Još ništa. Osim Milanovića, koji je najavio borbu za drugi mandat na Pantovčaku, i angažirao vanjsku tvrtku, SDP, da obavi sve logističke poslove, druge stranke se vrte ukrug, razmišljaju, provjeravaju, najavljuju, kao da je prosinac daleko, a ne tu, iza kantuna...
Dakle, Milanović je opet zeznuo bilo koju oporbu u SDP-u, izjurio je sa svojom kandidaturom ne bi li pretekao bilo koga tko je barem razmišljao da digne dva prsta i kaže: Ja bih u utrku za predsjednika države. I uspio je, dakako.
Očito je HDZ u problemima. Naravno, neće izlaziti s imenima dok ne prođu unutarstranački izbori, ali ipak... Davor Ivo Stier, čije ime je upravo "Slobodna" istaknula kao ono o kojem u vladajućoj stranci najviše razmišljaju, s vremenom gubi na težini, kao da je sve više ljudi u HDZ-u svjesno da bi se pristojni i uljuđeni Stier teško nosio s bombašem s Pantovčaka. A onda se posljednjih dana gura u središte pažnje predsjednik Matice hrvatske Miro Gavran. On nudi novinarima nekakve općenite odgovore na konkretna pitanja hoće li biti HDZ-ov kandidat, ali takav pokušaj dizanja atmosfere potpuno je promašen. Kao što je promašena i ideja da se razmišlja o Gavranu.
Čovjek je nepoznat velikoj većini građana, dakle i birača, možda i za njih 99 posto. Ali i da nije tako, Gavran jednostavno nije čovjek za političku borbu, čovjek koji bi u TV sučeljavanju u 60 minuta uspio parirati Milanoviću. Što se događa u HDZ-u? Zar im izbor kandidata za predsjednika vodi neka SDP-ova krtica, crni labud? Vrlo neozbiljno za veliku stranku koja mora ići s poznatim imenom sposobnim da obuhvati centar i nešto desno od njega.
Onda se u posljednji trenutak pojavilo ime Kolinde Grabar-Kitarović. Ima li ona uopće želje da se opet upusti u šporku politiku, ima li u njoj inata da uzvrati Milanoviću za poraz? Što joj to treba? Vrijeme leti, ako Plenković doista želi maknuti Milanovića s Pantovčaka, morat će hitno naći kvalitetno rješenje, i onda s jeseni krenuti u žestoku kampanju.
Ostali? Najsmješnije djeluje lijeva aktivistička skupina Možemo. Prvo se govorilo o Ivani Kekin, koja odbija potvrditi ili negirati ulazak u utrku, iako joj se šanse mjere u promilima, a onda se pojavilo ime Damira Bakića kao, kažu iz Možemo, dobrog kandidata. Sve ok, Bakić je sveučilišni profesor (zagrebački PMF – matematički odsjek), ali tko u javnosti, među biračima, zna za njega? Bakića treba predstaviti široj javnosti, ljudi moraju zapamtiti njegov lik, boju glasa, poruke koje iznosi, a možemovci zaključuju da će o kandidatu odlučiti na stranačkim predizborima – tek u rujnu. Ma super, samo polako. I onda će ga u dva mjeseca pretvoriti u ozbiljnog kandidata? Još jedan dokaz da od Možemo neće nikada biti prava stranka, već će ostati fejk lijeva aktivistička (ali ne i zelena) skupina.
Domovinski pokret? Hoće li uopće ići protiv HDZ-a sa svojim kandidatom? Hoće li takav izbor narušiti odnose među koalicijskim partnerima? Hoće li to doista, kao što se posljednjih dana špekulira, biti novinar Tihomir Dujmović? On bi bio sposoban kontrirati Milanoviću, i jasno izložiti svoje stavove. Daleko od toga da bi ušao u drugi krug, ali za Domovinski pokret bi takvo rješenje bilo daleko iznad njihovih postojećih kadrovskih kapaciteta. Samo, što će reći na to njihovi koalicijski partneri?
Marija Selak Raspudić ide, ali još nije to jasno objavila. Čeka da posloži sve, pa i logističke uvjete za ulazak u utrku, što je razumljivo s obzirom na činjenicu da iza nje više ne stoji Most. Ali ni ona ne smije, od prve najave, dopustiti da do objave službene kandidature prođe previše vremena. Sada to sve traje predugo.
Uglavnom kao da se među strankama raširio strah od Milanovića. Ne bi da je...