Valjda nema dječaka bez svoga zaštitnika, starijeg i jačeg rođaka ili prijatelja koji će mu pomoći u kavgama s vršnjacima. Moj je zaštitnik bio stričević Iko, robustan stariji rodijak, pa sam u svim sukobima prijetio protivnicima kako ću sve njemu kazati, a on će ih izdegenečiti. Pa sam Iku molio za intervenciju, klečao pred njim, krao za njega tuđe voće, mitio ga svojim komadom kruha i pancete...
A ne sjećam se da me ikada spasio od batina svojom intervencijom. Naprosto ga nema kad izbije moj rat, a kasnije dođe s pričom kako je on zaprijetio mome protivniku i njegovu ćaći i da me više neće napadati, okrivljujući često mene da sam započeo kavgu. Nisam shvaćao da su i moji protivnici imali svoje zaštitare i da Iko nema apsolutnu vlast, nego s njima često...
