Ne vjerujem u škole kreativnog pisanja, vjerovao bih samo u onu na kojoj bi predavali Søren Sveistrup i Jed Mercurio, autori serija “Ubojstva” (Forbrydelsen) i “Na dužnosti” (Line of Duty).
Ova dvojica scenarista revolucionirali su televizijske krimiće raspisujući svoje priče u do jučer nezamislivo opsežnim formatima. Prva sezona Sveistrupovih “Ubojstava”, koja tematizira istragu jednog jedinog zločina, protegnula se na punih dvadeset epizoda u trajanju od pedeset minuta. Mercurio je, pak, naštrikao šest sezona serije, svaka ima po šest jednosatnih epizoda i bavi se jednim slučajem (s više zločina), ali sve zajedno zaokupljene su jednom jedinom aferom - razotkrivanjem korupcijske hobotnice na čijem čelu stoji visoko pozicionirani policajac skriven iza inicijala H.
Kvartet nesretnih
Njih dvojica uspjeli su u nemogućem, sačuvati interes masovne publike unatoč činjenici što im se priče odmotavaju u nekoć nezamislivo velikom broju epizoda. Naravno, kako je i red, svaki nastavak završava cliffhangerom: kad uzbuđenje dosegne vrhunac, epizodu odjavljuje natpis “nastavit će se”. Količina napetosti, drame, šokantnih obrata, krivih tragova, iznevjerenih očekivanja i emocionalnih potresa koje Sveinstrup i Mercurio nude u svakoj epizodi, uistinu je zapanjujuća. Pripovjedna tehnika koju su njih dvojica, svaki na svoj način, izbrusili zaista je vrijedna podučavanja, nad njom bi se trebali zamisliti svi koji se bave pisanjem, svejedno jesu li scenaristi, prozaici ili dramski pisci.
Ne mogu, naravno, s punim pouzdanjem reći da su utjecali i na uspješnog danskog autora Jussija Adlera-Olsena (1950.), ali mi se teško oteti takvome dojmu. Ovaj pisac dobro je znan našoj publici po seriji romana, a onda i popularnih filmova, koji se bave Odjelom Q policije u Kopenhagenu, specijaliziranom za hladne slučajeve. Adler-Olsen, inače sin uglednog danskog seksologa i psihijatra, odličan je portretist unikatnih, redom traumatiziranih likova.
Carl je vječno namrgođeni inspektor kojega progoni krivnja za smrt i teško ranjavanje svojih kolega, Assad je tajnoviti useljenik koji skriva svoju prošlost kao zmija noge, Rose ima bipolarni poremećaj, a smotani i socijalno neprilagođeni Gordon friško je unovačen u njihove redove.
Kroz sedam knjiga oni su bili zaokupljeni kompliciranim slučajevima s korijenima u prošlosti, ali barem koliko i borbom protiv kriminalaca, bavili su se i borbom protiv vlastitih demona. Na tome polju bili su kudikamo manje uspješni negoli na terenu klasičnoga policijskog posla, što je samo dodatno pridonijelo vezanosti čitalačke publike uz ovaj (isprva trio, a potom) kvartet nesretnih, izmučenih ljudi.
Osmi naslov u serijalu, “Žrtva 2017.” (knjigu je s danskog prevela Marina Kopjar), neobična je iznimka, jer konačno razotkriva Assadovu prošlost koja je strašna, surova i nije pospremljena pod tepih, nego je iznenada oživljena. Ovaj roman razlikuje se od svih koji su mu prethodili još po nečemu: za razliku od dosadašnjih, žanrovski čistih naslova iz niše proze detekcije, čije su priče bile ambijentirane u Dansku, ovdje na djelu imamo neku vrstu gemišta između klasičnog krimića i špijunskog trilera koji se protegnuo na širokome potezu od Danske preko Cipra i Katalonije do Njemačke.
Ansambl likova
Žrtva iz naslova postarija je žena, 2017. po redu izbjeglica koja je te godine izgubila život u Sredozemnom moru pokušavajući uteći od rata i bijede. Njezina smrt bit će okidač za seriju događaja koji će preplesti sudbine cijelog ansambla likova. Katalonski novinar očajne reputacije pokušat će spasiti svoju karamboliranu karijeru istražujući kako je sirota žena umrla.
Jedan povučeni danski mladić traumatične prošlosti, koji mjesecima ne izlazi iz svoje sobe gdje opsesivno igra neku kompjutorsku igru, zbog nje će krenuti u ubilački pohod. Od trenutka pronalaska tijela žrtve 2017 počet će završna faza dugo planiranog terorističkog napada kojim rukovodi stanoviti Ghalib, nekadašnji krvnik iz zatvora Abu Ghraib, stari Assadov znanac.
Carlov partner morat će se, pak, suočiti s činjenicom da njegova supruga i njihove dvije kćeri nisu odavno mrtve, kako je dugo mislio. U rukama su mučitelja koji im je namijenio važnu ulogu u svojoj operaciji.
Otada nadalje Adle-Olsen majstorski će plesti priču na više razboja, prateći i preplićući svoje osebujno profilirane likove diljem Europe u jurnjavi s najvišim ulozima. Da, izvan svake sumnje, Danac cijelo vrijeme pleše na samom rubu žanrovskog trasha, ali zna kako to činiti.
Njegova je proza kao pakiranje ukusnih karamela, može vam, vjerojatno i hoće, donijeti karijes, ali ćete sigurno uživati, barem toliko dugo dok vas zub ne zaboli.•