StoryEditor
Film & TVCINEMARK U KINU

RIBANJE I RIBARSKO PRIGOVARANJE Ribar libru ne grize rep

18. rujna 2020. - 14:02

Lektira koja se može (po)gledati, ne samo čitati. Renesansni spjev "Ribanje i ribarsko prigovaranje" Petra Hektorovića, objavljen na izvornoj čakavici polovicom 16. stoljeća, pradavne 1568., dobio je ljetos svoju vjernu istoimenu ekranizaciju u režiji Milana Trenca, snimljenu na starogrojskom dijalektu.

Nakon ovogodišnjih koronskih komplikacija nastave, filmovanje jedne obvezne srednjoškolske lektire napokon dolazi kao dobra vijest za učenike srednjih škola kojima je oduvijek bilo lakše i draže pogledati film po knjizi, ako je snimljen, nego pročitati samu knjigu.

FILM: Ribanje i ribarsko prigovaranje; drama; Hrvatska, 2020. REŽIJA: Milan Trenc ULOGE: Rade Šerbedžija, Leon Lučev DISTRIBUCIJA: Blitz OCJENA: *** ½

Potpisnik ovih redaka sjeća se da se njegova generacija gimnazijalskih maturanata žalila što je "Ana Karenjina" (sa Sophie Marceau u glavnoj ulozi i produkciji Mela Gibsona) snimljena 1997., godinu dana prekasno da se film mogao "pročitati" umjesto knjige u trećem razredu srednje.

Za aktualne srednjoškolce film "Ribanje i ribarsko prigovaranje" predstavlja blagovijest, ali i za hrvatsku kinematografiju. Hoće li "Ribanje i ribarsko prigovaranje" postati budući filmsko-lektirni klasik kao "Glembajevi" ili "Vlak u snijegu", to će vrijeme pokazati. No, generacije će ga sigurno gledati u kinu s nastavnicima kao dio nastave hrvatskog jezika prema preporuci Ministarstva znanosti i obrazovanja, počevši od školske godine 2020./2021.

Dakle, film bi mogao postati kinohit, prijeko potreban hrvatskoj kinematografiji, možda i megahit s više od 100.000 gledatelja, kao što je to postao "Šegrt Hlapić", potpomognut (osnovno)školskim posjetima. U jedra "Ribanju i ribarskom prigovaranju" svakako puše povoljan vjetar friške recepcije struke na Pulskom filmskom festivalu.

Tamo je zasluženo ovjenčan Zlatnim arenama za glavnu i sporednu mušku ulogu (Rade Šerbedžija, Leon Lučev) te glazbu (Igor Paro), a i visoka ocjena publike od čak 4,91, jedna od najviših u povijesti Pule. Osim što imamo potencijalni hit, dobili smo i prilično dobar film koji bi bio i bolji da je (još) više filmski/filmičan, a manje "teatarski" nastrojen (srećom, nije i teatralan).

U nekoliko navrata "Ribanje" djeluje kao statičnom kamerom ovjekovječena teatarska predstava, postavljena na brodskim kazališnim daskama, čemu kumuje recitiranje Hektorovićeva arhaična teksta koji zvuči najbolje u Šerbedžijinoj interpretaciji. U njegovoj najboljoj novijoj ulozi u hrvatskom filmu, Rade podsjeća zaboravne koliko je velik glumac.

Naravno, nije Trenc trebao na silu ubacivati dodatne scene nevere ("Okriće na fortunu, utopićemo se!"); ona jedna je bila sasvim dovoljna i razmjerno "blockbustersko" spektakularna za pojmove domaće kinematografije, svakako uvjerljivija od "Generalove". Voljeli bismo, međutim, da je češće uperio kameru u ljepote pomorskih lokacija na kojima je film sniman, srednjedalmatinskog akvatorija kojim brodi Hektorovićeva brodica, prolazeći pokraj ovog i onog "škoja".

Poneki širi kadar iz drona i to je uglavnom to, premda je Hektorović dosta pažnje poklanjao pejzažima. Manjak "eksterijera" u totalima je, možda, stvar Trencova pozicioniranja filma kao "inter(ijer)ne" Hektorovićeve pjesničke ispovijesti kad "u zoru gre na ribe".

Tijekom trodnevna ribolova s dvojicom ribara Paskojem (Lučev) i Nikolom (Bojan Brajčić), koji mu duguju dažbine, stari i bolesni velikaš Hektorović (Šerbedžija) prisjeća se zabranjene i nesretne ljubavi (vlastelin, pučanka) iz mladosti, što ga proganja svaki put kad sklopi oči u iščekivanju sjedinjenja na onom svijetu. "Pogledaj onu zvizdu, tamo te čekam", govori ostarjelom Hektoroviću mlada djevojka koja je ostala ista.

Trencov autorski produžetak knjige, sagledan u flešbekovima, zanimljivo je zamišljena, ali tek polovično realizirana novitada s Filipom Mayerom kao mladim Hektorovićem i zaigranijom Rominom Tonković u ulozi pučanke. Taj romantični segment najuspjelije funkcionira kad se prošlost spoji sa sadašnjosti i pjesnikova nekadašnja ljubav došeta do njegova broda po površini mora u nesvakidašnje lijepoj sceni hrvatskog filma.

Ipak, važan je i zbog toga što produbljuje klasni podtekst Trencova čitanja Hektorovića koji upada u oko i uho. "Pučani su pučani, a vlastelini vlastelini", razlikuje Hektorovićeva ljubav dvije klase kao "vodu i uje", iako je film u konačnici pomirujući. "Kad smart kuca na vrota, svi smo isti", govore ribari Hektoroviću, dok on metafilmski-metatekstualno piše libar po kojem će nastati (i) ovaj film. Ribar libru ne grize rep.

Iz Tvrdalja u svijet, u kinima 8. listopada
Film ima dalmatinsku premijeru ovog petka u Starom Gradu na otoku Hvaru, gdje je većinski i sniman baš u ovo vrijeme prije dvije godine. Dan kasnije bit će prikazan u gradu Hvaru, a zatim i Jelsi. U redovnu kinodistribuciju, pak, kreće 8. listopada.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

19. listopad 2020 05:08