Nakon razornog potresa u Banovini, kuhari sa svih strana Hrvatske organizirali su se i bez naknade kuhali svakodnevno na tisuće i tisuće obroka za stanovništvo koje je ostalo bez svojih domova. Bila je to nevjerojatna kuharska akcija stvorena doslovce iz ničega, a čiji su junaci, s kuhačama u rukama, pod petrinjskim šatorom, ostavili srce.
– Iskreno nisam mogao vjerovati da će toliko biti srce hrvatsko! Svi ti ljudi koji su došli, neki su dali puno, neki su dali malo, neki su se došli smrzavati sedam-osam sati, neki su bili po čitav dan, spavali su tu, dočekali Novu godinu... Neki su deset dana spavali u autu i radili bez problema. Ovo sve skupa je nešto što pokazuje koliko je hrvatsko srce veliko – izjavio je novinarima Marin Medak, predsjednik Nacionalne udruge ugostitelja, posljednjeg dana boravka kuhara u Petrinji, nakon čega su pripremu obroka za stanovništvo preuzeli kuhari iz državne tvrtke "Pleter".
Kuhari volonteri ostavili su iza sebe samo divne dojmove. Stanovništvo s Banovine hvalilo je njihove preukusne obroke, njihovu susretljivost i entuzijazam. Među prvima koji su stigli u Petrinju bili su splitski kuhari iz Kluba kuhara Hrvatske, opremljeni tek s nekoliko teća i lonaca, kojom bocom plina, nešto kuharske opreme, nekoliko kilograma mesa, povrća i tek nekoliko osnovnih začina.
– Odmah nakon potresa počeli smo se zivkati na mobitele, a oko 17 sati sastali smo se u klubu i odlučili krenuti put Petrinje. Napunili smo prvi kombi s dvoje ljudi koji su predvečer krenuli kao izvidnica, a mi ostali smo preko noći pronašli kamion od dvanaest tona i nakrcali ga. Skupili smo onu veliku škversku teću, dosta opreme, nazvali dobavljače i naše partnere i dogovorili vodu, meso, povrće, voće, i sutradan ujutro nas osam je sa svim tim stiglo u Petrinju – govori nam Ivica Katić, splitski chef iz hotela "Ambasador", koji je bio dio kuhara volontera koji su tjednima kuhali na tisuće porcija dnevno, u improviziranoj kuhinji, odnosno šatoru u kojem je istodobno boravilo pedeset, šezdeset kuhara.
Opisuje nam kako je na prvu sve bilo prilično kaotično, bez struje, spajalo se na plin, tražilo hladnjake, zvalo sve znane i neznane dobavljače hrane, OPG-ove, alarmiralo privatne donacije, činilo čuda kako bi stanovnici Petrinje, Gline i Siska, kao i sve službe koje su stigle na teren, dobile ukusan i kvalitetan topli obrok.
– Kolege iz cijele Hrvatske su se ujedinili i dali sve od sebe. Bili smo usred čuda organiziranog iz ničega – govori nam Katić, koji je s kolegama kuharima znao na dan skuhati i po 7200 porcija samo za Petrinju, plus još dvije tisuće porcija za okolna mjesta. Kuhalo se od srca, profesionalno, kako samo iskusni kuhari znaju. Radilo se po čitav dan, od jutra do kasno u noć, jer kuhanju prethodi detaljna priprema, a nakon svega čišćenje. Kuhari volonteri uspjeli su i u improviziranim uvjetima držati svoje standarde.
– Nitko se nije žalio da je umoran iako se radilo non-stop. Za te ljude koji su izgubili svoje domove, nekog svog, kako bismo mogli biti umorni, to nas je tjeralo naprijed – kazali su kuhari volonteri, kojih je bilo između 700 i 800, a svatko je dao koliko je mogao. Zapravo, i više od toga.
Nakon pozdrava s Banovinom, njihove misli su krenule prema novim idejama, umrežavanju OPG-ova, otvaranju centara za otkup proizvoda, prema nekim zamislima kako ekonomski pomoći tom kraju da se što prije oporavi.
