U Kremlju među glavnim "opravdanjima i razlozima" za napad na Ukrajinu ističu "proširenje NATO-a na istok" te tadašnju najavu učlanjenja Ukrajine, premda su Vladimiru Putinu u izravnim odvojenim razgovorima, prije nego što je pokrenuo invaziju na Ukrajinu, i francuski predsjednik Emmanuel Macron i njemački kancelar Olaf Scholz rekli da se to neće dogoditi.
Rusija dodatno optužuje Zapad da je "prevario Rusiju i prekršio obećanje" da se NATO neće širiti na istok, a tim se "argumentom" Moskva prvi put počela koristiti tek negdje 2007.-2008. godine, dakle tri-četiri godine nakon što je čak deset istočnoeuropskih država postalo članicama NATO-a.
No, sada je iz američkih arhiva procurilo da je još u siječnju 1994. godine bivši ruski predsjednik Boris Jeljcin na susretu s američkim predsjednikom Billom Clintonom u podmoskovskoj rezidenciji Novo-Ogarjevu rekao kako "Rusija treba prva ući u NATO u slučaju njegova proširenja". To stoji, navodi moskovski Komersant, u transkriptu razgovora dvojice čelnika koji se nalazi u Arhivu nacionalne sigurnosti na Sveučilištu George Washington, prenosi Jutarnji list.
Prema tom transkriptu, Jeljcin je rekao da bi, nakon toga, "njezin primjer slijedile i druge države srednje i istočne Europe". "Treba stvoriti neku vrstu ‘kartela‘, koji uključuje SAD, Rusiju i europske zemlje, koji bi jačao međunarodnu sigurnost", rekao je tada Jeljcin Clintonu. Komersant navodi kako je Clinton bio suzdržan jer je, očito, bio iznenađen Jeljcinovim prijedlogom, no rekao je da bi "SAD i Rusija mogli zemljama Europe zajamčiti stoljeće mira ili više". Podsjetimo da je u ožujku 2000. godine i Vladimir Putin u svom intervjuu za BBC rekao kako "ne isključuje mogućnost da Rusija jednog dana postane članicom NATO-a" te kako "ne može zamisliti Rusiju koja bi bila izolirana od Europe".
Poslije će u svojim memoarima Bill Clinton objaviti da je, ne jednom, predložio Vladimiru Putinu da Rusija uđe u NATO. "Sve vrijeme držali smo vrata NATO-a otvorenima za ulazak Rusije, što sam jasno rekao Jeljcinu, a zatim i njegovu nasljedniku Vladimiru Putinu", napisao je bivši američki predsjednik u svojim sjećanjima, a u kontroverznom intervjuu američkom režiseru Oliveru Stoneu 2017. godine, podsjeća Komersant, Putin je kazao kako je on Clintonu rekao "da razmisli o ulasku Rusije u NATO".
Clinton mu je tada, kako navodi Putin, odgovorio: "Pa nemam ništa protiv", ali je istaknuo da je na te riječi "cijela američka delegacija postala nervozna". Dakle, iako Rusija stalno optužuje NATO za "prevaru" i Savez je proglasila "najvećom ugrozom za sigurnost, pa i opstanak Rusije", očito da je u svojim sigurnosnim planovima razmatrala i mogućnost da mu se priključi.
Naime, čak i ruski mediji napominju da je, najavljujući početak tzv. specijalne vojne operacije u Ukrajini, Putin rekao da je Zapad obmanuo Rusiju kad je obećao da neće širiti NATO na istok, da je sve to predstavljalo opasnost za sigurnost Rusije te da je bila "natjerana na operaciju u Ukrajini" kako bi se eliminirala "antiruska enklava" koja se stvara na teritoriju Ukrajine i prijeti Rusiji. No, podsjetimo da je SSSR graničio s dvije NATO države - Norveškom i Turskom. Također, Rusija je vodeća država "svog" vojnog pakta ili, kako ga nazivaju, ruskog "džepnog NATO-a" - ODKB-a (Organizacija dogovora o kolektivnoj sigurnosti), u koji ulazi nekoliko postsovjetskih država i u koji stalno pozivaju Srbiju. No, kako je uopće stvoren mit o tome da je NATO "prekršio obećanje" o tome da se neće širiti na istok?
