Trodnevni summit NATO-a u Washingtonu završio je u četvrtak. U fokusu je bila pomoć Ukrajini u nastavku obrane od ruske agresije i s tim povezana europska sigurnost. Summit su, u tom dijelu, obilježili dogovor o slanju velikog broja suvremenih zapadnih sustava protuzračne obrane, najava skorog ‘slijetanja‘ prvih borbenih aviona F-16 u Ukrajinu i obećanje Kijevu da je njegov put u euroatlantske integracije "nepovratan" - što bi sugeriralo da nikakvi pregovori s Moskvom neće omesti članstvo Ukrajine u NATO-u jednog dana kad se ispune uvjeti za to i sve članice slože s tim. Uglavnom, jamstva NATO-a da čvrsto stoji iza Ukrajine, piše Jutarnji list.
Obilježili su ga i drugi taktički i strateški dogovori, poput za vrijeme summita objavljene odluke Berlina i Washingtona o raspoređivanju američkih dalekometnih raketnih sustava u Njemačkoj, prvi puta od završetka ‘Hladnog rata‘ te, dakako, novi teški gafovi američkog predsjednika Joea Bidena.
No, utjecajni Politico posebno se pozabavio dvojicom čelnika koji predstavljaju jedan nešto drugačiji NATO - mađarskim premijerom Viktorom Orbánom i turskim predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoganom.
Turska i Mađarska došle su na summit NATO-a, kako ocjenjuje Politico, spremne za ‘igre skrivača‘ i cjenkanje. Naizgled su obojica predstavnici čvrstih članica vojnog saveza. Mađarska troši 2,1 posto BDP-a na obranu, što je iznad minimalnog cilja saveza, te modernizira svoju vojsku. Turska, pak, ima drugu po veličini vojsku u NATO-u nakon SAD-a.
No, ni Viktor Orbán ni Recep Tayyip Erdogan nisu ugodni partneri za ostale članice NATO-a. Radi se o dvojici populista - jedan brani kršćanske vrijednosti, a drugi je sve izraženiji islamist - koji imaju šire zajedničke interese. Obojica ‘koketiraju‘ s Rusijom, gledaju kako da se klone potpore Ukrajini i imaju vanjsku politiku koja se često sukobljava s prioritetima NATO-a.
Žele NATO dalje od Ukrajine i iščekuju Trumpa
Oni žele osigurati da NATO bude isključivo obrambeni savez, što znači da drži prste i nos podalje od Ukrajine, a također se pripremaju za moguću promjenu vlasti u Sjedinjenim Državama i ulizivanje Donaldu Trumpu. Čim je Orbán stigao u Washington nakon svojih od zapadnih partnera oštro kritiziranih susreta s Vladimirom Putinom u Moskvi i Xi Jinpingom u Pekingu, sjeo je s Erdoganom. Kasnije u četvrtak odletio je na Floridu kako bi se susreo s Trumpom u Mar-a-Lagu.
Orbán je, nakon što je Mađarska preuzela polugodišnje predsjedanje Europskom unijom, iskoristio summit NATO-a kao još jednu svoju platformu za propovijedanje svoje samoproglašene "mirovne" misije, što je nastojanje da se okonča rat u Ukrajini prema onome što izgleda taman kao uvjeti koje je za to postavio ruski čelnik. "Razmatrano je pitanje rusko-ukrajinskog rata", naveo je Orbánov ured u priopćenju nakon sastanka s Erdoganom, dodajući da je mađarski premijer "zatražio potporu mađarske mirovne misije s obzirom na činjenicu da je Turska bila jedini uspješni posrednik u sukobu dosad".
Mađarska je jedina zemlja NATO-a koja se izuzela od nove misije saveza za potporu Ukrajini koordiniranjem isporuke zapadnog oružja i obukom ukrajinskih vojnika. Tjednima prije dolaska na summit, Orbán je prisilio tadašnjeg nizozemskog premijera Marka Ruttea da potpiše i potvrdi poštivanje ove pozicije, što je bio dar u zamjenu za mađarsku potporu Rutteovoj kandidaturi za idućeg glavnog tajnika NATO-a.
Turska je također držala Ruttea ‘na ledu‘ prije nego što je potpisala njegovu kandidaturu. Sada, na žalost američkih i europskih diplomata, Ankara ima novi zahtjev, kako navode dvojica dužnosnika NATO-a - da Turska bude domaćin summita NATO-a 2026. Ankara je u posljednjem trenutku izazvala probleme u vezi deklaracije sa summita NATO-a, koja je objavljena u srijedu navečer. Ranije ovog tjedna, Turska je ponovno otvorila raspravu o raznim točkama deklaracije, prema jednom diplomatu, koji je rekao da je takav potez rijedak s obzirom na naprednu fazu pregovora o tekstu.
