Negdje na 1200 metara visine, iznad Livna, prema Cincaru, konji su podivljali još prije pedesetak godina.
To je bilo vrijeme kada su se Livnjaci u selo vratili s prvim zarađenim dojč markama i pokupovali "Zetorove" traktore, pa su dorati, vranci, riđani i kulaši pali u drugi plan. Grozili su se tamošnji seljaci noža, talijanskih trgovaca i njihovih salama, pa istrošene bedevije pustili u planinu, gore prema Kruzima.
U svojevrstan egzodus pred konjskom snagom poljoprivredne mehanizacije, gdje danas obitava više od tisuću tih "bosanskih mustanga", koji su ubrzo postali prirodni fenomen i jedinstvena atrakcija koju ne možete vidjeti nigdje na europskom kontinentu, samo u onom naslikovitijem vesternu Johna Forda ili u nekom romanu Zanea Greya.
Nema tog sustava javnog informiranja...