Još prošle nedjelje ruske su se trupe infiltrirale u Avdiivku. Četiri mjeseca nakon što je gotovo 40 tisuća vojnika i na tisuće ruskih vozila krenulo prema ukrajinskom uporištu sjeverozapadno od okupiranog Donjecka, situacija se našla na rubu potpunog kolapsa ukrajinske obrane. Krvava osvajačka kampanja vjerojatno će u satima pred nama kulminirati i Avdiivka će možda pasti u šake moćnijeg okupatora.
"Situacija u gradu postala je kritična", opisao je noćas stanje u Avdiivki ukrajinski novinar Andrij Tsaplienko.
Ako Rusi pobijede i zauzmu Avdiivku, unaprijed je jasno tko je za to najvećim dijelom kriv: proruski republikanci Donalda Trumpa u američkom Kongresu koji su još prošle jeseni počeli blokirati američku vojnu pomoć Ukrajini. Svojim su politikantstvom izgladnjeli do smrti ukrajinske trupe koje bespomoćno vape za streljivom i više ne mogu adekvatno odgovarati vatrenoj moći Putinovih Rusa.
"Avdiivka hitno treba svježe rezerve streljiva i rotaciju postojećih trupa", raportirao je u nedjelju ukrajinski dopisnik Jurij Butusov. Zalihe su jako male, upozorio je, pa neprijatelj ima veliku prednost.
Ukrajinski garnizon u Avdiivki pruža otpor Rusima već puno desetljeće, još od 2014. kad su ruske jedinice i proruski separatisti prvi put napali istočnu Ukrajinu. Kad je Moskva navalila na zemlju u punom opsegu 2022. vojnici 110. ukrajinske mehanizirane brigade bili su već iskusni i uspješni branitelji grada. Ukrajinsko istočno zapovjedništvo dodatno je pojačalo položaje u Avdiivki kad je postalo jasno da je osvajanje grada jedan od glavnih ciljeva Kremlja. Elitna 47. mehanizirana brigada sa svojim borbenim vozilima Bradley američke proizvodnje raspoređena je na položaje sjeverno od Avdiivke kako bi obranila Stepove, susjedno naselje. U međuvremenu je i 53. mehanizirana brigada stigla južno od Avdiivke, no 110. brigada uz pomoć graničara i komandosa sama brani uže središte grada.
Ova ukrajinska brigada od 2.000 boraca nikad u zadnje dvije godine nije otišla na odmor. Dan za danom je u permanentnoj borbi: pješaštvo se gomila u rovovima, operateri dronova hrle u napuštene zgrade kako bi postavili antene i lansirali svoje eksplozivne letjelice; topnici gađaju bacačima i protutenkovskim projektilima.
Četiri puna mjeseca su 110. brigada i njezina pojačanja krvarile napadajući ruske jurišne kolone. Samo do lanjskog prosinca Rusi su pretrpjeli 13 000 ljudskih gubitaka - što mrtvih, što osakaćenih - a izgubili su i stotine oklopnih vozila. Dva mjeseca kasnije, njihovi su se gubici možda i udvostručili.
No, Kremlj i dalje ubacuje svoje nove trupe i nove ruske sinove u ratni stroj za mljevenje mesa. Polako, uz enormne troškove u ljudstvu i opremi, Rusi su napredovali najprije na bokovima, a zatim i u samom gradu. Ukrajinske male bespilotne letjelice uvijek su bile ključ obrane. Dronovi za nadzor uočili bi dolazak Rusa, a potom bi ih napadne bespilotne letjelice s prikazom iz prvog lica napadale dok ih ukrajinsko pješaštvo ili posade Bradleya i tenkova ne bi dokrajčile.
Kad su se oblaci zgusnuli protekle nedjelje, prizemljivši mnoge dronove i zaslijepivši ukrajinski pogled na front, Rusi su krenuli naprijed. "Žureći duž ruba kamenoloma koji se naslanja na sjeverni rub grada, ruske trupe su zaobišle ukrajinske borbene formacije i ukopale se u zgradama", piše ukrajinski novinar Tsaplienko. Njegov kolega Butusov je opisao paniku dok je 110. brigada hrlila odgovoriti na ruski napad.
„Časnici su naredili svima, čak i starijim mehaničarima, da zgrabe oružje i krenu prema rovovima”. Svi ti djedovi su po zapovijedi otišli tamo, citirao je Butusov svoj izvor, a većina ih je ubrzo umrla u borbi.
“Kroz kameru bespilotne letjelice vidio sam kako je jurišna skupina Rusa napala kuću u kojoj su se dva naša borca borila do zadnjeg daha”, prenio je svjedočanstva preživjelih Butusov. Kuća je izgorjela, no nitko se nije predao.
Ako se Rusi održe na svojim novim položajima u sjevernoj Avdiivki, s njih mogu ugroziti linije opskrbe cijelog ukrajinskog garnizona koje se provlače u uništeni grad sa zapada. Od nedjelje Rusi su bili samo nekoliko stotina metara od glavne ceste, napisao je Tsaplienko. Dovoljno blizu da pogode opskrbne ukrajinske kamione ručnim oružjem. Avdiivka bi uskoro mogla pasti, čime bi potencijalno postala prvi ukrajinski grad koji su Rusi osvojili otkako su zauzeli Bahmut prije devet mjeseci. Ako se to dogodi, valja ponoviti, najveći dio krivnje snose američki republikanci koji su Ukrajincima politikantski oduzeli streljivo. Zamislite da je Hitler 1945. u američki Kongres instalirao svoje lobiste koji bi agitirali protiv ‘Dana D‘ i savezničke invazije u Normandiji. Da je Donald Trump tad bio rođen, možda bi i tu igrao istu ulogu: Trump je, uostalom, etnički Nijemac.
Ova tvrdnja spada u kibidabi špekulacije jer pouzdano ne znamo kako bi hipotetski Trump i američki republikanci postupali u američkom Kongresu 1945. No, on i republikanci danas pouzdano ne mogu tvrditi da nisu znali kako bi njihova nepopustljivost u Kongresu mogla dovesti do masovnog umiranja ukrajinskih mehaničara u hladnim rovovima Avdiivke. Ako su već u prosincu, otprilike šest tjedana nakon što su republikanci prvi put počeli blokirati američku pomoć, ukrajinske jedinice oko Avdiivke primijetile da im se arsenali s municijom prazne, u veljači 2024. bilo je već jako izvjesno što će se dogoditi u ratnome nastavku.
Da je presudnih ratnih devedesetih u Washingtonu bio Donald Trump i republikanska administracija, veliko je pitanje kako bi se i u Hrvatskoj završila velikosrpska Miloševićeva epopeja. Despot uvijek simpatizira despota, a nikad ne sažaljeva narod. No, bili su tada nasreću u SAD-u na vlasti Clintonovi demokrati i bio je - Joe Biden. Bio je političkoj utakmici isti ovaj čovjek kao i danas, onaj što je još 1991., kao predsjednik pododbora za vanjske poslove u Senatu, Slobodanu Miloševiću otvoreno rekao u lice da je ‘prokleti ratni zločinac kojemu bi hitno trebalo suditi‘.
