Tijekom aktualnog izraelskog rata protiv Gaze, Srbija je nastojala izbjeći javno političko uplitanje u sukob, a Beograd je zadržao relativno neutralnu poziciju usmjerenu na očuvanje odnosa.
Srbija ima veze s Izraelom, no istovremeno se ne želi predstavljati na međunarodnoj sceni zemlja koja potkopava palestinske interese, ocjenjuju stručni sugovornici Al Jazeere, a razumijevanje jedinstvene perspektive ove balkanske zemlje o Izraelu i Palestini zahtijeva određeno razumijevanje povijesti 20. stoljeća.
Srbi i židovski Izraelci u prvom redu dijele ulogu žrtava holokausta. No, Beograd je također povezan s Palestincima i arapskim državama kroz povijesnu ulogu Jugoslavije u Pokretu nesvrstanih, a 1967. Jugoslavija je pokazala solidarnost s Egiptom i Sirijom tako što je prekinula diplomatske odnose s Izraelom i nikad ih nije obnovila, sve do raspada te zemlje.
Od raspada Jugoslavije početkom 90-ih, Srbija je bila ponosna na svoje prijateljske odnose s Izraelom, kao i s Palestincima. Beograd također ima povijest glasanja u korist Palestine u Ujedinjenim narodima i podržavanja dvodržavnog rješenja.
Povijest prodaje oružja Izraelu
No, srpsko-izraelski odnosi su se posljednjih godina produbili na brojnim područjima i čini se da su postali sve topliji tijekom rata. U srijedu je Balkan Insight, pozivajući se na podatke carine, izvijestio da je glavna srpska tvrtka koja se bavi trgovinom oružjem Yugoimport-SDPR, inače u državnom vlasništvu, izvezla oružja u vrijednosti od 14 milijuna eura u Izrael prošlog mjeseca.
Dana 12. ožujka, Balkanska istraživačka mreža (BIRN) izvijestila je da je Srbija izvela najmanje dvije velike isporuke oružja ili streljiva Izraelu od napada Hamasa u listopadu prošle godine, "unatoč velu tajne koji je obavijao te poslove".
Igor Novaković, direktor istraživanja Centra za međunarodne i sigurnosne poslove (ISAC), rekao je za Al Jazeeru da su ove pošiljke vjerojatno dio prethodnog dogovora. "Klauzula o tajnosti vjerojatno je tu kako bi se spriječilo narušavanje imidža Srbije, u smislu da bi se to moglo protumačiti kao podrška izraelskom ratu protiv Hamasa", rekao je.
Srbija, inače, ima povijest prodaje oružja Izraelu. Napominjući da je Beograd bio najveći dobavljač oružja Izraelu - drugi nakon Washingtona - tijekom razdoblja 2004. do 2007. godine, Lily Lynch, novinarka koja se bavi vanjskopolitičkim temama i pokriva Zapadni Balkan, smatra da izvješće BIRN-a nije iznenađujuće.
"Ova vijest ukazuje na nešto više od potpunog odsustva bilo kakvih načela, vrijednosti ili ideologije u Beogradu, zajedno sa spremnošću da prodaje oružje bilo kome bez postavljanja pitanja", kaže ona. "Kao dodatni bonus, srpska prodaja oružja - ne samo Izraelu nego i Ukrajini - također šalje tihu, ali snažnu poruku važnim osobama u Washingtonu, bilo (lobistima), diplomatima ili zakonodavcima, a to je: ‘Mi smo ključni partner Zapada na Balkanu - dok naši susjedi mogu ponuditi retoričku podršku Ukrajini i Izraelu, mi nudimo nešto konkretno‘", dodala je.
Obnavljanje toplih odnosa
U 2020. odnosi Srbije i Izraela ušli su u teško razdoblje. U to je vrijeme administracija tadašnjeg američkog predsjednika Donalda Trumpa nastojala "normalizirati" odnose Srbije i Kosova, a istovremeno se zalagala da Srbija preseli svoje veleposlanstvo iz Tel Aviva u Jeruzalem i doda Izrael na popis zemalja koje su priznale neovisnost Kosova. Beograd je tumačio da bi izraelsko priznanje Kosova rezultiralo ostankom veleposlanstva Srbije u Tel Avivu, što se i dogodilo nakon što je Izrael priznao neovisnost Kosova. Službeni Beograd je bio toliko potresen da je diplomatske odnose s Izraelom spustio na nižu razinu.
