Treba li o mrtvima uvijek govoriti najbolje? Da, ako su bili dobri, međutim ako su jednim dijelom bili loši onda bi to pravilo trebalo itekako modificirati. To se pitanje postavlja i nakon smrti Henryja Kissingera, jedni ga kuju u zvijezde, drugi kažu da je bio i dobar i zao, a treći ga pamte samo po lošim potezima.
Diplomatski veteran umro je u 101. godini, a iza sebe je ostavio dobre pozete poput otvaranja prema Kini, no spominju se i loša djela koja su rezultirala kaosom i tisućama mrtvih.
O njegovoj karijeri za Mother Jones piše David Corn.
Što je to loše napravio utjecajni diplomat?
1. Smislio plan za tajno bombardiranje Kambodže. Ubijene stotine tisuća civila
2. Prešutno odobrio genocid nad Bengalcima
3. Vojni udar u Čileu doveo diktatora na vlast, podržavao Pinocheta do kraja
4. Dao zeleno svjetlo za brutalnu invaziju na Istočni Timor
5. Odobrio neofašističku vojnu huntu u Argentini
Napomenuo sam sljedeće: "Kissinger je doista monumentalna figura koja je oblikovala veći dio prošlih 50 godina. Posredovao je u otvaranju SAD-a prema Kini i zalagao se za detant sa Sovjetskim Savezom tijekom mandata kao savjetnik za nacionalnu sigurnost predsjednika Richarda Nixona i potom kao državni tajnik. Ipak, uvreda je za povijest da on nije jednako poznat i cijenjen zbog svojih brojnih djela izdaje - tajnih bombardiranja, planiranja državnog udara, podrške vojnim huntama - koja su rezultirala smrću stotina tisuća ljudi.", prenosi Index pisanje Corna.
Kissinger, Henry Alfred, američki politolog i diplomat (Fürth, Njemačka, 27. V. 1923 – Kent, Connecticut, 29. XI. 2023). Kao Židov, s obitelji je 1938. emigrirao iz Njemačke te došao u SAD. Od 1943. služio u američkoj vojsci (iste je godine dobio državljanstvo), od 1944. u Europi u vojno-obavještajnoj službi, pa u američkoj vojnoj upravi u Njemačkoj (1945–46)., navodi Hrvatska enciklopedija LS Miroslav Krleža, pisao je DW.
Na Harvardovu sveučilištu je 1951. diplomirao te 1954. doktorirao. Na tom je sveučilištu predavao međunarodne odnose od 1954., od 1962. kao redoviti profesor, stekavši ugled vodećega stručnjaka na području nacionalne sigurnosti i strateške politike SAD-a i objavivši više studija npr. Nuklearno oružje i vanjska politika (Nuclear Weapons and Foreign Policy, 1957) u kojoj je kritizirao doktrinu masovne odmazde.
Povezavši se s R. M. Nixonom, postao je nakon Nixonovog stupanja na dužnost predsjednika SAD-a u siječnju 1969. savjetnik predsjednika za nacionalnu sigurnost, a u rujnu 1973. i državni tajnik (ministar vanjskih poslova). Na obje se dužnost (jedina osoba koja je ih je obnašala istodobno) zadržao i nakon Nixonove ostavke u kolovozu 1974., u adminstraciji G. R. Forda, do kraja 1975. kada je napustio položaj savjetnika (te mu se utjecaj donekle smanjio), dok je državni tajnik ostao do isteka Fordova mandata u siječnju 1977.
U tom je razdoblju u praksi provodio tzv. realpolitiku, zasnovanu na geopolitičkoj pragmatici (i zanemarivanju moralnih i ideoloških postulata) s ciljem međunarodne stabilnosti zasnovane na globalnoj ravnoteži snaga, koju je ranije teorijski zagovarao.
