stdClass Object
(
[id] => 1301070
[title] => ‘Najopasniji čovjek u Americi‘ na samrti poručio: ‘Radio sam u Pentagonu i znam da SAD mafija želi opći nuklearni rat‘
[alias] => najopasniji-covjek-u-americi-na-samrti-porucio-radio-sam-u-pentagonu-i-znam-da-sad-mafija-zeli-opci-nuklearni-rat
[catid] => 241
[published] => 1
[introtext] =>
[fulltext] =>
Na sreću mnogih, 16. lipnja 2023. godine preminuo je "najopasniji čovjek u Americi" Daniel Ellsberg. Ovaj kontroverzni čovjek, koji je poživio 92 godine, bio je dvostruki agent, špijun, nacionalni izdajnik, kriminalac, psihijatrijski bolesnik, zlostavljač djece, teoretičar zavjera, prorus i najbolji prijatelj Noama Chomskog. Većinu tih grijeha mu je američka vlada pokušala prikačiti kako bi ga osudila na predloženih 115 godina zatvora. Ipak, od ovoga ga je spasio nevjerojatni splet okolnosti, po čemu je 2017. Steven Spielberg snimio hvaljeni "The Post".
Naime, Ellsbergova krivnja se sastojala od toga da je, kao zviždač, američkoj javnosti gurnuo pod nos Pentagon Paperse; dokumente koji su pokazali da ih njihova vlada otvoreno laže u vezi vijetnamskog rata. Kada je stigao pred sud u Bostonu, kako bi se predao, novinar ga je pitao brine li ga mogućnost odlaska u zatvor. "Ne biste li i vi otišli u zatvor da pomognete okončanju ovog rata?", uzvratio je Ellsberg. Takav je čovjek bio "najopasniji u Americi"; barem po mišljenju tvorca tog nadimka, čovjeka kojega mnogi smatraju multiratnim zločincem, Henrya Kissingera.
---
---
U kasnim 50-ima, Ellsberg je počeo raditi za RAND, think tank koji se smatra Pentagonovim partnerom od najvećeg povjerenja. Bio je zadužen za nuklearnu strategiju i popratni arsenal, što ga je stavilo u središte najosjetljivijih hladnoratovskih rasprava o kreiranju nacionalne politike. Tamo ga je zatekla i prva velika laž američkog establišmenta; ona da je vijetnamska vojska izvela agresiju na američke brodove u zaljevu Tonkin. Zbog ove obmane je američki Senat odobrio invaziju na ovu zemlju u kolovozu 1964. godine. Ipak, Ellsberga je sudbina pogodila tek iduće proljeće, i to Kupidovom strijelom.
- Ne sjeća se mnogo ljudi svog prvog ljubavnog sastanka sa suprugom, ali naš je bio 17. travnja ‘65., na dan prvog prosvjeda protiv vijetnamskog rata. Ona je kao novinarka intervjuirala ljude na tom maršu i natjerala mene da joj nosim teški snimač zvuka. Nadao sam se samo da moja slika neće završiti u novinama, da me kolege ne vide kako protestiram. Tog dana sam čuo govore s kojima sam se mogao poistovjetiti. Nisam bio entuzijastičan oko Vijetnama, ali to je bio moj posao. I radio sam ga predobro. To je jedna od stvari koje žalim, što sam radio ono za što sam znao da nije dobro za ovu zemlju. Upravo takvi ljudi su bili ti koji su omogućili da se taj rat nastavi - ispričao je Ellsberg.
---
---
Par godina poslije, priča Ellsberg, svi ljudi s kojima je radio u vladi osjećali su da je taj rat beznadan i u mrtvoj točki. Ali, izgovoriti takvo nešto je bilo tabu. Uostalom, Lyndon Johnson je to bio zabranio svim dužnosnicima. No, Ellsberg je primijetio da postoje ljudi koji razmišljaju kao i on, ali po tom pitanju čine mnogo više od njega.
- Bili su to mahom mladi koji su od novačenja mogli pobjeći u Kanadu ili Švedsku, ali su odabrali pružiti najjači mogući otpor koji su mogli, jer su znali da je to pogrešno. To isto sam znao i ja. Zato sam i istupio s dokumentima koji su pokazali da se u tom ratu nije moglo pobijediti.
Ali, nitko od onih koji su završili u zatvoru nisu prosvjedovali zbog toga što su mislili da se ne može pobijediti, nego jer su vjerovali da je rat pogrešan. To je nešto što mi se čini da ljudi još uvijek nisu spremni prepoznati - da naša zemlja nije poduzela častan, ali nedovoljno uspješan potez, nego da je bila u krivu i pritom ubijala ljude bez razloga. Zato se u toj poziciji nađemo uvijek iznova. Borimo se protiv samoodređenja drugih zemalja, umjesto da se bavimo s problemima kod kuće.
---
Laž za početak rata
Na temelju dokumenata s kojih je skinuta oznaka tajnosti, Mornarički institut SAD-a je priznao da su "visoki vladini dužnosnici iskrivili činjenice i obmanuli američku javnost o događajima koji su doveli do pune upletenosti SAD-a u Vijetnamski rat."
U svojoj knjizi, izražavajući žaljenje zbog uloge koju je igrao u vođenju tog rata, tadašnji ministar obrane Robert S. McNamara označio je hladnoratovske tvrdnje o incidentu u Tonkinškom zaljevu kao "laži".
---
Dok je slušao kako jedan američki lider za drugim šire laži kroz nekritičke medije, Ellsberg je znao da u rukama ima papire koji mogu sve to prokazati. Ipak, postojao je jedan problem: ti dokumenti su bili označeni kao "strogo povjerljivi", što je značilo da bi svatko tko ih otkrije bio kriv za najteža kaznena djela u američkom zakoniku. Konkretno, sudilo bi mu se po Zakonu o špijunaži iz 1917., koji je donesen kako bi se kriminaliziralo protivljenje ulozi SAD-a u Prvom svjetskom ratu.