Zajednički ples
Na kraju se u deklaraciji spominje da se zemlje NATO-a "raduju ponovnom susretu na našem sljedećem summitu u Haagu, Nizozemska, u lipnju 2025., nakon čega slijedi sastanak u Turskoj". Formulacija (sastanak za razliku od summita) i vrijeme (2026. ili kasnije) namjerno su ostavljeni nejasni kako bi zemlje mogle dogovoriti detalje u kasnijoj fazi.
Ankara je također nastojala ublažiti spominjanje suradnje NATO-a i EU-a. To je pitanje bolna točka za Tursku, čija kandidatura za članstvo u EU-u postoji samo na papiru. Tu je, međutim, Turska napravila manji napredak jer 23 zemlje dijele članstvo i u EU i u NATO-u. Na kraju, u izjavi NATO-a stoji da savez "prepoznaje vrijednost jače i sposobnije europske obrane koja pozitivno pridonosi transatlantskoj i globalnoj sigurnosti te je komplementarna i interoperabilna s NATO-om". To, ocjenjuje Politico, nije glazba za Erdoganove uši, ali on mora birati svoje bitke.
Zapadni diplomati u NATO-u već nekoliko godina promatraju zajednički ples Ankare i Budimpešte. Najveći problem za većinu saveznika u NATO-u nastao je kada su obje zemlje usporile kandidaturu Švedske za pridruživanje NATO-u, predanu 2022. godine i odobrenu nakon gotovo dvije godine.
Ipak, iako i Orbán i Erdogan rade komplikacije za širi savez, njihovi zahtjevi nisu uvijek usklađeni. Mađarski dužnosnici privatno su se žalili da ih je iznenadilo kada je Turska odustala od blokiranja zahtjeva za članstvo Švedske u siječnju, nakon što je Ankara osigurala nabavku američkih borbenih zrakoplova F-16. Budimpešta je kao odgovor krenula u akciju prema Švedskoj i dobila ugovor o kupnji još četiri švedska borbena aviona Saab JAS Gripen.
Također, iako su obojica ignorirala stav ostalih članica NATO-a i sastali se s Putinom, njihovi stavovi o ukrajinskom pitanju nisu posve jednaki. Mađarski čelnik nastojao je potkopati ulogu NATO-a u Ukrajini i kao Putinov trbuhozborac ponavlja njegove izjave u vezi rata, tvrdeći da se Ukrajina neće moći održati protiv nadmoćnijih ruskih snaga. Mađarska također nema namjeru slijediti ostatak EU-a po pitanju prekida kupovine ruskog prirodnog plina. Turska je, pak, izjavila da podupire "teritorijalni integritet, suverenitet i neovisnost" Ukrajine te šalje oružje Kijevu dok istovremeno održava vrlo živahne trgovinske odnose s Rusijom, što uključuje i velike nabavke plina.
NATO ipak prioritet?
No, obojica su oprezni zbog uplitanja NATO-a u sukob. Erdogan je na društvenoj mreži X upozorio da savez "ne bi trebao postati strana u ratu kada osmišljava korake za potporu Ukrajini".
Unatoč tome što politike ovog dvojca u velikoj mjeri odudaraju od politike ostatka NATO-a, savez ostaje ključni prioritet vanjske politike za obje zemlje. Orbán je čak pokazao poštovanje kada je stigao na summit, fizički se naklonivši šefu NATO-a Jensu Stoltenbergu i američkom predsjedniku Joeu Bidenu kad se pojavio na pozornici za službenu fotografiju.
Turska, pak, ima puno šire interese od NATO-a. Njezina vojska je prisutna u Siriji i redovito prelazi u Irak. Zemlja je pokušala formirati turski blok koji bi uključivao bivše sovjetske zemlje poput Azerbajdžana, Turkmenistana, Uzbekistana, Kirgistana i Kazahstana. Također, redovito zahtijeva da se NATO više usredotoči na borbu protiv terorizma, što je zahtjev koji služi turskim nacionalnim interesima.
Orbán se čak neformalno pojavio na neformalnom summitu Organizacije turskih država (OTS) ranije ovog mjeseca, zbog čega je dobio ‘packe‘ od šefa diplomacije EU-a Josepa Borrella, koji je rekao da se radi isključivo o bilateralnim odnosima Mađarske i te organizacije.
Erdogan se, pak, nekoliko dana prije nego što se sastao s Bidenom i Stoltenbergom, pojavio početko srpnja u Kazahstanu i prisustvovao sastanku Šangajske organizacije za suradnju (SCO), sigurnosne i obrambene skupine koju su osnovali Peking i Moskva, te je zatražio punopravno članstvo, unatoč tome što je zemlja članica NATO-a. Ipak, unatoč svemu, u nedavnom intervjuu za Politico, turski ministar obrane Yaşar Güler rekao je: "Najučinkovitija sigurnosna organizacija u euroatlantskoj regiji je NATO... Mislimo da nema potrebe za bilo kojom drugom strukturom".