Kao Nixonov izaslanik započeo je 1971. s realizacijom njegove ideje o poboljšanju odnosa SAD-a i NR Kine te je ujedno imao jednu od vodećih uloga u istodobnoj politici detanta između SAD-a i SSSR-a, definiravši paralelno vođenje američkih odnosa s te dvije vodeće komunističke sile triangularnom (trokutastom) diplomacijom. Bio je također jedan od glavnih pregovarača zaraćenih strana u vijetnamskome ratu 1969–73., prihvativši nužnost američkog povlačenja, za to djelovanje podijelivši Nobelovu nagradu za mir 1973. sa sjevernovijetnamskim diplomatom Le Duc Thoom (koji je nagradu odbio), poduzimao je i niz diplomatskih inicijativa za rješenje sukoba na Bliskom istoku 1973. i 1974., ponajprije u posredovanjima između Izraela te Egipta, Sirije i Saudijske Arabije (tzv. shuttle-diplomacija), a kontroverzije su izazivale njegove potpore diktatorskim režimima, saveznicima SAD-a (npr. Pakistanu u ratu protiv Bangladeša 1971., državnom udaru A. Pinocheta u Čileu 1973., argentinskoj vojnoj hunti 1976).
Pošto je 1977. napustio vladu osnovao je savjetničku agenciju Kissinger Associates, koja je pružala usluge iz područja međunarodnih odnosa i stranih ulaganja. Do smrti je zadržao status jednog od najvećih stručnjaka za međunarodne odnose (i neformalnog savjetnika mnogih političara) objavivši niz knjiga, memoare Godine u Bijeloj kući (White House Years, 1979), Godine preokreta (Years of Upheaval, 1982), Godine obnove (Years of Renewal, 1999) te studije o povijesti diplomacije i međunarodnih odnosa, o perspektivama međunarodnog poretka, te o vanjskopolitičkim praksama istaknutih državnika: Diplomacija (Diplomacy, 1994), Treba li Amerika vanjsku politiku? (Does America Need a Foreign Policy?, 2001), O Kini (On China, 2011), Svjetski poredak (World Order, 2014), Vodstvo: šest studija svjetske strategije (Leadership: Six Studies in World Strategy, 2022).
- Početkom 1969. godine, nedugo nakon što se Nixon uselio u Bijelu kuću i naslijedio Vijetnamski rat, on, Kissinger i drugi skovali su plan da tajno bombardiraju Kambodžu želeći uništiti neprijateljske kampove. Nakon što je pokrenuta akcija perverznog naziva "Operacija doručak", šef osoblja Bijele kuće Bob Haldeman napisao je u svom dnevniku da su Kissinger i Nixon bili "istinski uzbuđeni". Operacija je, međutim, bila sumnjive zakonitosti; Sjedinjene Američke Države nisu bile u ratu s Kambodžom i Kongres nije odobrio bombardiranje koje je Nixon pokušao zadržati u tajnosti. Američka vojska bacila je 540.000 tona bombi. Nisu pogodili samo neprijateljske kampove. Procjene ubijenih kambodžanskih civila kreću se između 150.000 i 500.000.
Nixon i Kissinger skovali su zavjeru da potajno osujete demokratski izbor socijalističkog predsjednika Salvadora Allendea 1970. To je uključivalo Kissingerovo vođenje tajnih operacija s ciljem destabilizacije Čilea i pokretanja vojnog udara. Ovo je spletkarenje dovelo do ubojstva vrhovnog zapovjednika čileanske vojske.
‘Njemačka je pustila previše migranata u zemlju‘
Henry ili Heinz Alfred Kissinger, kako je bilo njegovo pravo ime, rođen je 27. svibnja 1923. kao sin židovskog srednjoškolskog profesora Louisa i njegove supruge Paule u Fürthu u Bavarskoj. 1938. godine - Kissinger je tada imao samo 15 godina - emigrirao je u SAD sa svojim roditeljima kako bi izbjegao nacistički progon Židova.
Kada je sagrađen Berlinski zid, savjetovao je predsjedniku Johnu Kennedyju da ne poduzima vojne mjere.
Kissingerovo posebno umijeće je razmišljanje u geostrateškim kategorijama. Ne samo da je rano prepoznao da se Kina razvija u veliku silu i inicirao otvaranje SAD-a prema ovoj zemlji, već je shvatio i kakve šanse proizlaze iz mirnog raspada Sovjetskog Saveza. Također je, u svojstvu savjetnika, podržao ponovno ujedinjenje Njemačke.
