I u hrvatskim samoposlugama u pravilu vidimo i maslac iz Njemačke već i zato što je ta zemlja najveći proizvođač maslaca u Europskoj uniji. Po procjenama europske statistike, Hrvatska je ove godine do kolovoza ponudila tržištu nešto preko 2.500 tona maslaca, Njemačka oko 130 puta više: 329.954 tona, piše Deutsche Welle.
S Njemačkom se još jedino mogu mjeriti Francuska (279.970 tona), Irska (189.260 tona) i Poljska (171.000 tona), dok Hrvatskoj jedina utjeha može biti Cipar: podataka o proizvodnji maslaca tamo uopće nema.
Čak 2,39 eura za uobičajeno pakovanje
Ali ta dominacija na europskom tržištu maslaca neminovno znači i da kad u Njemačkoj maslac postane skuplji, dublje u džep moraju posegnuti mnogi u EU-u. A on je tu premašio i dosadašnji rekord iz kolovoza 2023. za dobrih desetak centi i prosječna cijena u samoposluzi je u Njemačkoj 2,39 eura za uobičajeno pakovanje od 250 grama. Potrošači u Hrvatskoj znaju da je tamo najmanje desetak centi skuplji, ali valjda i uvoznici žele tu obrati vrhnje.
I u hrvatskim trgovinama se u pravilu može naći maslac s natpisom "Deutsche Markenbutter" jer je ova zemlja prava velesila u proizvodnji. U Njemačkoj se često nađe i maslac iz Irske i iz Nizozemske, ali potrošači prvo gledaju cijenu.
Kad se to zbroji...
Hans Jürgen Seufferlein iz Udruge proizvođača mlijeka Bavarske objašnjava kako je problem i neuobičajeno malen udio masti u mlijeku - a to jest maslac. U načelu, udio masti u mlijeku se mijenja tijekom godišnjih doba, ali da je taj udio još od veljače ostao ispod normalne razine je "atipično", kaže ovaj proizvođač. Naizgled, to smanjenje ne izgleda veliko: između 0,01 i 0,04% i to na čitavom prostoru Njemačke. "A ako se to sve zbroji, onda je to jako puno", objašnjava Seufferlein za postaju ARD. To jednostavno znači da je potrebno više mlijeka za istu količinu maslaca.
Sve to je od izuzetne važnosti i za proizvodnju maslaca i za proizvodnju sira, a u Njemačkoj se cijena maslaca tradicionalno utvrđuje na jednoj od dvije "burze za maslac". Jedna od njih je u Kemptenu u Allgäuu u Bavarskoj jer cijena je uvijek odnos ponude i potražnje.
Tamo se već čitavo stoljeće uvijek srijedom sastaju predstavnici proizvođača i kupaca kako bi dogovorili okvir u kojem će biti cijena maslaca. To nije diktat, niti obveza, objašnjava Clemens Rück iz te burze za maslac, "a te cijene služe tek kao orijentacija za sve sudionike na tržištu. Burza ne određuje cijene, ona je samo konstatira."
Odličan pokazatelj čitavog poskupljenja
Koliko će koštati maslac u trgovini, to na kraju odlučuje trgovac. Naravno da na policama ima i vrsti maslaca daleko skupljih od prosjeka, baš kao što se u konkurenciji među trgovačkim lancima uvijek nađu i "posebne ponude" ispod te cijene. Ali upravo maslac je prava poslastica i za potrošače i za stručnjake kako bi utvrdili opću razinu cijena. Jer koliko god mnogi vjeruju kako je jedan maslac "bolji" od drugoga, njihov sastav i pakovanje od 250 grama je standard po kojem se i lako uspoređuje razina svih cijena - Eva Stübner iz Instituta za ispitivanje tržišta u Kölnu zato maslac uvrštava u "proizvode referentne cijene". A maslac jest postao - i ostao skup: biljno ulje je u usporedbi s prošlom godinom postalo jeftinije za 6,4%, brašno za 8,8%, tjestenina za 3,2%.
"Ako je maslac skuplji, onda i potrošači imaju dojam kako je sve postalo skuplje", kaže nam ova ekonomistica. Zapravo, to je besmislica: mi ne trošimo toliko maslaca da bi nam promjena njegove cijene doista ostavila golemu rupu u novčaniku, a cijena maslaca čini samo 0,18% "potrošačke košarice" po kojoj se mjeri poskupljenje. Ali potrošači su gluhi na takve argumente jer za njih je najvažniji "osjećaj" da je "sve postalo skuplje" - makar je ukupna stopa poskupljenja značajno pala i iznosi nekih 1,6%. A kad je riječ o maslacu, stanje neće postati bolje.
Pogoni nestaju
Jer makar je Njemačka velesila u proizvodnji mlijeka i maslaca u Europskoj uniji, proizvođača i tu ima sve manje. Seufferlein kaže kako svake godine oko 4% proizvođača obustavlja proizvodnju i to traje već odavno. Najviše su pogođena seoska kućanstva - ili "pogoni" s malenim ili srednjim brojem krava jer je njihovo održavanje sve skuplje. To je rezultat i nacionalnih i europskih smjernica tako da je slično i u drugim zemljama EU-a. Kad je riječ o Njemačkoj, jedna krava u staji gazdu košta 18 do 20 tisuća eura. A "malima" je to sve češće jednostavno previše.
Jedan od njih je i Georg Rott: on je već šesti naraštaj koji se u Untergriesbachu kod Passaua u Bavarskoj bavi mljekarstvom i imao je pedesetak krava. No najnoviji propisi o držanju životinja ga nagone da sagradi novu, veću staju za njih i to bi ga koštalo oko 1,2 milijuna eura.
Zapravo je i njegova nećakinja, Veronika Bauer htjela nastaviti obiteljsku tradiciju, ali su zajedno shvatili kako to više ne mogu financijski izdržati. I ne samo financijski: svaki poljoprivrednik zna kako stoka ne poznaje niti radne sate, niti nedjelje i blagdane - o godišnjem odmoru da niti ne govorimo. S krava su se prebacili na konje: tu su propisi mnogo blaži, a i tržište je sasvim drugačije. Tu najvećim dijelom sami mogu odrediti cijene i ne moraju strepiti, koliko će im sljedeći put ponuditi nakupac za njihovo mlijeko.
Kako do božićne torte bez maslaca?
I nisu jedini, tvrde u Udruzi proizvođača mlijeka u Bavarskoj: u čitavoj Njemačkoj je ove godine gotovo 100.000 krava manje nego što ih je bilo prošle godine.
To neminovno znači kako niti maslac neće postati jeftiniji - a pogotovo sad, pred Božićne blagdane će to dobro osjetiti i potrošači. Jer niti peciva i kolača nema bez maslaca, a Sascha Brey iz pekarnice Schaan u pokrajini Hessen već sad gleda, gdje da nađe povoljni maslac za njihovu proizvodnju kolača. Ali jeftinog maslaca - nema. Zato i Brey vjeruje kako mu neće biti druge nego da i cijene božićnih kolača ove godine budu za dobru četvrtinu više nego prošle godine, a i da će njegova ponuda biti manja.