No, prošle godine su Srbija i Izrael počeli popravljati odnose. U srpnju 2023. izraelski ministar vanjskih poslova Eli Cohen posjetio je Beograd kao prvi šef izraelske diplomacije koji je to učinio u 14 godina. Tijekom svog putovanja, Cohen je izjavio da su se odnosi njegove zemlje sa Srbijom "vratili na pravi put" te je hvalio Beograd kao "najbližeg saveznika" Izraela na Balkanu. "Srbija je od listopada 2023. godine nastavila s postojećom politikom usmjerenom na obnovu prijateljskih odnosa s Izraelom", ističe Lynch. "Vanjska politika Srbije prema Izraelu bila je prijateljska, ali i donekle suzdržana. Beograd je svakako više šutio o svojoj podršci Izraelu od većine zapadnih zemalja", dodala je.
Napori Srbije da svoje pozitivne odnose s Izraelom zadrži ne previše vidljivima usred rata u Gazi odražavaju "želju Beograda da održi prijateljske odnose s tzv. ‘globalnim jugom‘, gdje Beograd računa na potporu mnogih zemalja koje još uvijek odbijaju priznati neovisnost Kosova", ističe Lynch.
"Kada se dogodio napad Hamasa, Srbija ga je osudila i okvalificirala to kao teroristički čin. No, Beograd je bio oprezan na riječima i nije se želio politički opredjeljivati niti za jednu stranu u sukobu. (Ministar vanjskih poslova Ivica Dačić) je čak izjavio da su i Palestina i Izrael prijatelji Srbije te da Beograd ne želi biti politički uključen", podsjeća, pak, Novaković.
Reakcija Beograda na upad Hamasa u Izrael i izraelski rat protiv Gaze koji je uslijedio, bila je "temeljena na tradicionalno dobrim odnosima i s Izraelom i s Palestinom", objašnjava Bodo Weber, viši suradnik inicijative Democratization Policy Council. "Svojim glasanjem u UN-u, Beograd je s jedne strane izravno osudio Hamasov napad. S druge strane, Srbija je naknadno stala na stranu zapadnih i drugih zemalja pozivajući na prekid vatre u Gazi, što je Izrael odbio, dok je u isto vrijeme intenzivirala kontakte Beograda i Tel Aviva kako bi održala dobre odnose", dodao je.
Dodatno približavanje?
U međuvremenu, Srbija i druge balkanske zemlje svjesne su potencijalnih sigurnosnih i geopolitičkih rizika koji bi mogli proizaći iz rata u Gazi. Prema Vuku Vuksanoviću, višem istraživaču u Beogradskom centru za sigurnosnu politiku, potencijalne ranjivosti uključuju moguću "radikalizaciju" muslimanskih zajednica u jugoistočnoj Europi, prelijevanje napetosti s Bliskog istoka na regiju i još jednu izbjegličku krizu.
Novaković je ukazao na "mogućnost" napada tijekom utakmica u kojima sudjeluju izraelske momčadi. "Ilustracije radi, dva izraelska nogometna kluba trebala su igrati svoje europske utakmice u Srbiji, ali je taj dogovor otkazan, vjerojatno iz sigurnosnih razloga", kaže on.
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić nije ideološki vođa, kako piše Al Jazeera. Poznat je po oportunističkom mijenjanju vanjske politike Beograda kao odgovor na međunarodna zbivanja. Prije četiri godine Vučić se obratio na godišnjoj konferenciji Američko-izraelskog odbora za javne poslove (AIPAC) u Washingtonu kako bi ojačao ugled Srbije u glavnom gradu SAD-a.
"Srbija je koristila Izrael kako bi dobila pristup izraelskim lobističkim skupinama i, samim time, približila se Trumpovoj administraciji", objašnjava Vuksanović. "Nema sumnje da Srbija ponovno pokušava zadobiti izraelsko pokroviteljstvo u Washingtonu i iskoristiti ga kao prečac za snažnije partnerstvo sa SAD-om u (eventualnom) novom Trumpovom mandatu".
Ako Trump pobijedi na američkim predsjedničkim izborima u studenom, veze Beograda s Tel Avivom mogle bi dodatno ojačati. "Ako se srpsko-izraelski odnosi prodube u narednom razdoblju, pretpostavljam da bi to imalo veze s iščekivanjem nove Trumpove administracije i istodobnim jačanjem veza među globalnom populističkom desnicom, koja uključuje gorljivo proizraelske zemlje poput Mađarske Viktora Orbana, jednog od najbližih saveznika Srbije", zaključuje Lynch.