - savjetuje Lana Gjurić, magistra psihologije iz zagrebačkog Centra za djecu, mlade i obitelj "Modus".

image
Lana Gjurić
Facebook

- Kad nas preplave strah i anksioznost, pa sve kulminira iracionalnim strahom, potrebno je udahnuti, zastati i vidjeti gdje smo sada. Razmisliti jesmo li na sigurnom i je li u ovom trenutku sve O.K., jer nas razmišljanje o budućnosti baca u očaj. Budućnost je neizvjesna, potencira anksioznost, pritisak je velik, ali ionako stvari možemo kontrolirati samo do neke granice. Bitno je odmah zatražiti podršku kad nam je teško, pa i stručnu, ako je nismo u mogućnosti dobiti od nekog bliskog. Psihološka pomoć nije bauk, nije to ništa sramotno, jednostavno nam ponekad postane preteško samostalno iznijeti neke situacije. I nama samima, koji smo psiholozi, bude teško - kaže Lana Gjurić, u čije su se savjetovalište u proteklom razdoblju javljali ljudi različite životne dobi. Najvažnija je, naglašava, činjenica da su neki među njima kroz potres i koronu počeli gledati stvari drugačije.

- Pozitivnije... Ono što jest je kriza, ali osim toga što predstavlja opasnost, znači i priliku, mogućnost da nešto promijenimo u glavi i počnemo se drugačije ponašati - sugerira Lana Gjurić.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

28. rujan 2020 12:12