---
---
U kolovozu 1969. Ellsberg je prisustvovao antiratnoj konferenciji na kojoj je čuo priče onih koji su odbili novačenje i zbog toga završili u zatvoru. Usred skupa, Ellsberg je otišao u kupaonicu, legao na pod i počeo plakati. To je bio trenutak kad je odlučio da nema izbora, jer bi grižnja koju bi trpio ostatak života, znajući da je imao priliku pomoći u okončanju rata, bila daleko gora od svih kazni koje će pretrpjeti za otkrivanje istine, pod cijenu doživotnog zatvora.
Prvo je pokušao uvjeriti američke senatore da pročitaju ove dokumente u Senatu. Ali, usprkos tome što im Ustav daje imunitet, nijedan to nije bio voljan učiniti. Jedino što mu je preostalo je bio izlazak u medije. Trebalo mu je osam mjeseci da napravi nekoliko kopija svežnja dokumenata od 7.000 stranica. To je radio u uredu prijatelja, uz pomoć svoje djece, tada 13-godišnjeg Roberta i 10-godišnje Mary.
- Nisam planirao povesti Mary, ali se bunila da nas ne želi čekati sama u autu. Tada je, jer vlasnik trgovine nije dobro okrenuo ključ, što je upalilo alarm, došla policija. Našli su mi sina za kopirkom, a kćer kako izrezuje "strogo povjerljivo" s vrha i dna stranica. Kada su vidjeli da je u pitanju obiteljski projekt, otišli su. Dovodio sam sina jer sam htio da spozna kako je, u određenim vremenima, najbolja stvar koju možeš učiniti reći "ne" vladinim politikama, čak i po cijenu zatvora. I htio sam da se uvjeri da nisam sišao s uma, da ne histeriziram ili ne ponašam se kao fanatik ili izdajica, kako sam računao da ću kasnije biti opisan u medijima. Nisam želio da me djeca promatraju kroz debelo zatvorsko staklo, kao što Juliana Assangea, dok odrastaju, gledaju njegova, jer je posegnuo za jednakim prakticiranjem istine kao i ja.
---
---
Kopiju je dostavio New York Timesu, koji je 13. srpnja 1971. počeo objavljivati izvješća i originalne dokumente, tada nazvane Pentagon Papersima. Ovo je, očekivano, upalilo sve alarme u Washingtonu. Nekoliko dana poslije, Nixonova administracija uvjerila je savezni sud da zabrani daljnje objavljivanje, što je bio prvi takav čin u povijesti nacije. Nakon toga, Ellsberg je poslao kopiju i Washington Postu. Bijela kuća je i to pokušala spriječiti, ali je drugi sud presudio u korist Posta. Zviždač je izbjegavao FBI-evoj potjeri do kraja najvažnijih objava, a onda se, optužen za 12 kaznenih djela, sam predao.
---
---
Nekoliko Nixonovih dužnosnika, uključujući Kissingera, pokušali su na Ellsbergu upotrijebiti već dobro uhodanu tehniku; prokazati ga kao agenta Kremlja. Jedan takav difamirajući dopis, koji je napisao Howard Hunt, bivši časnik CIA-e, koji je kasnije igrao važnu ulogu u provali u Nacionalni odbor Demokratske stranke, što je dovelo do skandala Watergate, procurio je u NY Times. U njemu se tvrdilo da bi najbolji način da se odvrati pozornost od toga da vlada laže bio da se naglasi da “ostaje jasna mogućnost da će Ellsbergova ‘viša naredba‘ jednog dana biti otkrivena kao sovjetska tvorevina”. Hunt je također napisao da su "čelnici Sj. Vijetnama, Kine i SSSR-a nedvojbeno imali koristi od Ellsbergovih otkrića" te da su se Amerikanci mogli uvjeriti da Ellsbergove namjere nisu bile plemenite, već izdajnički pokušaj jačanja neprijatelja.
- Bojali su se da raspolažem s još dokumenata, poput onih koji bi dokazali da je Nixonprijetio Vijetnamcima da će ih zasuti nuklearnim bombama, što je i radio. Moj prijatelj Roger Morris, tada Kissingerov zamjenik, imao je papire koji su navodili da bi se taj napad dogodio dva kilometra od granice s Kinom, nakon čega bi Kinezi poslali zračne jedinice na nas, a mi onda upotrijebili atomsko oružje i protiv njih. Kada sam pitao Rogera zašto to nije objavio, rekao mi je: "Trebali smo širom otvoriti sefove s tajnim dokumentima i vikati ‘ubojstvo‘, jer to je točno što je to bilo." U to vrijeme ljudi još nisu baš vjerovali da ih vlada tako otvoreno laže ili da je toliko zločinačka.
---
Jean-michel Goudstikker/Afp
---
Međutim, učinak ovog skandala na Nixonovu politiku bio je ravan nuli. Rat se nastavio, da bi se godinu dana kasnije izvelo najveće bombardiranje dotad, a šest mjeseci poslije toga i najteže bombardiranje u povijesti čovječanstva. Ellsberg je tad izjavio da je očito kako američki narod ima podjednak utjecaj na vanjsku politiku svoje zemlje kao što je ruski imao na invaziju na Čehoslovačku.
Zatim se dogodio napad na Ellsberga koji je bio toliko šokantan da je zbog njega savezni sudac odbacio tekući kazneni postupak. Naime, skupina bivših agenata CIA-e i FBI-a, tzv. vodoinstalateri (jer rješavaju curenja informacija), orkestrirali su provalu u ured Ellsbergovog psihijatra kako bi otkrili njegove seksualne sklonosti i psihoseksualne tajne. Ova akcija je bila preteča provale u Watergate devet mjeseci kasnije, što je odigralo ključnu ulogu u oslobađajućoj presudi, na temelju lošeg ponašanja vlade (koja je također nezakonito prisluškivala Ellsbergove pozive). Da nije bilo te provale, velika je vjerojatnost da bi Ellsberg proveo desetljeća, ako ne i cijeli život iza rešetaka.
