Jedan od najbližih suradnika Vladimira Putina, možda čak, kako neki kažu, i "čovjek broj 2" ruskog režima, bivši dugogodišnji ministar obrane, a sada aktualni tajnik ruskog Vijeća nacionalne sigurnosti Sergej Šojgu nedavno je bio na zanimljivoj turneji - posjetio je Sjevernu Koreju, Siriju i Iran, piše Jutarnji.hr.
Sve su to zemlje koje podržavaju rusku agresiju na Ukrajinu, pa mnogi analitičari smatraju da je Šojguova turneja, osim dogovora o kojima ćemo pisati nešto niže, zapravo označila početak "institucionaliziranja" koalicije "partnerskih" država, odnosno onih koje Rusija smatra saveznicama.
Naime, rat u Ukrajini, nakon nedavne Putinove najave da "mora završiti do 2026. godine", mogao bi ući u odlučujuću fazu tijekom 2025., a za to Rusiji trebaju novi resursi koje može ishoditi upravo u tim "prijateljskim" državama. Rusija, kojoj u drugoj polovici 2025. predviđaju "ekonomski pad" (trenutačno joj je BDP u plusu, no inflacija je u laganom, ali stalnom rastu, a i rubalj je dosta "rovit"), zatim teškoće u proizvodnji oružje te nedostatak radne snage od nekoliko milijuna ljudi, to želi nadoknaditi na drugim stranama.
Osim toga, Moskva je, kao nikada dosad, u velikom strahu od toga da Zapad odobri Ukrajini da njihovim dalekometnim projektilima može gađati ruski teritorij. Iako je Putin u lipnju bio u Sjevernoj Koreji kod Kim Jong-una, sada je poslao Šojgua da "definira još neke stvari".
Zanimljivo je da su se u jednom danu susreli dva puta, a taj drugi sastanak nije bio najavljen, što znači da je Kim Jong-un imao nešto važno priopćiti ili tražiti. Naime, Sjeverna Koreja je s Rusijom potpisala sporazum o tome da u slučaju napada na jednu državu, ona druga joj priskače u pomoć. Ne znamo kako je djelovao sporazum nakon napada ukrajinske vojske na Kursku oblast, ali dotad je Sjeverna Koreja isporučila Rusiji svoje balističke rakete dalekog dometa i do 900 kilometara (neprecizne, ali vrlo razorne) te "milijune komada" raznog streljiva.
Pjongjangu je taj sporazum bio važan zbog stanja u regiji jer svako malo ispaljuje rakete u Japansko more i provocira Južnu Koreju. Očekuje se da će Sjeverna Koreja i dalje isporučivati Rusiji streljivo i oružje.
Čini se da se dvije zemlje dogovaraju i o "izvozu radne snage". Naime, kako smo naveli, Rusiji nedostaje nekoliko milijuna radnika, pogotovo izvan ratne industrije, uglavnom u građevinarstvu i poljoprivredi, pa bi tu rupu mogli donekle zakrpati radnici koje bi Putinu poslao Kim Jong-un.
Proljetos je i prorežimski portal gazeta.ru objavio da Rusiju uskoro "očekuje masovni priljev sjevernokorejskih radnika". Prema navodima tog portala, time bi se smanjio deficit radne snage, ali i nadomjestili gastarbajteri iz Srednje Azije kojih je trenutačno najviše u Rusiji, a Moskva želi ograničiti njihov dolazak.
Naime, teroristički džihadistički napad na koncert u Podmoskovlju izvršili su zavrbovani tadžički "gastarbajteri", pa je Rusija deportirala određeni broj "sumnjivih" srednjoazijskih radnika.
Podsjetimo da je nedavno Tadžikistan, koji u Rusiji ima najviše svojih radnika i više od trećinu svog proračuna puni njihovim doznakama, savjetovao svojim državljanima da izbjegavaju odlazak na rad u Rusiju. No, u slučaju sjevernokorejskih radnika postoji mali problem, a to su sankcije UN-a koje su uvedene Sjevernoj Koreji i koje je podržala i Rusija. Stoga će ti radnici dolaziti u Rusiju kao "studenti", a prema ruskim zakonima, "studenti imaju pravo na rad uz studij". Osim toga, ti su radnici puno jeftiniji, nisu skloni sindikalnom i drugom socijalnom udruživanju, a njihovo bi plaćanje išlo preko Pjongjanga. Ruske tvrtke platile bi sjevernokorejskoj državi, a ona bi onda tim "studentima" isplaćivala plaće.
