StoryEditorOCM
SvijetDIO ‘OSOVINE OTPORA‘

Tko su ‘Božji partizani‘ iz Jemena, koji gađaju Izrael projektilima s 1600 km udaljenosti?

Piše Damir Pilić
13. prosinca 2023. - 23:02

Oni već tjednima šalju rakete i dronove na Izrael, tjerajući američke razarače stacionirane u vodama Bliskog istoka da ispaljuju skupe rakete za presretanje. Zbog njih Crveno more polako postaje klopka za sve trgovačke brodove koji putuju za Izrael ili prema Izraelu, bez obzira pod kojom zastavom plove.

Oni otvoreno vojno izazivaju Izrael i Ameriku. Paradoks je da dolaze iz najsiromašnije arapske zemlje, a raspolažu balističkim projektilima kojima mogu dosegnuti više od 1600 kilometara udaljeni Izrael. U raketnoj tehnologiji im, dakako, pomaže Iran.

Oni su Hutiji iz Jemena, prgavo ratničko pleme s planinskog sjevera zemlje. Prekaljeni u devetogodišnjem ratu protiv Saudijske Arabije i njenih saveznika, Hutiji na neki način predstavljaju nepobjedive gorštake Arapskog poluotoka. Uz Hezbollah, smatraju ih najboljim ratnicima arapskog svijeta. I oni su šijiti, a njihovo službeno ime Ansar Allah prevodi se kao „Božji partizani”.

Samo ovog tjedna raketirali su dva komercijalna broda u Crvenom moru: u ponedjeljak navečer protubrodskim krstarećim projektilom pogodili su norveški tanker „Strinda” kod tjesnaca Bab al-Mandab – izazvavši požar na brodu koji je prevozio biogorivo za Veneciju, ali bez ljudskih žrtava među indijskom posadom – dok su u srijedu u blizini istog tjesnaca njihove dvije rakete promašile tanker „Ardmore Encounter”, koji plovi pod zastavom Maršalovih Otoka.

U međuvremenu, u utorak je visoki hutijevski dužnosnik Mohammed Ali al-Houthi upozorio sve teretne brodove u Crvenom moru da izbjegavaju putovanje prema Izraelu, te da moraju odmah odgovoriti na sve pozive hutijevske mornarice i zahtjeve da se identificiraju. Hutiji su također upozorili međunarodne brodarske tvrtke da ne posluju s izraelskim lukama.

Helikopterski desant

Kad je nakon Hamasova napada od 7. listopada započeo izraelski rat protiv Gaze, aktivirala se i tzv. Osovina otpora, široka mreža iranskih proxy milicija koju Teheran već godinama razvija širom Bliskog istoka, a koja uključuje libanonski Hezbollah, palestinski Hamas, brojne skupine u Iraku i Siriji, te jemenske Hutije.

Tako su krajem listopada Hutiji poslali prve balističke projektile i bespilotne letjelice na južne izraelske gradove – koje protuzračna obrana IDF-a i američkih razarača zasad zaustavlja - a u studenome su fokus proširili na Crveno more, počevši gađati brodove povezane s Izraelom. Pritom poručuju da su njihovi napadi znak potpore Palestincima, tvrdeći da će ih nastaviti sve dok Izrael ne obustavi ofenzivu na Pojas Gaze.

Najsofisticiraniju operaciju Hutiji su izveli 19. studenoga, kada su helikopterskim desantom zauzeli i oteli teretni brod „Galaxy Leader” u suvlasništvu izraelskog milijardera Abrahama Ungara - koji je s 25 članova posade plovio iz Egipta za Indiju - te ga usmjerili u jemensku luku Hodeidu koja se nalazi pod njihovom kontrolom. Snimku akcije objavili su na svojim stranicama.

A 3. prosinca izveli su višesatni napad na trgovačke brodove „Unity Explorer” i „Number 9”. Iako je brodove branio američki razarač Carney – koji je oborio tri hutijevska drona – izraelska vojska je objavila da je „jedan brod znatno oštećen i očito mu prijeti potonuće, a drugi brod je lakše oštećen”.

SAD i Britanija za sve ove napade okrivljuju Iran, zbog njegove ulogu u potpori Hutijima, dok iz Teherana poručuju da njegovi saveznici „samostalno donose odluke”. Glasnogovornik Hutija rekao je, pak, da napadi predstavljaju „odgovor na zahtjeve jemenskog naroda i pozive muslimanskih naroda da stanemo uz Palestince”.

image
Mohammed Hamoud/Anadolu Via Afp

Pobuna iz 2004.

A dan ranije, u subotu 2. prosinca, Hutiji su u glavnom jemenskom gradu Sana‘i organizirali vojnu paradu na kojoj je tisuće njihovih boraca pod oružjem marširalo prema trgu Sabeen na jugu grada, dok je vodstvo pokreta ustvrdilo da su to regruti „koji će biti poslani u Gazu” da se bore protiv Izraela.

Nejasno je, doduše, kojim će putem i kako ti regruti stići do preko 1600 km udaljene i potpuno opkoljene Gaze, ali ta je prkosna vojna parada još jednom skrenula medijsku pažnju na Hutije i prikazala ih kao jedan od najtvrdokornijih ogranaka proiranske Osovine otpora.