Ellsbergov primarni plan na suđenju bio je argumentirati poroti da je njegovo odavanje podataka bilo opravdano i moralno nužno, čak i ako je bilo protuzakonito. Ali, taj je plan brzo uništen kada je sudac presudio da se takva obrana ne može voditi prema Zakonu o špijunaži. Takva praksa je dovela do povećanja korištenja ovog statuta u desetljećima koja su uslijedila, što je eskaliralo 2010-ih, kada je Obama podržao kazneni progon osam zviždača prema ovom zakonu; više nego svi prethodni predsjednici zajedno.
---
---
Nakon što su progonjeni Edward Snowden i Chelsea Manning, Ellsberg je rekao da je desetljećima čekao da se pojave ljudi poput njih; oni koji su imali pristup tajnama koje bi razotkrile laži i korupciju sigurnosne države SAD-a. Nema sumnje da je njih, kao i Assangea, nadahnuo upravo Ellsberg. A on je tu trojku smatrao svojim herojima te je posljednje desetljeće svog života proveo djelujući kao jedan od njihovih najglasnijih i najpostojanijih branitelja. “Siguran sam da bi predsjednik Obama tražio doživotnu robiju u mom slučaju”, rekao je.
Poručio je da je Snowden, time što je svjesno riskirao život u zatvoru kako bi dokazao da su visoki dužnosnici lagali o špijuniranju Nacionalne sigurnosne agencije, "pokazao vrstu hrabrosti koju očekujemo od ljudi na bojnom polju". "Snowden je bio jedina osoba u je***oj NSA koja je učinila ono što je apsolutno trebala učiniti", kazao je Ellsberg. Kada su Snowdenovi kritičari pokušali iskoristiti Ellsberga da napadnu Snowdenovu odluku da napusti SAD, radije nego da ostane boriti se, Ellsberg ga je podržao. Tvrdio je da su, za razliku od vremena kada se njemu sudilo - pri čemu je bio pušten uz jamčevinu i mogao se braniti javno u medijima - novooptuženi za ove zločine odmah zatvoreni, držani u izolaciji i tretirani kao teroristi.
---
---
Ellsberg je na sličan način zagovarao Assangea, svjedočeći na njegovu saslušanju o izručenju u UK-u 2020. Tvrdio je da su Assangeova i njegova djela identična te inzistirao na tome da osnivač WikiLeaksa "po ovim optužbama ne može dobiti pošteno suđenje u SAD-u".
---
Mediji i beskonačni rat
- Funkcija medija u ratno doba u našem militantnom društvu je uvjeriti javnost u potrebu za dodatnim naoružanjem i intervencijom. U SAD-u, medije kontroliraju velike korporacije, a rat je dobar za biznis, čak i kada ne ide u pravom smjeru. Stoga, za njih je prirodno za voditelje postaviti bivše vojne dužnosnike ili nekoga iz CIA-e. Barem ako želite beskonačni rat, što SAD svakako želi.
---
- Assangeovo suđenje je prvi progon novinara za objavljivanje informacija, a ako ga izruče, sigurno neće biti i zadnji. Julian je i meni dao sve te informacije prije nego medijima, što znači da sam i ja kazneno odgovoran, jednako kao i svi oni koji, kako kaže neustavni Zakon o špijunaži, "čitaju, rukovode ili upravljaju papirom koji je od vlade označen kao tajni". To se odnosi i na same čitaoce NY Timesa ili njegove urednike. Prvo ovakvo suđenje za novinara prethodi onome prvome za čitaoca. To je savršeni zakon za Carstvo.
---
---
Ellsberg je SAD nazivao "prikrivenim Carstvom", pri čemu prikriveno znači "što se može uvjerljivo zanijekati". To podrazumijeva ne samo skrivanje onog što se provodi, već i podmetanje dokaza o tome kako se planira nešto sasvim drugačije.
- "Ne radim ja to nego netko drugi" ili "osoba iznad mene je za to zadužena" slojevi su kojima se sprječava da, konačno, predsjednik snosi odgovornost i za što. Ne samo da imamo potrebu uvjerljivo nijekati da smo Carstvo koje upravlja tuđim vladama i policijom, da smo mi ti koji odlučujemo tko će tamo ići u zatvor ili koga će se upucati, već sama činjenica da to niječemo potvrđuje kako to radimo kako bismo održali to prikriveno Carstvo.
U pokušaju da upozori Amerikance na opasnosti uloge SAD-a u Ukrajini - zbog koje je smatrao da je rizik od nuklearnog sukoba uznemirujuće visok - Ellsberg je objavio strogo povjerljiv dokument koji pokazuje da je Washington 1958. namjeravao izvesti nuklearni napad na Kinu, nakon što je zauzela nekoliko otoka uz obalu Tajvana.
- Einsenhower je tad predvidio da bi se u to uključila i Rusija, granatiranjem Tajvana, Okinawe, Guama i čak Japana, što bi garantiralo globalni nuklearni rat koji bi, po našim procjenama, ubio 600 milijuna ljudi. I dan danas, u takvim projekcijama, SAD uvijek gleda na rat protiv te dvije države kao združeni pothvat. To je mit koji je uzeo maha u javnosti, ta pomisao da ćemo doživjeti manje štete ako napadnemo prvi. Sada se suočavamo s tim da se većina života na Zemlji ugasi zbog pitanja tko kontrolira Krim, Donbas ili Tajvan. To je ludilo.
---
---
S obzirom na to da sa spomenutog dokumenta nikada nije skinuta oznaka povjerljivosti, Ellsberg je inzistirao na tome da se ono što je učinio ne razlikuje od onoga što su učinili Assange, Manning i Snowden, te je želio da bude procesuiran prema Zakonu o špijunaži; kako bi istaknuo nepravdu tih kaznenih progona.
