Željko Ivanović u kolumni za Vijesti.me (jedan od najčitanijih portala u Crnoj Gori) objasnio je koliku težinu ima pljuska koju je Hrvatska uputila Crnoj Gori.
Tekst iz Vijesti prenosimo bez izmjena:
Zabrana ulaska koju je hrvatska Vlada izrekla za A.M., A.B. i M. K, nije kaznena mjera prema nekom Mandiću, Bečiću ili Kneževiću već sankcija za predsjednika Skupštine Crne Gore, zamjenika premijera i jednog poslanika. Kao što dokument koji je isprovocirao ovakav potez Vlade RH nije rezolucija o Jasenovcu, Dahau i Mautheauzenu već rezolucija o Hrvatskoj, Njemačkoj i Austriji. U tome je politička i moralna težina hrvatskog šamara s jedne, i dubina ponora u koji je gurnuta Crna Gora pod vođstvom Aleksandra Vučića, s druge strane. Već sam govorio, još prvog dana, o tome. Jedino ja i Milan Knežević. Koji je u sjajnom TV nastupu na Prvoj objasnio suštinu jasenovačke inicijative: Njemačka je bila inicijator a Hrvatska kosponzor “Srebrenice” - red je da se suoče sa posljedicama!
Suočavanje Mandića i Kneževića sa posljedicama hrvatskih sankcija, prošlo je očekivano, u zdravlju i veselju, falili su samo trubači. Nazdravila su obojica odluci Plenkovićeve Vlade, iako je suštinski to sada stav svih članica Evropske unije, koje to neće formalizovati kao Hrvatska ali će se ponašati u skladu sa tim. Izuzimajući možda otpadnike od Orbana i Fica?! Kako funkcioniše partnerstvo u evropskom klubu već je, odmah nakon Rezolucije, pokazao Šarl Mišel, predsjednik Savjeta EU, otkazivanjem najavljene posjete Crnoj Gori. Valjda je sada jasno i Spajiću i mojoj heroini Maidi Gorčević da je razlog tom šamaru bila neprijateljska Rezolucija crnogorskog parlamenta i solidarnost sa poniženom EU članicom, Hrvatskom. Otkazivanjem posjete, Mišel samo što nije rekao isto što i duhoviti Knežević - red je da se sada suočite sa posljedicama.
Ali, kada je ova elita u pitanju već smo navikli - ništa od suočavanja sa prošlošću, a posljedice trpe građani. Spiker AM kaže pala muva na medvjeda - od tolike povike kako će Hrvatska žestoko da nam uzvrati, sve se svelo, kaže Manda, “na reakciju vezanu za tri političara”. Kao da se to tiče nekog drugog, kao da jedan od te trojice nije on sam! Uz to, Andrija i Milan slavodobitno poručuju Rovinju i Korčuli da nemaju što da ih čekaju ovog ljeta.
A njihov partner Dajković nedavno je istu depešu poslao čitavoj Evropskoj uniji - baš me briga hoće li Crna Gora usporiti ili stati na putu ka EU. Dakle, za Mandića, Kneževića i Dajkovića nema zime - Sutomore ili Soči njima ne ginu i tamo su njihovi. A ne u Rovinju i na Korčuli. Što su nekad bila najomiljenija beogradska ljetovališta, prije nego što su Mandić, Dajković, Knežević, odnosno njihovi politički oci, počeli da brane Srbe od normalnosti, pristojnosti i zapadne civilizacije.
Ali, ako nema zime za pomenutu trojku, šta ćemo sa Aleksom, nevoljnim saučesnikom, i Mikijem, berzanskim spekulantom?! Koji je mislio da se rezolucijama i suočavanjem s prošlošću trguje kao kripto valutama. I koji (Spajki dakle) nije na listi nepoželjnih hrvatske Vlade, samo zato što je premijer. Kakva ironija! Crna Gora, koju je izdao i predao srpskom svetu, daje mu imunitet i zaštitu od sankcija EU.
Što se Bečića tiče, ne pomaže mu ni što se odrekao Bešića i predao ga u ruke Spajkiju, ni što se deklarisao kao nacionalni Crnogorac, njegova partija nije građanska već nacionalna. I to nije pokazala samo rezolucija o Hrvatskoj, Njemačkoj i Austriji već i dugogodišnja politika ove stranke. Bili su i ostali nevoljni saučesnici srpskog sveta, od osnivanja razapeti, prvo između Andrije i Dritana, a sada Spajića i Milatovića. Umjesto građanske partije Demokrate su djelovale kao političko krilo srpskog klera, mnogo više prepoznati i obilježeni likom i djelom SPC iskušenika Moma Koprivice nego nacionalnog Crnogorca Alekse Bečića.
