“Trojanski rat je bio rat između srpskih plemena, Grci u njemu nisu sudjelovali”
“Cela današnja Albanija je srpska teritorija, to je srpsko pomorje...Skadar, Skadar je hiljadu godina bio srpska prestolnica, nema tu ništa njihovo”
“Sve do reke Rajne bile su srpske kneževine i kraljevine. Reka Rajna je bila granica između severne Srbije i Rimske imperije...Julije Cezar, vojskovođa rimski, je prešao Rajnu s namerom da osvaja predele te severne Srbije, i kada je saznao s kakvom ratničkom organizacijom oni raspolažu i snagom on se brzo vratio preko Rajne i porušio most da ga ne bi stigli”
“Može biti pet posto od onih koji se danas izjašnjavaju kao Hrvati da su Hrvati, ostalo su Srbi. Ja imam kolega istoričar mi je poslao jedan nemački dokument u kome se kaže da su Srbe u Bavarskoj prozvali Hrvatima i da Hrvata uopšte nema”
"Split je bio glavni srpski grad"
Navedeni citati predstavljaju samo dio bisera kojima je javnost Srbije i regije obasipao pokojni Jovan Deretić (1939.-2021.), a koji su ovih dana ponovo izronuli na TikToku. Naši istočni susjedi još jednom demonstriraju da imaju izraženi talent za košarku, vaterpolo i mitologiju. Kako inače objasniti činjenicu da javnost niti jedne države u našem bližem ili daljnjem okruženju nije toliko opsjednuta lažnim prikazom vlastite (i tuđe) povijesti što predstavlja najkraću definiciju pseudopovijesti.
U prilog te tvrdnje ide brojnost pojedinaca koji se u Srbiji profesionalno bave pseudopoviješću te ogromna popularnost koju uživaju u svojoj životnoj sredini. Šampion u toj neslavnoj kategoriji odaziva se na ime Jovan Deretić, inače diplomirani inženjer. Iako je 2021. godine blago u Gospodinu preminuo njegovo grandiozno djelo živi autonomno od svog smrtnog autora. Ukoričena misao ovog pokojnika broji na desetke debelih svezaka, ali ćemo se ipak upustiti u ambiciozni pothvat iznošenja dajdžestirane verzije Deretićevog opusa.
Po Deretiću Srbi su narod drevne i slavne povijesti koja seže do u predantičko doba. Kao što je vilenjak Elrond iz trilogije Gospodar prstenova prije 3000 godina svjedočio trenutku kad je Isildur uzeo prsten tako je i srpski narod u svoj dugoj i bogatoj povijesti iz prve ruke zapamtio Babilonce i Sumerane, Aleksandra Velikog i Julija Cezara – svoje štovaoce želi uvjeriti Deretić.
Nije jasno kada točno smješta početak opadanja moći srpske države i kako je svedena na sadašnje granice, ali zato vrlo precizno imenuje srpske neprijatelje koji su uspjeli krivotvoriti pravu srpsku povijest i podmetnuti čitavom svijetu prijesne laži o Srbima. Vatikan i Austro-Ugarska, kaže Deretić, žele uvjeriti Srbe da su se na Balkan doselili tek u 7. stoljeću poslije Krista, da su imali u europskom kontekstu srednjovjekovnu državu srednjeg ranga, da njihovi južnoslavenski susjedi nisu bivši Srbi već, iako bliski, ipak različiti narodi sa svojim specifičnim povijesnim razvitkom.
U jednom od svojih izlaganja zabilježenih na YouTube-u iz Deretića progovara podsvijest pa kaže između ostalog da je srpski narod “istorijski ubijen u pojam”. Mislio je naravno na znanje o nacionalnoj povijesti prosječnog Srbina, ne shvaćajući barem na površinskoj razini vlastite svijesti da je jedan od najvećih ubojica srpske svijesti upravo on. Nadajmo se da je na drugom svijetu spoznao svu dubinu svojih zabluda.
Ne treba biti preoštar prema našim susjedima. Iako lažne konstrukcije vulgarnog nacionalizma poput ideje o srpskom porijeklu Hrvata, Bošnjaka i Crnogoraca egzistiraju unutar službene srpske historiografije i s njom povezanih institucija poput Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU), svi oni imaju sanitarni kordon prema radikalnim pseudopovjesničarima. Drugim riječima, Deretić svoje fantazmagorije ne iznosi u ime službene Srbije.
Zato se u slučaju bujanja pseudopovijesti može govoriti o stanju duha nacije koje je obilježeno konfuzijom i gubitkom smisla za stvarnost, ukus i proporcije. Koga zanimaju stvarna, a ne izmišljena povijest može konzultirati knjigu “Srbi pre Adama i posle njega” uglednog srpskog povjesničara Radivoja Radića u kojoj raskrinkava sve laži pokojnog Deretića.