- Bojim se da su transparentnost i rat dvije riječi koje ne mogu koegzistirati. U ratu vlada sakriva svoje zločine, laži, pogrešne pretpostavke i nepromišljene postupke. Ta tajnost je onda legitimizirana u ratu jer se morate čuvati neprijatelja. Kada netko istupi, dogode se dvije stvari. Prvo, protiv njega se pokrene kazneni postupak, a drugo i vrlo zabrinjavajuće jest da se, u stvari, ne desi više ništa. Možda se pojavi nekakvo javno mišljenje, ali ono ne utječe na politike, kao ni na odluku hoće li se rat završiti ili ne. Dakle, postoji problem s publikom, s građanstvom i, ako hoćete, s našom vrstom. Diplomatski ishod ukrajinskog sukoba, u kojemu svaka strana napravi nepopularne ustupke, mogao bi spasiti milijune života. Ja bih to volio vidjeti, ali mislim da se to neće dogoditi.
Ukazao je i na to kako su nedavno procurjeli dokumenti iz Pentagona pokazali da će sljedeće godine u Ukrajini svi biti na otprilike istim pozicijama, a da Zapad još uvijek neće biti voljan potaknuti pregovore.
- Što to govori o ljudima koji kreiraju našu inozemnu politiku? U travnju 2022. Zelenski i Putin su, praktički, imali dogovor o povratku u status quo, ali su SAD i Velika Britanija poručili da nisu spremni na to i da žele da se rat nastavi. Po meni je to zločin protiv čovječnosti, ta ideja da moramo ubijati ljude na obje strane kako bismo, citiram, "oslabili Ruse". Bilo je mnogo Amerikanaca koji su željeli ovaj rat i dobili su točno ono što su htjeli. Čak i bolje od onoga što su ikada sanjali.
---
---
Ellsberg je rekao kako se Amerikanci pitaju zašto ne uče iz neuspjeha u Vijetnamu, Afganistanu i drugdje. A njegov odgovor je: "Tko bi trebao učiti?"
- Ti ratovi su bili vrlo profitabilni. Bojim se da će se rat u Ukrajini nastaviti i to onoliko koliko je trajao onaj u Afganistanu protiv SSSR-a. Ne u trenutnom obliku, nego kao neka vrsta gerilskog sukoba kojeg podržavamo, kojeg ćemo podržavati i tijekom kojeg će Ukrajinci biti samljeveni na komadiće. SAD kontrolira NATO u maniri mafijaške cose nostre, što mu omogućava da snabdijeva oružjem bivše pripadnike Varšavskog pakta i to "protiv koga?", kako su, razumljivo, jednom upitali Rusi. Zapravo, Rusija je nezamjenjiv neprijatelj u Europi. Ne možete baš opravdati podmornice s interkontinentalnim balističkim projektilima za borbu protiv Jemena ili ISIS-a. Samo Rusija i Kina pružaju mogućnost prokazivanja rivala protiv kojeg se treba obraniti. Putin je sada rudnik zlata za industriju oružja.
Istaknuo je i kako bi bilo pogrešno reći da je industrija oružja napravila invaziju na Ukrajinu, jer je Putin to napravio. Doduše, navodi, dužnosnici pod njihovom paskom su bili spremni riskirati ovakav sukob svojim provokativnim politikama.
- Svaki ruski lider bi, u konačnici, reagirao na to, koliko god ilegalno. Baš kao što smo i mi reagirali kada je Hruščov stavio rakete na Kubu. Kuba nije naša i te rakete nisu prijetile našoj sigurnosti. Ovo govorim kao netko tko je uživo nadgledao ovaj proces iz Pentagona. To ne opravdava Putinovu agresiju. Da, on je imao razloga osjećati se ugroženo na dugi rok, u smislu oružja na njegovim granicama. Ali nije imao legitimni razlog za invaziju, kao što ni Kennedy nije imao za Kubu. Sada SAD potiče pokret za neovisnost Tajvana, područja koje Kinezi smatraju svojim. Njegovo odcijepljene bi rezultiralo ratom, jednako kao što Lincoln nije bio voljan dozvoliti odcjepljenje Konfederacije. SAD to podupire na način koji ja ne mogu razumjeti, kao da žele rat s Kinom.
---
---
Ellsbergova težnja za boljim svijetom nikada nije prestala. Bio je čest sudionik prosvjeda protiv američkih ratova, pri čemu je privođen 87 puta.
- Odabirem ponašati se kao da to čini razliku. To je samo izbor. To je samo bolji način življenja. To je način na koji sam izabrao živjeti. Možemo raditi na sprječavanju kataklizme. Danas se svako zagovaranje okončanja ukrajinskog sukoba smatra bivanjem na pogrešnoj strani. Isto je sa Tajvanom. To je nečuveno. Riskiramo sve oko pitanja kontrole nad Tajvanom. Kad kažem da riskiramo sve, mislim da riskiramo sveobuhvatni nuklearni rat.
---
Karen Bleier/Afp
---
Danielov sin Robert je rekao kako su prva tri mjeseca nakon što mu je dijagnosticiran neoperabilni rak za njegovog oca zapravo bila vrlo sretno razdoblje.
- Kako je rekao, kao što je uvijek bolje pisao pod rokom, pokazalo se da može “bolje živjeti pod rokom”, s radošću, zahvalnošću i svrhom. Možda je postojao i osjećaj olakšanja što sudbina svijeta više ne ovisi o njegovim naporima.
Ellsberg je iskazao želju da mu na nadgrobnoj ploči piše da je bio "dio antivijetnamskog i antinuklearnog pokreta". Ili, drugim riječima, "najopasniji čovjek na svijetu".
