Često se citira rečenica u kojoj Dostojevski tvrdi da će samo "ljepota spasiti svijet". No zaboravlja se se kontekst. Radilo se o njegovoj "polemici" s Tolstojem koji je, u zanosu revolucionarnog humanizma, ustvrdio: "Što vrijedi Shakespeare u usporedbi s parom čizama za onoga tko mora hodati bos?"
Kroz lik Nikolaja Stavrogina Dostojevski naslućuje taj revolucionarni nihilizam, pa u "Demonima" odgovara Tolstoju: "Tvrdim da su Shakespeare i Rafael iznad emancipacije seljaka, iznad nacionalnosti, iznad socijalizma, iznad mlade generacije, iznad znanosti, iznad gotovo čitavog čovječanstva, jer su oni voće, pravi plod čovječanstva, možda najljepši plod koji ono može dati, plod savršene ljepote, bez koje ne bih pristao živjeti." Pa onda kroz usta kneza Miškina izgovara tu...