Zločin koji je u Beogradu počinio 13-godišnjak, koji je usmrtio osmero svojih vršnjaka i domara svoje škole, ostavio nas je bez riječi.
Proteklih dana, međutim, stekao se dojam da se u tisućama emitiranih informacija o toj tragediji kazalo sve što se imalo kazati. No to je vrlo, vrlo daleko od istine.
Reakcije na zločin, pa i ona sa samog vrha države, ali i iz policije i medija, izostavile su pitanja koja su i sada vrlo važna, a važna su ne samo za Srbiju nego i za sve zemlje u okruženju, koje uglavnom imaju vrlo slične zakonodavne mehanizme kad su u pitanju djeca i malodobnici u kaznenom postupku, pozicija roditelja i njihove odgovornosti, režim zaštite društva od legalnih posjednika oružja, zakonski mehanizmi vezani uz nužne uvjete za pribavljanje dozvola za posjed oružja, i slično.
Da se ne lažemo, o oružju je riječ i, premda je Srbija s 39 komada oružja na sto civila među pet najnaoružanijih zemalja svijeta, Hrvatska nema previše razloga za zadovoljstvo. U nas je, naime, na sto civila 13 komada legalnog oružja. To bi značilo da u zgradi u kojoj živi sto ljudi od kojih nitko nije ni vojnik ni policajac, 13 ljudi ima legalno oružje. Je li to malo? Ne bih rekla!
Otac golobradog ubojice iz Beograda ima pet pušaka i dva pištolja. Liječnik specijalist je, ukratko, legalno naoružan kao komandos, a njegovo dijete je pucajući u školi upotrijebilo “samo” pištolje, odustavši od četiri molotovljeva koktela.
Kojem civilu i s kakvim obrazloženjem treba dopustiti sedam komada vatrenog oružja? Koliko takvih očeva ima u Srbiji? A u Hrvatskoj? Dječak je navodno u privatnoj streljani s ocem učio pucati. Nijedan medij ni u Srbiji, a ni u nas, nije objavio ime vlasnika streljane premda je vlasnik ispitan u policiji. On je, tako su prenijele novine, negirao da je dječak ikad kod njih pucao. I ostalo je na tome.
Ni na službenoj stranici rečenoga kluba nema podataka o vlasniku, ali ima fotografija koja prikazuje odraslog muškarca kako mobitelom snima dvoje djece dok pucaju, a kao dekoracija interijera vidi se i fotografija Vladimira Putina. No, čovjek kaže da kod njega djeca nemaju pristupa, pa mu se treba vjerovati i ignorirati vlastite oči.
Otac ubojice je u pritvoru zbog sumnje u izvršenje teških kaznenih djela protiv opće sigurnosti i kaznenog djela izazivanja opće opasnosti, no pritvor mu je određen zbog mogućnosti ponavljanja djela i zbog “uznemirenja javnosti koje može ugroziti nesmetano i pravično vođenje kaznenog postupka”.
Pritvor mu nije određen zbog mogućeg utjecaja na svjedoke, što je i prosječnom poznavatelju kaznenog postupka više nego neobično. Taj otac teško da će ikad više u životu imati priliku ponoviti slično djelo, ali liječnik zavidne karijere itekako ima moć utjecati na svjedoke.
No mediji o tome šute, a šuti i srbijanska vlast premda je jasno da će taj radiolog puno brže izići iz pritvora koji mu je određen samo po dva navedena osnova negoli što bi izišao da mu je dodan i treći. Ovo je, naravno, samo dio nerazjašnjenih tema, no većina i dalje ide sigurnom stazom nepostavljanja nezgodnih pitanja. Tako je lakše i s ove i s one strane Drine...