Bio je ponedjeljak ujutro, 29. siječnja, kad je izraelska vojska naredila evakuaciju zapadnog dijela Gaze - stanovnicima su savjetovali da duž obalne ceste krenu na jug.
- Intenzivno su nas granatirali. Bili smo prestravljeni i htjeli smo pobjeći. Trčali smo s mjesta na mjesto, pokušavali smo izbjeći zračne udare...
S obitelji sam odlučila krenuti prema bolnici Ahli na istoku grada, nadala sam se da će to biti sigurnije mjesto za sklonište. Starije dijete i ja krenuli smo pješice, a šestogodišnju kćer Hind poslala sam u stričev automobil, crnu Kiju Piccanto... Ondje su bili i njezina strina te još petero rođaka. Bilo je jako hladno i kišovito, nisam željela da se smrzava.
No čim je auto krenuo, čuli smo glasnu pucnjavu - ispričala je Wissam Rajab, Hindova majka, za BBC.
Dok su u panici jurili prema poznatom gradskom sveučilištu al-Azhar, njihov automobil neočekivano se našao pred izraelskim tenkovima. Iako su bili pod paljbom, obitelj je uspjela poslati poziv upomoć. Kontaktirali su stožer za hitne slučajeve Palestinskog crvenog polumjeseca, koji se nalazi 80-ak kilometara dalje na okupiranoj Zapadnoj obali, prenosi Jutarnji.
Kad su operateri u pozivnom centru Crvenog polumjeseca u Ramallahu nazvali broj mobitela Hindovog ujaka, umjesto njega javila se njegova 15-godišnja kći Layan. U snimljenom telefonskom razgovoru, ona osoblju Crvenog polumjeseca govori da su njezini roditelji, braća i sestre ubijeni, a pored njihova auta nalazi se tenk.
- Pucaju na nas - kaže Layan prije nego što razgovor završi uz pucnjavu i vrištanje.
Kad je tim Crvenog polumjeseca opet nazvao isti broj mobitela, javila se šestogodišnja Hind. Samo ona je preživjela, ali i dalje se nalazila zarobljena na prvoj liniji vatre.
Drhtala i molila za pomoć
- Sakrij se ispod sjedala, nemoj da te itko vidi - govorila joj je operaterka Rana Faqih, koja je satima ostala na telefonskoj vezi s djevojčicom, dok je Crveni polumjesec apelirao na izraelsku vojsku da dopusti njihovoj hitnoj pomoći pristup lokaciji.
- Drhtala je, molila za pomoć... Rekla nam je da su njezini rođaci mrtvi. ‘Oni spavaju‘... Pa smo joj rekli ‘neka spavaju, ne želimo im smetati‘... Iznova je tražila da netko dođe po nju - ispričala je operaterka, koja je u međuvremenu uspjela locirati Hindinu majku Wissam i spojiti je s kćeri, makar na nekoliko minuta i makar telefonski.
- Tenk je pored mene. Kreće se. Jako, jako je blizu. Hoćeš li doći po mene? Tako se bojim - plakala je djevojčica, a Rana je, s druge strane linije, bila bespomoćna.
Tri sata nakon uspostave prvog poziva, hitna pomoć konačno je poslana da spasi Hind. U ambulantnim kolima bili su bolničari Yousef i Ahmad. Bio je mrak kad su operatere Palestinskog crvenog polumjeseca obavijestili da se približavaju lokaciji. A onda je sve utihnulo. Veza je zauvijek prekinuta.
Hindin djed, Bahaa Hamada, izjavio je za BBC kako je djevojčica preko telefona majci uspjela reći da u daljini vidi kola hitne pomoći. No ista se nikad nisu vratila.
- Svake sekunde moje srce gori... Svaki put kad čujem zvuk vozila hitne pomoći, pomislim ‘možda je to ona‘. Svaki zvuk, svaki pucanj, svaki projektil koji pada, svaka bomba - pitam se ide li prema mojoj kćeri, je li pogođena... - jeca neutješna Wissam.
- Najteže mi je noću, kad se probudim i čujem njezin glas, u uhu mi odzvanja kako govori ‘dođi po mene‘ - kaže operaterka Rana.
BBC je izraelskoj vojsci poslao upit o nestanku šestogodišnje djevojčice i kola hitne pomoći, ali odgovora zasad nema - kažu kako sve još provjeravaju. A tjedan dana nakon nestanka svoje kćeri, Wissam sjedi i čeka u bolnici Ahli, dan za danom, ne gubi nadu da će joj se njezina djevojčica vratiti živa.
- Donijela sam joj stvari i čekam je ovdje. Čekam svoju kćer svakog trenutka, svake sekunde. Moje slomljeno majčino srce moli se da se ova priča nikad ne zaboravi - kaže.