Rasizam je stara, loša, nepoželjna, ali nažalost prisutna društvena pojava. Aktualne migracije s Bliskog istoka povećale su broj useljenika, a time i rasističkog ponašanja.
Ljudi s migracijskom pozadinom gotovo svakodnevno doživljavaju neugodne poglede, podbadanja i agresivnost. Posljedice takve rasističke diskriminacije mogu biti ne samo psihička oboljenja, nego i visok tlak ili pretilost.
Meryam Schouler-Ocak je to i sama iskusila. "Nedavno sam u vlaku sjedila nasuprot dviju starijih dama, koje su me cijelo vrijeme upadljivo pogledavale od glave do pete i buljile u mene." Schouler-Ocak najprije je mislila da negdje ima neku fleku, raskopčano dugme ili tako nešto. Ali, ništa od toga nije bilo. Ona samo ima crnu kosu, ona je turskog podrijetla, piše Julia Vergin za Deutsche Welle.
Takve oblike rasističke diskriminacije ona naziva mikroagresijom. "Brojni ljudi s migracijskom pozadinom, tamnom bojom kože ili kose, doživljavaju to gotovo svakodnevno", kaže ova profesorica za interkulturnu psihijatriju i specijalistica za psihijatriju, psihoterapiju i neurologiju na Sveučilišnoj klinici Charité u Bolnici St. Hedwig u Berlinu.
Podrugljivi pogledi, glupe primjedbe i podbadanja – rasistička diskriminacija takve vrste akumulira se i može izazvati bolest. "To se može razviti čak u posttraumatski sindrom i druga psihijatrijska oboljenja", kaže Schouler-Ocak.
Veći rizik u kolektivnom smještaju
Kao i svaki drugi oblik diskriminacije – bio seksizam ili antisemitizam – i rasizam ima cilj uvrijediti osobu. U slučaju rasizma ljude se omalovažava ili izolira na temelju njihovog podrijetla, boje kože ili drugih općih obilježja.
Pogođeni to doživljavaju ne samo u međuljudskim kontaktima u slučaju omalovažavajućeg ili agresivnog ponašanja. Takozvani strukturalni i institucionalni rasizam diskriminiraju ljude primjerice kod traženja stana ili na tržištu rada. Tko ima tamnu boju kože, nosi maramu ili ima ime koje zvuči strano, njegovi izgledi su lošiji, kaže Schouler-Ocak.
Stalno doživljavane uvrede ne ostaju bez posljedica za pogođene. "Rasistička diskriminacija ima signifikantan učinak na zdravlje", tvrdi ona. Ljudi koji doživljavaju takvu vrstu diskriminacije dvostruko češće obole od psihičkih oboljenja nego ljudi koji nemaju takva iskustva.
Anksioznost, depresije, posttraumatski poremećaji, ovisnost ili psihoza – raste rizik od takvih oboljenja. Razlog je činjenica da rasistička diskriminacija utječe na aktivnost mozga, kaže stručnjakinja. "Dolazi do disregulacija na određenim područjima mozga, kao i kod psihijatrijskih oboljenja."
Osobito velik rizik je kod onih ljudi koji, primjerice, nakon bijega iz svoje domovine završe u nekom kolektivnom smještaju, kaže psihijatrica.
Uz traumu bijega i odvajanja od obitelji i prijatelja tu su još daljnji čimbenici stresa: nedostatak posla, nedostatak privatne sfere i iskustva diskriminacije. "Takvi događaji koji slijede nakon bijega imaju kumulativni učinak", kaže Schouler-Ocak. Što više je takvih doživljaja, tim gore.
Utjecaj i na djecu i unučad
Ova psihijatrica smatra da se općenito podcjenjuje učestalost i dalekosežnost psihičkih oboljenja. U slučaju ljudi koji su izbjegli taj problem je još veći, kaže ona.
Pritom, psihičko oboljenje rijetko dolazi samo. Stres koji ljudi dožive uslijed rasističke diskriminacije može izazvati i tjelesne probleme: visoki krvni tlak i pretilost česti su simptomi, kaže Schouler-Ocak. Mogu slijediti diabetes i oboljenja srca i krvožilnog sustava. "Trudnice imaju veći rizik da dijete rode ranije, s premalom težinom", kaže psihijatrica o posljedicama rasističke diskriminacije.
Sve to dovodi do povećane smrtnosti pogođenih osoba, kako pokazuje i jedna aktualna studija u stručnom časopisu Lancet Psychiatry. Znanstvenici su istraživali kako rasizam utječe na psihičko zdravlje tamnoputih ljudi u SAD-u.
Iako je količina prikupljenih podataka razmjerno malena, postoje naznake da rasistička diskriminacija ne utječe negativno samo na zdravlje izravno pogođenih, nego i na zdravlje njihove djece i unučadi. Tim područjem utjecaja čimbenika iz okoline na aktivnost gena bavi se epigenetika.
"Rasizam i rasističke strukture razvijale su se kroz povijest i zato su blisko srasle s društvom", kaže Schouler-Ocak. U organizaciji za ljudska prava Amnesty International kažu: "Htjeli oni to ili ne – većina bijelih ljudi u svakodnevici djeluje rasistički." Zato smatra da je važno biti svjestan različitih oblika rasizma kako bi se ponašanje i jezik moglo prilagoditi shodno tomu, piše Deutsche Welle.