Čak i u starosti Kissinger je nastavio voditi kampanju za snažnu Europu. On je 2012., u jeku krize eura, upozorio da će se Europa vratiti svojoj staroj strukturi nacionalne države.
Prema njegovom mišljenju, Trump bi mogao biti "jedna od onih povijesnih ličnosti koje se s vremena na vrijeme pojavljuju kako bi označile kraj jedne ere i kako bi prisilile druge da odustanu od pretvaranja". Upozorio je da živimo u "veoma, veoma zabrinjavajućim vremenima".
Čak i nakon stotog rođendana, koji je napunio u svibnju ove godine, Kissinger je ostao aktivan, prisustvujući sastancima u Bijeloj kući i svjedočeći pred senatskom komisijom o nuklearnoj prijetnji od Sjeverne Koreje.
U srpnju 2023. iznenada je posjetio kineskog predsjednika Xi Jinpinga. Pojavio se i na ovogodišnjem Svjetskom gospodarskom forumu u Davosu i podržao nastojanja Ukrajine da se pridruži NATO-u, čime se udaljio od svog ranijeg stava po kojem je Ukrajina trebala ostati neutralna.
U jednoj od svojih posljednjih izjava ubrzo nakon Hamasovog napada na Izrael 7. listopada, koju je dao za Welt TV, rekao je da je Njemačka pustila previše imigranata u zemlju i upozorio da bi sukob na Bliskom istoku mogao izazvati regionalni požar.
Henry Kissinger je preminuo 29. studenoga 2023. godine u Kentu u američkoj državi Connecticut u stotoj godini života.
Na kraju je vojna hunta predvođena generalom Augustom Pinochetom preuzela vlast, ubila tisuće Čileanaca i uvela diktaturu. Nakon državnog udara Kissinger je do kraja podržavao Pinocheta.
- Tijekom cijele svoje karijere u vladi i politici Kissinger je bio neprincipijelni spletkaroš te je sudjelovao u brojnim podvalama. Tijekom predsjedničke kampanje 1968. godine, dok je savjetovao predstavnike Johnsonove administracije na pariškim mirovnim pregovorima, koji su imali za cilj okončanje Vijetnamskog rata, proslijedio je informacije o pregovorima Nixonovom taboru, koji je planirao sabotirati pregovore u strahu da bi njihov uspjeh povećao izglede potpredsjednika Huberta Humphreyja, Nixonova suparnika u izbornoj utrci. Nakon što je The New York Times otkrio tajno bombardiranje Kambodže, Kissinger je na Nixonov zahtjev pozvao direktora FBI-a J. Edgara Hoovera da prisluškuje njegove pomoćnike i novinare kako bi otkrio tko je odavao informacije. Ova operacija nije uspjela otkriti tko je razotkrio tajno bombardiranje, ali kao što je povjesničar Garrett Graff primijetio u nedavnoj knjizi "Watergate: Nova povijest", ovaj je pokušaj pokazao "sklonost administracije da špijunira svoje neprijatelje - stvarne ili izmišljene".
Lako je smatrati Kissingera vrhunskim geostrategom, stručnjakom u igri nacija. Ali izračunajte sami. Stotine tisuća mrtvih u Bangladešu, Kambodži i Istočnom Timoru, možda ukupno milijun. Deseci tisuća mrtvih u argentinskom prljavom ratu. Tisuće ubijenih i deseci tisuća mučenih u čileanskoj vojnoj diktaturi i uništene demokracije. Ruke su mu bile natopljene krvlju.
Kissingera su njegovi kritičari rutinski kritizirali kao "ratnog zločinca" iako nikad nije odgovarao za svoja nedjela. Zaradio je milijune kao konzultant, pisac i komentator u desetljećima nakon što je napustio američku vladu. Jednom se na zabavi na Manhattanu rugao etiketi "ratni zločinac" i nazivao je gotovo znakom časti. "Bill Clinton nema kičmu da bude ratni zločinac", dobacio je tada Kissinger.