Na sreću mnogih, 16. lipnja 2023. godine preminuo je "najopasniji čovjek u Americi" Daniel Ellsberg. Ovaj kontroverzni čovjek, koji je poživio 92 godine, bio je dvostruki agent, špijun, nacionalni izdajnik, kriminalac, psihijatrijski bolesnik, zlostavljač djece, teoretičar zavjera, prorus i najbolji prijatelj Noama Chomskog. Većinu tih grijeha mu je američka vlada pokušala prikačiti kako bi ga osudila na predloženih 115 godina zatvora. Ipak, od ovoga ga je spasio nevjerojatni splet okolnosti, po čemu je 2017. Steven Spielberg snimio hvaljeni "The Post".
Naime, Ellsbergova krivnja se sastojala od toga da je, kao zviždač, američkoj javnosti gurnuo pod nos Pentagon Paperse; dokumente koji su pokazali da ih njihova vlada otvoreno laže u vezi vijetnamskog rata. Kada je stigao pred sud u Bostonu, kako bi se predao, novinar ga je pitao brine li ga mogućnost odlaska u zatvor. "Ne biste li i vi otišli u zatvor da pomognete okončanju ovog rata?", uzvratio je Ellsberg. Takav je čovjek bio "najopasniji u Americi"; barem po mišljenju tvorca tog nadimka, čovjeka kojega mnogi smatraju multiratnim zločincem, Henrya Kissingera.
---
---
U kasnim 50-ima, Ellsberg je počeo raditi za RAND, think tank koji se smatra Pentagonovim partnerom od najvećeg povjerenja. Bio je zadužen za nuklearnu strategiju i popratni arsenal, što ga je stavilo u središte najosjetljivijih hladnoratovskih rasprava o kreiranju nacionalne politike. Tamo ga je zatekla i prva velika laž američkog establišmenta; ona da je vijetnamska vojska izvela agresiju na američke brodove u zaljevu Tonkin. Zbog ove obmane je američki Senat odobrio invaziju na ovu zemlju u kolovozu 1964. godine. Ipak, Ellsberga je sudbina pogodila tek iduće proljeće, i to Kupidovom strijelom.
- Ne sjeća se mnogo ljudi svog prvog ljubavnog sastanka sa suprugom, ali naš je bio 17. travnja ‘65., na dan prvog prosvjeda protiv vijetnamskog rata. Ona je kao novinarka intervjuirala ljude na tom maršu i natjerala mene da joj nosim teški snimač zvuka. Nadao sam se samo da moja slika neće završiti u novinama, da me kolege ne vide kako protestiram. Tog dana sam čuo govore s kojima sam se mogao poistovjetiti. Nisam bio entuzijastičan oko Vijetnama, ali to je bio moj posao. I radio sam ga predobro. To je jedna od stvari koje žalim, što sam radio ono za što sam znao da nije dobro za ovu zemlju. Upravo takvi ljudi su bili ti koji su omogućili da se taj rat nastavi - ispričao je Ellsberg.
---
---
Par godina poslije, priča Ellsberg, svi ljudi s kojima je radio u vladi osjećali su da je taj rat beznadan i u mrtvoj točki. Ali, izgovoriti takvo nešto je bilo tabu. Uostalom, Lyndon Johnson je to bio zabranio svim dužnosnicima. No, Ellsberg je primijetio da postoje ljudi koji razmišljaju kao i on, ali po tom pitanju čine mnogo više od njega.
- Bili su to mahom mladi koji su od novačenja mogli pobjeći u Kanadu ili Švedsku, ali su odabrali pružiti najjači mogući otpor koji su mogli, jer su znali da je to pogrešno. To isto sam znao i ja. Zato sam i istupio s dokumentima koji su pokazali da se u tom ratu nije moglo pobijediti.
Ali, nitko od onih koji su završili u zatvoru nisu prosvjedovali zbog toga što su mislili da se ne može pobijediti, nego jer su vjerovali da je rat pogrešan. To je nešto što mi se čini da ljudi još uvijek nisu spremni prepoznati - da naša zemlja nije poduzela častan, ali nedovoljno uspješan potez, nego da je bila u krivu i pritom ubijala ljude bez razloga. Zato se u toj poziciji nađemo uvijek iznova. Borimo se protiv samoodređenja drugih zemalja, umjesto da se bavimo s problemima kod kuće.
---
Laž za početak rata
Na temelju dokumenata s kojih je skinuta oznaka tajnosti, Mornarički institut SAD-a je priznao da su "visoki vladini dužnosnici iskrivili činjenice i obmanuli američku javnost o događajima koji su doveli do pune upletenosti SAD-a u Vijetnamski rat."
U svojoj knjizi, izražavajući žaljenje zbog uloge koju je igrao u vođenju tog rata, tadašnji ministar obrane Robert S. McNamara označio je hladnoratovske tvrdnje o incidentu u Tonkinškom zaljevu kao "laži".
---
Dok je slušao kako jedan američki lider za drugim šire laži kroz nekritičke medije, Ellsberg je znao da u rukama ima papire koji mogu sve to prokazati. Ipak, postojao je jedan problem: ti dokumenti su bili označeni kao "strogo povjerljivi", što je značilo da bi svatko tko ih otkrije bio kriv za najteža kaznena djela u američkom zakoniku. Konkretno, sudilo bi mu se po Zakonu o špijunaži iz 1917., koji je donesen kako bi se kriminaliziralo protivljenje ulozi SAD-a u Prvom svjetskom ratu.
---
---
U kolovozu 1969. Ellsberg je prisustvovao antiratnoj konferenciji na kojoj je čuo priče onih koji su odbili novačenje i zbog toga završili u zatvoru. Usred skupa, Ellsberg je otišao u kupaonicu, legao na pod i počeo plakati. To je bio trenutak kad je odlučio da nema izbora, jer bi grižnja koju bi trpio ostatak života, znajući da je imao priliku pomoći u okončanju rata, bila daleko gora od svih kazni koje će pretrpjeti za otkrivanje istine, pod cijenu doživotnog zatvora.