Naime, u razgovorima Mihaila Gorbačova, tadašnjeg predsjednika SSSR-a, i američkog državnog tajnika Jamesa Bakera 1990. godine o "ujedinjenju Njemačke" usput je rečeno (nikada nije ni definirano ni potpisano) da se NATO neće širiti na istočnoeuropske države. No, treba podsjetiti da je tada bio posve drugačiji geopolitički kontekst. Berlinski zid je, doduše, pao, ali SSSR je još postojao i nije bilo naznaka da će se raspasti, to će se tek dogoditi krajem 1991. godine. A još je postojao i suparnički Varšavski pakt (bit će ukinut 1991.), koji je još okupljao istočnoeuropske države, a u nekima su tada još na vlasti bili "komunisti".
Tada se razgovaralo o tome hoće li NATO rasporediti svoje snage i na području istočne Njemačke, koja se "utopila" u SR Njemačku. No, tada je, u rujnu 1990. godine, sklopljen sporazum koji je dopustio NATO-u da pozicionira svoje trupe i na tom području, na što se Moskva složila. Prema nekim svjedočenjima, tadašnji SSSR dobio je kredite, a potom i Rusija, govori se čak o 100 milijardi dolara. To se odnosilo samo na Njemačku, jer ostale su države još, makar formalno, bile dijelom "ruske, odnosno sovjetske sfere utjecaja". No, koliko je to "obećanje" bilo shvaćeno ozbiljno i u Rusiji, govori podatak da su ga iz naftalina izvukli gotovo 20 godina kasnije!
Uz to, Rusija stalno govori o "proširenju" NATO-a ne uzimajući u obzir da istočnoeuropske države imaju suvereno pravo odlučivati o svojim političko-sigurnosnim prioritetima i, drugo, da su one odlučile ući u NATO kako bi se osigurale od prijetnji s istoka, odnosno iz Rusije, u prvom redu baltičke države, kao što su to iz istih razloga nedavno učinile i dugogodišnje neutralne zemlje Finska i Švedska.
"Do prekretnice u politici širenja NATO-a došlo je kasnije, 1995. godine, na zahtjev istočnoeuropskih država", reći će svojedobno Oliver Kempf, znanstveni suradnik Udruge za strateška istraživanja. Podsjetimo da je Rusija bila primljena u MMF, uskoro je, 1997. godine, postala i članica G7, odnosno tada je nazvana G8, iako je ekonomski zaostajala za tim vodećim državama, a isključena je 2014. godine, nakon što je anektirala Krim.
Iako Kremlj stalno inzistira na tom "usmenom obećanju", podsjetimo na dvije važne činjenice, pogotovo u svjetlu sigurnosti Ukrajine, koje je Rusija porekla. Kad se dogovarao "raspad" SSSR-a, odlučeno je da će sve novonastale države prihvatiti granice koje su bile na dan razdruživanja, te svima garantirati teritorijalni integritet. No, Rusija je prekršila taj sporazum aneksijom Krima 2014. godine, a poslije će pripojiti još četiri ukrajinske regije. Uz to će podržavati i secesionističke paradržavne tvorevine u Moldovi i Gruziji.
Podsjetimo da je 1994. godine potpisan tzv. Budimpeštanski memorandum, kojim se Ukrajina odrekla nuklearnog oružja i cijeli taj potencijal, koji ju je tada činio trećom nuklearnom silom na svijetu, prebacila Rusiji, ali u zamjenu za obećanje drugih zemalja potpisnica, SAD-a, Velike Britanije i Rusije, da će jamčiti njezinu sigurnost i teritorijalni integritet. Dokument su 1994. godine potpisali Clinton, Jeljcin, tadašnji ukrajinski predsjednik Leonid Kučma i britanski premijer John Major. Vojni sukob između Rusije i Ukrajine bio je pitanje vremena, reći će bivši američki predsjednik Bill Clinton. Prema njegovim riječima, Putin mu je 2011. godine u Davosu rekao "kako se ne slaže sa sporazumom iz Budimpešte koji je sklopio s Borisom Jeljcinom". Clinton je o tome govorio u kulturnom centru 92NY u New Yorku, a prenio The Financial Times.
"Putin mi je rekao: ‘Ne slažem se s tim. Ja ovo ne podržavam. I nisam vezan ovim ugovorom.‘ I od tog dana sam znao da je napad na Ukrajinu samo pitanje vremena", rekao je tada Clinton. Podsjetimo da je ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov izjavio da se tim sporazumom Rusija "samo" obvezala "da ne koristi nuklearno oružje protiv Ukrajine", ali svjedoci smo da i on i drugi kremaljski dužnosnici često prijete uporabom nuklearnog oružja protiv Kijeva.