Iako opozicija svuda u svijetu koristi ovakve situacije za poentiranje u sopstvenom interesu, zahtjev DPS-a, Ure, SDP-a, SEP-a za vanrednim izborima je više nego utemeljen. Stranke većine su, čak uključujući Andriju, Milana i Dajka, dobile glasove na čvrstom obećanju evropskog puta zemlje. Nakon sankcija i crne liste za najveće dužnosnike te koalicije, jasno je da je EU put ugrožen, i da ovakva Crna Gora nikada neće ući u Evropsku uniju. Jer je u prestižni klub neće pustiti, ne samo Hrvatska. Na sve to veseli šef parlamenta poručuje Zagrebu kako neće uzvraćati recipročnom mjerom, kao da se Hrvatska kandiduje za članstvo u srpskom svetu a ne Crna Gora u onom evropskom!
Zato je lider DPS-a Danijel Živković u pravu kada replicira premijeru da njegova Vlada nije evropska, građanska i izraz pomirene Crne Gore, već etnička i antizapadna - Vlada Srba, Bošnjaka i Albanaca. Koja opasno dijeli društvo i dovodi u pitanje evropski put i karakter države. Još ako se pogleda svakodnevna propagandna vriska Vučićeve mašinerije, od RTCG, Borbe i In4s, do Pinka, Prve, Adrie, Alo i raznih drugih kurira, što će u susret podgoričkim izborima prerasti u histeriju - onda je svakom jasno da je rekonstruisana Vlada obična alatka u rukama gospodara Srbije, kojom pokušava da zaustavi Crnu Goru na njenom putu ka članstvu u EU. I promijeni karakter društva, iz građanske zajednice u etnički tor.
Već sam napisao kako Vučić nikad ne odustaje i nikad ne zaboravlja. Koliko juče smo se smijali Srpskoj listi sa kojom je krenuo, poslije Kosova, i na Crnu Goru, više su ličili na strašilo sklepano za potrebe tadašnjeg, Lazovićevog i Belivukovog DPS-a i SNS-a, kojim se plaše zapadni partneri nego na ozbiljnog političkog igrača koji može postati i dominantna snaga na političkoj sceni. Da bi vremenom došli do današnje situacije u kojoj je Srpska lista trenutna vlast. Jer na njoj nisu više samo Mandić, Knežević, Danilović, Joković i Dajković već i Spajić, Bečić a odnedavno i Ibrahimović. Sada samo treba da smisle kako će nastupiti na narednim izborima, u Podgorici, u jednoj ili više kolona - ali suštinski je sve to jedna lista. Njihov etnički zagrljaj, toliko je jak i prijeteći da pred drugim polom političke scene, stoji veliki izazov odbrane evropskog puta i karaktera države.
Suština je da li je građanska Crna Gora brojnija od etničke Crne Gore. Mislim da jeste, posebno ako u međuvremenu Đukanović promijeni lokaciju i ode u Brisel. Ili u Spuž. Tada bi iz ruku AV marioneta ispala i posljednja koska koju glođu da bi kriminalizovali kompletan, građanski i suverenistički blok. Iako iza Srpske liste stoji novac, propaganda i moć Vučićeve mafije i kleptokratije, koja je podignuta baš po Milovim receptu, ali ga je u međuvremenu daleko prevazišla. Zato tragikomično djeluju prozivke Mandića, Spajića, Kneževića, Bečića oko kriminalnih junaka vremena zla, tipa Lazović, Zvicer, Katnić, Veljović, kada iza Mickeya i braće stoje, novcem i propagandom, Veselinović, Radoičić, Dodik, Vulin i ostali prvaci američke “crne liste”. I naravno veliki vođa AV.
Jasno je da Jakov Milatović ne može ponoviti čudo iz aprila 2023, kada je sa skoro 20 procenata razlike pobijedio decenijskog autokratu i vlastodršca Đukanovića, ali od rezultata njegove liste mogao bi zavisiti dalji put Crne Gore. U ponor ili u EU. Zadatak nimalo lak, tim prije što će sada protiv sebe imati ne samo Đukanovića već i mnogo opasnijeg Vučića.
Red bi bio da se i AV suoči sa posljedicama. MĐ već jeste. Politički makar.