Prvo je pokušao uvjeriti američke senatore da pročitaju ove dokumente u Senatu. Ali, usprkos tome što im Ustav daje imunitet, nijedan to nije bio voljan učiniti. Jedino što mu je preostalo je bio izlazak u medije. Trebalo mu je osam mjeseci da napravi nekoliko kopija svežnja dokumenata od 7.000 stranica. To je radio u uredu prijatelja, uz pomoć svoje djece, tada 13-godišnjeg Roberta i 10-godišnje Mary.
- Nisam planirao povesti Mary, ali se bunila da nas ne želi čekati sama u autu. Tada je, jer vlasnik trgovine nije dobro okrenuo ključ, što je upalilo alarm, došla policija. Našli su mi sina za kopirkom, a kćer kako izrezuje "strogo povjerljivo" s vrha i dna stranica. Kada su vidjeli da je u pitanju obiteljski projekt, otišli su. Dovodio sam sina jer sam htio da spozna kako je, u određenim vremenima, najbolja stvar koju možeš učiniti reći "ne" vladinim politikama, čak i po cijenu zatvora. I htio sam da se uvjeri da nisam sišao s uma, da ne histeriziram ili ne ponašam se kao fanatik ili izdajica, kako sam računao da ću kasnije biti opisan u medijima. Nisam želio da me djeca promatraju kroz debelo zatvorsko staklo, kao što Juliana Assangea, dok odrastaju, gledaju njegova, jer je posegnuo za jednakim prakticiranjem istine kao i ja.
---
---
Kopiju je dostavio New York Timesu, koji je 13. srpnja 1971. počeo objavljivati izvješća i originalne dokumente, tada nazvane Pentagon Papersima. Ovo je, očekivano, upalilo sve alarme u Washingtonu. Nekoliko dana poslije, Nixonova administracija uvjerila je savezni sud da zabrani daljnje objavljivanje, što je bio prvi takav čin u povijesti nacije. Nakon toga, Ellsberg je poslao kopiju i Washington Postu. Bijela kuća je i to pokušala spriječiti, ali je drugi sud presudio u korist Posta. Zviždač je izbjegavao FBI-evoj potjeri do kraja najvažnijih objava, a onda se, optužen za 12 kaznenih djela, sam predao.
---
---
Nekoliko Nixonovih dužnosnika, uključujući Kissingera, pokušali su na Ellsbergu upotrijebiti već dobro uhodanu tehniku; prokazati ga kao agenta Kremlja. Jedan takav difamirajući dopis, koji je napisao Howard Hunt, bivši časnik CIA-e, koji je kasnije igrao važnu ulogu u provali u Nacionalni odbor Demokratske stranke, što je dovelo do skandala Watergate, procurio je u NY Times. U njemu se tvrdilo da bi najbolji način da se odvrati pozornost od toga da vlada laže bio da se naglasi da “ostaje jasna mogućnost da će Ellsbergova ‘viša naredba‘ jednog dana biti otkrivena kao sovjetska tvorevina”. Hunt je također napisao da su "čelnici Sj. Vijetnama, Kine i SSSR-a nedvojbeno imali koristi od Ellsbergovih otkrića" te da su se Amerikanci mogli uvjeriti da Ellsbergove namjere nisu bile plemenite, već izdajnički pokušaj jačanja neprijatelja.
- Bojali su se da raspolažem s još dokumenata, poput onih koji bi dokazali da je Nixonprijetio Vijetnamcima da će ih zasuti nuklearnim bombama, što je i radio. Moj prijatelj Roger Morris, tada Kissingerov zamjenik, imao je papire koji su navodili da bi se taj napad dogodio dva kilometra od granice s Kinom, nakon čega bi Kinezi poslali zračne jedinice na nas, a mi onda upotrijebili atomsko oružje i protiv njih. Kada sam pitao Rogera zašto to nije objavio, rekao mi je: "Trebali smo širom otvoriti sefove s tajnim dokumentima i vikati ‘ubojstvo‘, jer to je točno što je to bilo." U to vrijeme ljudi još nisu baš vjerovali da ih vlada tako otvoreno laže ili da je toliko zločinačka.
---
Jean-michel Goudstikker/Afp
---
Međutim, učinak ovog skandala na Nixonovu politiku bio je ravan nuli. Rat se nastavio, da bi se godinu dana kasnije izvelo najveće bombardiranje dotad, a šest mjeseci poslije toga i najteže bombardiranje u povijesti čovječanstva. Ellsberg je tad izjavio da je očito kako američki narod ima podjednak utjecaj na vanjsku politiku svoje zemlje kao što je ruski imao na invaziju na Čehoslovačku.
Zatim se dogodio napad na Ellsberga koji je bio toliko šokantan da je zbog njega savezni sudac odbacio tekući kazneni postupak. Naime, skupina bivših agenata CIA-e i FBI-a, tzv. vodoinstalateri (jer rješavaju curenja informacija), orkestrirali su provalu u ured Ellsbergovog psihijatra kako bi otkrili njegove seksualne sklonosti i psihoseksualne tajne. Ova akcija je bila preteča provale u Watergate devet mjeseci kasnije, što je odigralo ključnu ulogu u oslobađajućoj presudi, na temelju lošeg ponašanja vlade (koja je također nezakonito prisluškivala Ellsbergove pozive). Da nije bilo te provale, velika je vjerojatnost da bi Ellsberg proveo desetljeća, ako ne i cijeli život iza rešetaka.
Ellsbergov primarni plan na suđenju bio je argumentirati poroti da je njegovo odavanje podataka bilo opravdano i moralno nužno, čak i ako je bilo protuzakonito. Ali, taj je plan brzo uništen kada je sudac presudio da se takva obrana ne može voditi prema Zakonu o špijunaži. Takva praksa je dovela do povećanja korištenja ovog statuta u desetljećima koja su uslijedila, što je eskaliralo 2010-ih, kada je Obama podržao kazneni progon osam zviždača prema ovom zakonu; više nego svi prethodni predsjednici zajedno.