Rusija gradi sve "toplije" odnose sa Sjevernom Korejom, ali je vrlo oprezna da time ne razljuti Peking koji tu zemlju smatra svojom interesnom zonom. Podsjetimo da je Putin u svibnju želio iz Pekinga, gdje je bio u posjetu, produžiti u Pjongjang, ali ga je Xi Jinping "zamolio" da to ne radi, pa se Putin prvo vratio u Moskvu i potom tek za koji tjedan potegao u Sjevernu Koreju.
Iako je Sjeverna Koreja postala najbliži saveznik Rusiji, sve ima svoju cijenu, pa i "beskrajna bratska ljubav". Osim što joj po vrlo povoljnim cijenama isporučuje energente, Rusija šalje pšenicu i drugu hranu. Neki neovisni ruski mediji navode da sjevernokorejskih radnika već ima na okupiranim područjima Ukrajine gdje rade na raščišćavanju.
Šojguov posjet Iranu bio je vezan uz već dugo odgađani, ali navodno uskoro dogovoren, novi "međudržavni sporazum". Kako je još početkom godine navela prorežimska agencija TASS, a prenijela ruska redakcija BBC-ja, ambasador Rusije u Iranu Aleksije Dedov nazvao ga je "dokumentom koji će odrediti rusko-iranske odnose desetljećima unaprijed". Šojgu je o tome razgovarao s novim iranskim predsjednikom Masudom Pezeškijanom, a pregovori o sporazumu su počeli s bivšim predsjednikom Ebrahimom Raisijem koji je nedavno poginuo u helikopterskoj nesreći.
Šojguov dolazak u Teheran poklopio se i s objavama na Zapadu da su Iranci isporučili Rusiji balističke rakete kratkog dometa Fath-360, kojima Rusi gađaju Ukrajinu. U Teheranu su to zanijekali, ali su neki visoki dužnosnici priznali da Rusiji prodaju oružje za "pšenicu, soju i kukuruz".
Jutarnji list je već pisao da je Ahmad Bakšaiš Ardestani, član parlamentarnog Odbora za sigurnost i vanjske odnose, rekao da "Iran opskrbljuje Rusiju bespilotnim letjelicama i projektilima u zamjenu za soju i pšenicu". Ukrajinska Europejska pravda navodi da Iran, kako je rekao u intervjuu za list Didban Iran, izvozi bespilotne letjelice i projektile u Rusiju kao dio gospodarske i političke suradnje.
"Ako dajemo projektile Hezbolahu, Hamasu i Hašd al-Šabiju (šijitskoj miliciji u Iraku), zašto ih onda ne bismo mogli dati Rusiji", ustvrdio je Ardestani. Iran je, piše BBC, objavio kako je dogovorio kupnju ruskih jurišnih helikoptera Mi-28, lovaca SU-35 te zrakoplova Jak-130.
Doduše, dolaze inforacije da to trenutno isporuka visi u zraku. Nedavno je, navodi BBC, ruski orijentalist Ruslan Sulejmanov, pozivajući se na medijske objave i svoje izvore bliske hutistima, naveo da savjetnici iz vojne obavještajne uprave (GRU) rade u Sani pod krinkom zaposlenika humanitarnih organizacija. Američki mediji, pak, izvijestili su da je Kremlj razmatrao mogućnost opskrbe hutista oružjem, konkretno raketama, ali je bio prisiljen odustati u prvom redu zbog pritiska SAD-a te Saudijske Arabije. A Saudijska Arabija je vrlo važan partner Rusije.
I konačno, posjet Siriji, odnosno Bašaru al-Asadu koji je opstao na vlasti samo zahvaljujući ruskoj intervenciji, bio je vezan uz stanje na Bliskom istoku. Doduše, neki ukrajinski mediji navode da je određen broj "sirijskih plaćenika" na ruskoj strani na ratištu u Ukrajini gdje služe kao "meso" u prvim redovima, no to nije nužno povezano sa Šojguovim posjetom jer to ide "samo po sebi". On je umirio Bašara al-Asada da Rusija neće napustiti Siriju te će biti uz njega i u slučaju širenja sukoba na Bliskom istoku, piše Jutarnji.hr.