Normalno, ka' se dva Splićanina dogovore da se najdu u Beograd u recimo četri ure poza podne, amo reć to je onda dogovoreno. A e. Je, krenen ja na vrime ali kakoš? Nemore. Tristisedma gre okolo kole i vozin se cilu uru i kvarat ti glupi devet kilometri od mene do nji' di me čekadu.
Čekadu me u 'Parobroda'. Normalno, čekala me samo knjiga, lažen, dvi knjige i pozdrav. Edi je već iša ča na obid sa ekipon. A dobro, gledan je knjigu, guštan kad eto ti tri muškardina... Nose gitaru, sidaju za klavir i skužin ja da su to naši večerašnji gosti. Aha. Generalka.
Ma bravo. Guštala san, nije da nisan. Dakle. Puno prije početka programa Udruga kulture "Stari Grad", sala "Arsen Dedić" dupke puna. Tražila se stolica više. Priko dvista ljudi je sjedilo a oko njih kao u kutiji šib...