---
---
Nakon što su progonjeni Edward Snowden i Chelsea Manning, Ellsberg je rekao da je desetljećima čekao da se pojave ljudi poput njih; oni koji su imali pristup tajnama koje bi razotkrile laži i korupciju sigurnosne države SAD-a. Nema sumnje da je njih, kao i Assangea, nadahnuo upravo Ellsberg. A on je tu trojku smatrao svojim herojima te je posljednje desetljeće svog života proveo djelujući kao jedan od njihovih najglasnijih i najpostojanijih branitelja. “Siguran sam da bi predsjednik Obama tražio doživotnu robiju u mom slučaju”, rekao je.
Poručio je da je Snowden, time što je svjesno riskirao život u zatvoru kako bi dokazao da su visoki dužnosnici lagali o špijuniranju Nacionalne sigurnosne agencije, "pokazao vrstu hrabrosti koju očekujemo od ljudi na bojnom polju". "Snowden je bio jedina osoba u je***oj NSA koja je učinila ono što je apsolutno trebala učiniti", kazao je Ellsberg. Kada su Snowdenovi kritičari pokušali iskoristiti Ellsberga da napadnu Snowdenovu odluku da napusti SAD, radije nego da ostane boriti se, Ellsberg ga je podržao. Tvrdio je da su, za razliku od vremena kada se njemu sudilo - pri čemu je bio pušten uz jamčevinu i mogao se braniti javno u medijima - novooptuženi za ove zločine odmah zatvoreni, držani u izolaciji i tretirani kao teroristi.
---
---
Ellsberg je na sličan način zagovarao Assangea, svjedočeći na njegovu saslušanju o izručenju u UK-u 2020. Tvrdio je da su Assangeova i njegova djela identična te inzistirao na tome da osnivač WikiLeaksa "po ovim optužbama ne može dobiti pošteno suđenje u SAD-u".
---
Mediji i beskonačni rat
- Funkcija medija u ratno doba u našem militantnom društvu je uvjeriti javnost u potrebu za dodatnim naoružanjem i intervencijom. U SAD-u, medije kontroliraju velike korporacije, a rat je dobar za biznis, čak i kada ne ide u pravom smjeru. Stoga, za njih je prirodno za voditelje postaviti bivše vojne dužnosnike ili nekoga iz CIA-e. Barem ako želite beskonačni rat, što SAD svakako želi.
---
- Assangeovo suđenje je prvi progon novinara za objavljivanje informacija, a ako ga izruče, sigurno neće biti i zadnji. Julian je i meni dao sve te informacije prije nego medijima, što znači da sam i ja kazneno odgovoran, jednako kao i svi oni koji, kako kaže neustavni Zakon o špijunaži, "čitaju, rukovode ili upravljaju papirom koji je od vlade označen kao tajni". To se odnosi i na same čitaoce NY Timesa ili njegove urednike. Prvo ovakvo suđenje za novinara prethodi onome prvome za čitaoca. To je savršeni zakon za Carstvo.
---
---
Ellsberg je SAD nazivao "prikrivenim Carstvom", pri čemu prikriveno znači "što se može uvjerljivo zanijekati". To podrazumijeva ne samo skrivanje onog što se provodi, već i podmetanje dokaza o tome kako se planira nešto sasvim drugačije.
- "Ne radim ja to nego netko drugi" ili "osoba iznad mene je za to zadužena" slojevi su kojima se sprječava da, konačno, predsjednik snosi odgovornost i za što. Ne samo da imamo potrebu uvjerljivo nijekati da smo Carstvo koje upravlja tuđim vladama i policijom, da smo mi ti koji odlučujemo tko će tamo ići u zatvor ili koga će se upucati, već sama činjenica da to niječemo potvrđuje kako to radimo kako bismo održali to prikriveno Carstvo.
U pokušaju da upozori Amerikance na opasnosti uloge SAD-a u Ukrajini - zbog koje je smatrao da je rizik od nuklearnog sukoba uznemirujuće visok - Ellsberg je objavio strogo povjerljiv dokument koji pokazuje da je Washington 1958. namjeravao izvesti nuklearni napad na Kinu, nakon što je zauzela nekoliko otoka uz obalu Tajvana.
- Einsenhower je tad predvidio da bi se u to uključila i Rusija, granatiranjem Tajvana, Okinawe, Guama i čak Japana, što bi garantiralo globalni nuklearni rat koji bi, po našim procjenama, ubio 600 milijuna ljudi. I dan danas, u takvim projekcijama, SAD uvijek gleda na rat protiv te dvije države kao združeni pothvat. To je mit koji je uzeo maha u javnosti, ta pomisao da ćemo doživjeti manje štete ako napadnemo prvi. Sada se suočavamo s tim da se većina života na Zemlji ugasi zbog pitanja tko kontrolira Krim, Donbas ili Tajvan. To je ludilo.
---
---
S obzirom na to da sa spomenutog dokumenta nikada nije skinuta oznaka povjerljivosti, Ellsberg je inzistirao na tome da se ono što je učinio ne razlikuje od onoga što su učinili Assange, Manning i Snowden, te je želio da bude procesuiran prema Zakonu o špijunaži; kako bi istaknuo nepravdu tih kaznenih progona.
- Bojim se da su transparentnost i rat dvije riječi koje ne mogu koegzistirati. U ratu vlada sakriva svoje zločine, laži, pogrešne pretpostavke i nepromišljene postupke. Ta tajnost je onda legitimizirana u ratu jer se morate čuvati neprijatelja. Kada netko istupi, dogode se dvije stvari. Prvo, protiv njega se pokrene kazneni postupak, a drugo i vrlo zabrinjavajuće jest da se, u stvari, ne desi više ništa. Možda se pojavi nekakvo javno mišljenje, ali ono ne utječe na politike, kao ni na odluku hoće li se rat završiti ili ne. Dakle, postoji problem s publikom, s građanstvom i, ako hoćete, s našom vrstom. Diplomatski ishod ukrajinskog sukoba, u kojemu svaka strana napravi nepopularne ustupke, mogao bi spasiti milijune života. Ja bih to volio vidjeti, ali mislim da se to neće dogoditi.
