Od 17. srpnja bi u Latviji slučajni odabir mogao odlučivati tko ide u vojsku, a tko ne. Od ove godine u toj baltičkoj zemlji ponovo vrijedi obveza služenja vojske. Ako se ne javi dovoljan broj dragovoljaca za 11-mjesečno služenje vojske, onda će vojska prisilno novačiti mlade ljude.
Susjedna Litva je vojnu obvezu ponovo uvela već 2015. godine, Švedska 2017. A o uvođenju vojne obveze raspravlja se i u Njemačkoj, Velikoj Britaniji, Hrvatskoj…
Spremni za rat
„Vojna obveza je veliko obećanje", kaže Sophia Besch iz Zaklade za međunarodni mir Carnegie u Washington DC-ju. „Izgleda da je to put da se stvori vojne zalihe koje su potrebne u slučaju rata." Brojne europske vojske, uključujući i njemačku, imaju poteškoća unovačiti dovoljno vojnika, piše Deutsche Welle.
Vojna obveza, nastala od građanske vojske Francuske revolucije, izgledala je suvišna u Europi nakon kraja Hladnog rata. Ali, to se promijenilo nakon ruskog napada na Ukrajinu. Europske zemlje strahuju od izravnog sukoba s Rusijom i žele biti spremne za taj slučaj, kaže Besch u izjavi za DW.
Stotine tisuća ljudi umiru na bojištima
„Dugo se govorilo da trebamo više tehnologije, a manje vojnika – ali koji će biti jako dobro naoružani i vrhunski profesionalci", kaže Besch. „Mislim da trebamo oboje. Trebamo tehnologiju na bojnom polju i trebamo više vojnika. Upravo to nam pokazuje rat u Ukrajini."
Ruski rat protiv Ukrajine smatra se iscrpljujućim ratom. Stotine tisuća vojnika su već poginule. A Rusija na bojište šalje uvijek nove vojnike, djelomice gotovo bez ikakve vojne obuke. To pokazuje da je i u vrijeme dronova i nadzvučnih raketa potreba za vojnicima i u modernom ratu jako velika.
Nakon devet mjeseci u lov na podmornice?
Može li opća vojna obveza biti rješenje za europske vojske, koje zdvojno traže novake? Ne može, smatra Vincenzo Bove sa Sveučilišta Warwick u Velikoj Britaniji.
„Ako se promatra moderno vođenje rata vidimo da je potrebno oružje visoke tehnologije i naravno vojnici, koji će ga opsluživati", kaže Bove u razgovoru za DW.
Vojni obveznik čija je obuka trajala manje od godinu dana nije za to prikladan, naglašava on.
„Oni govore o tri mjeseca, šest mjeseci, možda devet mjeseci, što po mom mišljenju nije dovoljno da se nauči osnovne vještine i znanja", kaže Bove koji je kao časnik u talijanskoj mornarici učio borbu protiv podmornica. Uz to dolazi još jedan problem koji je još važniji nego nedostatak izobrazbe i iskustva. „Ako se mlade ljude prisili da protiv svoje volje služe u vojsci, postojat će očito nedostatak motivacije", kaže Bove.
Samo vrlo motivirani vojnici su spremni riskirati svoj život, naglašava Bove, a to može biti presudno da se pobijedi u nekom ratu.
„Ne vidim kako bi se moglo osigurati da vojni obveznici koriste oružje, bore se na bojištu i onda budu uspješni."
Bove ukazuje na velik broj poginulih među prisilno mobiliziranim ljudima u ruskoj vojsci. I citira ispitivanja javnog mnijenja prema kojima brojni mladi ljudi ne bi bili spremni braniti svoju zemlju s oružjem u rukama, čak ni u slučaju da zemlja bude napadnuta. Prema jednoj aktualnoj studiji Njemačku bi ponovno uvođenje vojne obveze moglo stajati do 70 milijardi eura godišnje. Jer, nisu skupi samo instruktori, vojarne i odore. Mladi ljudi ne bi radili nego bi služili vojsku, a to slabi gospodarstvo.
„Ako se razmišlja o vojnoj obvezi postoji naravno mnoštvo troškova", kaže Bove.
Pored gospodarskih troškova postoji i neka vrsta političkih troškova.
„Ljudi koji su prisiljeni služiti vojsku kasnije pokazuju slabo povjerenje u institucije."
Bove je to s kolegama istraživao u jednoj znanstvenoj studiji. On strahuje da bi uvođenje opće vojne obveze dugoročno moglo oslabiti demokraciju u Europi.
Bove zato hvali švedski model koji prednost daje dragovoljnosti. Od svih vojnih obveznika na provjeru budu pozvani samo oni koji pokažu veliku motivaciju. U brojnim provjerama vojska onda može odabrati one koji joj izgledaju da su najprikladniji za služenje vojske s oružjem. Tako se dobije manje novaka, ali s vremenom se ima vrlo velike zalihe kvalificiranih vojnika.
„Poticati spremnost služenja vojske"
I Sophia Besch iz Zaklade Carnegie dijeli zabrinutost da bi nametanje vojne obveze moglo pogodovati ekstremnim strankama u Europi.
„Ako političari proguraju vojnu obvezu protiv volje stanovništva, oni to riskiraju. Osobito u dijelovima stanovništva koji su izravno pogođeni vojnom obvezom, dakle mladima i njihovim roditeljima."
Zemlje koje razmišljaju o uvođenju vojne obveze trebale bi se ravnati prema Finskoj, kaže Besch.
„Oni su nešto kao zlatni standard i imaju dugu tradiciju vojne obveze."
Finska je 2023. postala članica NATO-a, dakle do nedavno je u vojnom smislu bila prepuštena sama sebi.
„Oni su morali uspostaviti stvarno veliku nacionalnu pričuvu, a to su postigli vojnom obvezom", objašnjava Besch.
U Finskoj je velika motivacija među stanovništvom za služenje vojne obveze i nakon toga pripadati pričuvi. To je presudno, kaže Besch.
„Mora se najprije poticati spremnost na služenje i osjećaj da postoji nešto za što se isplati boriti." Ne može se jednostavno moliti mlade ljude da se bore za svoju zemlju i možda poginu. „To se ne može nametnuti odozgor."
Zacijelo će biti još puno rasprava prije nego što europske zemlje kao Njemačka ponovo uvedu vojnu obvezu, zaključuje DW.