Govorio je tiho, i igrao se kutijom šibica. Strastveni se pušač zbog bolesti morao ostaviti cigareta i to mu je teško padalo. Ostale su, kao svojevrsni tik, automatska kretnja, to posezanje za šibicama i igranje s njima. Oko ruke imao je ispletene narukvice i plastični sat. A potpisivao se tako da mu je na kraju imena stajalo srce.
Zahvalio mi je palačinkama na mom esejuKad me je, potkraj svibnja 1964. godine, u znak zahvalnosti što sam u časopisu “Delo” Oskara Daviča od 1. svibnja iste godine objavila esej o njegovu dotadašnjem djelu počastio palačinkama u mikulanskom restorančiću, Vaša (kako su ga od milja zvali) imao je za sobom težak i kompliciran put ka kazalištu. Promijenio je bio više zanimanja i škola nego... |