Ukazao je i na to kako su nedavno procurjeli dokumenti iz Pentagona pokazali da će sljedeće godine u Ukrajini svi biti na otprilike istim pozicijama, a da Zapad još uvijek neće biti voljan potaknuti pregovore.
- Što to govori o ljudima koji kreiraju našu inozemnu politiku? U travnju 2022. Zelenski i Putin su, praktički, imali dogovor o povratku u status quo, ali su SAD i Velika Britanija poručili da nisu spremni na to i da žele da se rat nastavi. Po meni je to zločin protiv čovječnosti, ta ideja da moramo ubijati ljude na obje strane kako bismo, citiram, "oslabili Ruse". Bilo je mnogo Amerikanaca koji su željeli ovaj rat i dobili su točno ono što su htjeli. Čak i bolje od onoga što su ikada sanjali.
---
---
Ellsberg je rekao kako se Amerikanci pitaju zašto ne uče iz neuspjeha u Vijetnamu, Afganistanu i drugdje. A njegov odgovor je: "Tko bi trebao učiti?"
- Ti ratovi su bili vrlo profitabilni. Bojim se da će se rat u Ukrajini nastaviti i to onoliko koliko je trajao onaj u Afganistanu protiv SSSR-a. Ne u trenutnom obliku, nego kao neka vrsta gerilskog sukoba kojeg podržavamo, kojeg ćemo podržavati i tijekom kojeg će Ukrajinci biti samljeveni na komadiće. SAD kontrolira NATO u maniri mafijaške cose nostre, što mu omogućava da snabdijeva oružjem bivše pripadnike Varšavskog pakta i to "protiv koga?", kako su, razumljivo, jednom upitali Rusi. Zapravo, Rusija je nezamjenjiv neprijatelj u Europi. Ne možete baš opravdati podmornice s interkontinentalnim balističkim projektilima za borbu protiv Jemena ili ISIS-a. Samo Rusija i Kina pružaju mogućnost prokazivanja rivala protiv kojeg se treba obraniti. Putin je sada rudnik zlata za industriju oružja.
Istaknuo je i kako bi bilo pogrešno reći da je industrija oružja napravila invaziju na Ukrajinu, jer je Putin to napravio. Doduše, navodi, dužnosnici pod njihovom paskom su bili spremni riskirati ovakav sukob svojim provokativnim politikama.
- Svaki ruski lider bi, u konačnici, reagirao na to, koliko god ilegalno. Baš kao što smo i mi reagirali kada je Hruščov stavio rakete na Kubu. Kuba nije naša i te rakete nisu prijetile našoj sigurnosti. Ovo govorim kao netko tko je uživo nadgledao ovaj proces iz Pentagona. To ne opravdava Putinovu agresiju. Da, on je imao razloga osjećati se ugroženo na dugi rok, u smislu oružja na njegovim granicama. Ali nije imao legitimni razlog za invaziju, kao što ni Kennedy nije imao za Kubu. Sada SAD potiče pokret za neovisnost Tajvana, područja koje Kinezi smatraju svojim. Njegovo odcijepljene bi rezultiralo ratom, jednako kao što Lincoln nije bio voljan dozvoliti odcjepljenje Konfederacije. SAD to podupire na način koji ja ne mogu razumjeti, kao da žele rat s Kinom.
---
---
Ellsbergova težnja za boljim svijetom nikada nije prestala. Bio je čest sudionik prosvjeda protiv američkih ratova, pri čemu je privođen 87 puta.
- Odabirem ponašati se kao da to čini razliku. To je samo izbor. To je samo bolji način življenja. To je način na koji sam izabrao živjeti. Možemo raditi na sprječavanju kataklizme. Danas se svako zagovaranje okončanja ukrajinskog sukoba smatra bivanjem na pogrešnoj strani. Isto je sa Tajvanom. To je nečuveno. Riskiramo sve oko pitanja kontrole nad Tajvanom. Kad kažem da riskiramo sve, mislim da riskiramo sveobuhvatni nuklearni rat.
---
Karen Bleier/Afp
---
Danielov sin Robert je rekao kako su prva tri mjeseca nakon što mu je dijagnosticiran neoperabilni rak za njegovog oca zapravo bila vrlo sretno razdoblje.
- Kako je rekao, kao što je uvijek bolje pisao pod rokom, pokazalo se da može “bolje živjeti pod rokom”, s radošću, zahvalnošću i svrhom. Možda je postojao i osjećaj olakšanja što sudbina svijeta više ne ovisi o njegovim naporima.
Ellsberg je iskazao želju da mu na nadgrobnoj ploči piše da je bio "dio antivijetnamskog i antinuklearnog pokreta". Ili, drugim riječima, "najopasniji čovjek na svijetu".
Magnus Hjalmarson Neideman/SvD/TT NEWS AGENCY/TT News Agency via AFPShutterstock
Na sreću mnogih, 16. lipnja 2023. godine preminuo je "najopasniji čovjek u Americi" Daniel Ellsberg. Ovaj kontroverzni čovjek, koji je poživio 92 godine, bio je dvostruki agent, špijun, nacionalni izdajnik, kriminalac, psihijatrijski bolesnik, zlostavljač djece, teoretičar zavjera, prorus i najbolji prijatelj Noama Chomskog. Većinu tih grijeha mu je američka vlada pokušala prikačiti kako bi ga osudila na predloženih 115 godina zatvora. Ipak, od ovoga ga je spasio nevjerojatni splet okolnosti, po čemu je 2017. Steven Spielberg snimio hvaljeni "The Post".
Naime, Ellsbergova krivnja se sastojala od toga da je, kao zviždač, američkoj javnosti gurnuo pod nos Pentagon Paperse; dokumente koji su pokazali da ih njihova vlada otvoreno laže u vezi vijetnamskog rata. Kada...