Kao politički i vojni pokret, islamističke orijentacije, „Božji partizani” osnovani su 1992. u Jemenu, pod vodstvom vjerskog vođe Husseina al-Houthija. Osnovani su kao oporbeni pokret tadašnjem jemenskom predsjedniku Aliju Abdullahu Salehu, kojeg su kritizirali zbog prosaudijske i proameričke politike.

Nakon što je Husseina 2004. ubila jemenska vojska – pri pokušaju hapšenja koje je naredio Saleh – naslijedio ga je njegov brat Abdul-Malik al-Houthi, koji je i danas na čelu pokreta. Husseinova smrt bila je okidač za oružanu pobunu Hutija protiv centralne vlasti, koja je trajala sve do 2010. i odnijela više tisuće života.

U sklopu Arapskog proljeća Hutiji su 2011. sudjelovali u prosvjedima koji su doveli do Salehova svrgavanja s vlasti – zamijenio ga je dotadašnji potpredsjednik Abdrabbuh Mansur Hadi - nakon čega je formirana vlada nacionalnog jedinstva, ali bez Hutija. Tu je među Hutijima već počelo „kuhati”: nazirala se klica nove pobune.

Pobuna iz 2014.

Konačno, nakon što je objavljen prijedlog novog ustava, koji je predviđao podjela zemlje na šest federalnih regija - pri čemu bi Hutiji živjeli u izoliranom području bez izlaza na more – „Božji partizani” 2014. opet podižu oružani ustanak protiv centralnih vlasti u Sana‘i, ovaj put protiv novog predsjednika Hadija. U političkom preokretu tipičnom za Bliski istok, pridružuje im se i dojučerašnji zakleti neprijatelj - stari predsjednik Saleh.

Uz pomoć Salehovih pristaša i dijelova vojske, Hutiji već u rujnu 2014. zauzimaju glavni grad Sana‘u i veći dio sjevernog Jemena, te prisiljavaju predsjednika Hadija i njegovu vladu da podnesu ostavku. Politički vrh Hutija u veljači 2015. raspušta parlament i

formira Revolucionarni komitet koji će upravljati zemljom, a Hadi s pristašama i dijelovima vojske bježi u južni grad Aden, kojeg proglašava „privremenim glavnim gradom Jemena”.

Hutiji potom u brzoj ofenzivi stižu do predgrađa Adena, pa 25. ožujka Hadi bježi u Saudijsku Arabiju. Strahujući da će Hadijevu prosaudijsku vladu zamijeniti proiranski Hutiji, Saudijska Arabija istog dana pokreće vojnu operaciju protiv Hutija, a pridružuje joj se arapska koalicija sastavljena od osam zemalja (Bahrein, Kuvajt, Katar, Egipat, Jordan, Maroko, Sudan i UAE), kojoj su logističku i obavještajnu potporu pružali SAD, Britanija i Francuska.

U ratu koji je trajao gotovo devet godina – još fragilno primirje uspostavljeno je tek prije godinu dana, u sklopu diplomatskog pomirenja Saudijske Arabije i Irana – stradalo je gotovo 400.000 ljudi, a Hutiji su do danas uspjeli zadržati kontrolu nad glavnim gradom, kao i nad velikim dijelovima sjevernog i zapadnog Jemena, u kojima živi 80 posto jemenske populacije od trideset milijuna ljudi.

image
Mohammed Hamoud/Anadolu Via Afp

Saudijska opomena

Mnogima je nejasno kako se ovi planinski borci usuđuju napadati izraelske ciljeve - neki izvještaji navode da je dio hutijevskih projektila bio usmjeren i na američke razarače u Crvenom moru – odnosno kako je moguće da IDF i vojska SAD-a ne odgovaraju žešće na hutijevske napade.

Izraelska vojska zasad uspješno presreće hutijevske rakete, a s obzirom da se već bori protiv Hamasa, djelomično i protiv Hezbollaha, trenutno nema preveliku želju otvarati i treći front. A američka vojska nedavno je od Saudijske Arabije upozorena da u odgovorima na hutijevske napade ostane „suzdržana”.

Naime, kako je objavio Reuters, Saudijska Arabija je obavijestila SAD da će u slučaju američke odmazde prema Hutijima posljedice biti nepovoljne po Ameriku: ne samo što će Hutiji u tom slučaju projektilima ugroziti sigurnost plovidbe vitalnim morskim koridorom – kojim se transportira značajan dio svjetske nafte - nego bi mogli i lansirati projektile na saudijska naftna postrojenja, što su već uspješno činili za vrijeme rata.

A to bi dovelo do poremećaja na svjetskom tržištu nafte i njezina poskupljenja (budući da je Saudijska Arabija najveći naftni proizvođač, neki spekuliraju da bi u tom slučaju barel skočio na preko sto dolara), što ne odgovara Americi, ali odgovara Rusiji.

Kako zasad vidimo na terenu, čini se da ova saudijska opomena ima učinka, što ne znači da se stanje na terenu ne može promijeniti: ovo hutijevsko poigravanje „na oštrici noža” u svakom trenutku može eskalirati u ozbiljniji sukob.

No „Božji partizani” kao da su osokoljeni činjenicom da ih u devet godina rata nije uspjela poraziti ni moćna saudijska koalicija, sponzorirana od Zapada, pa im se sada čini da mogu „jurišati na nebo”, odnosno da se mogu mjeriti i s „izabranim narodom” i njegovim vojnim zaštitnicima.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
22. studeni 2024 12:57